Prije nekoliko dana objavljena je knjiga Senada Karića pod naslovom ”Od Drine do Zelenog Jadra”, a izdavač je Biblioteka ”Behram-beg”. O predstavljanju ove knjige javnost ćemo blagovremeno informisati. U nastavku pročitajte predgovor dr. Ahmeda Hatunića, direktora Biblioteke.

“Autora dokumentarno-književnog ostvarenja Od Drine do Zelenog Jadra nisam stigao upoznati, ali se nadam da ću, nakon čitanja ove njegove, četvrte po redu, autorske knjige, imati tu priliku, kao što će bosanskohercegovačka čitalačka javnost, a naročito bošnjačka, u to sam siguran, u narednom vremenu upoznati autora putem sadržaja ovoga djela. Pripadam generaciji Bošnjaka koja je bila svjedok ratnih dešavanja u Bosni Hercegovini, koje je preživjela devedesetih godina prošlog stoljeća, smatrajuću da o Agresiji i pokušaju uništenja našega naroda genocidom, etničkim čišćenjem i brutalnim zločinima znam gotovo svaku važnu informaciju.

Knjiga Od Drine do Zelenog Jadra i nama, koji smo, potpuno je svjesni, živjeli u vremenu Agresije, otvara nove spoznaje i vidike, pružajući nam mnoštvo informacija i historijskih činjenica o kojima smo malo ili nimalo znali.

Osjećam istinsko zadovoljstvo što je JU Specijalna biblioteka Behram-beg u Tuzli ponuđeno da bude izdavač ovoga obimnog djela. Vrlo rado smo se na to odlučili već nakon čitanja njegovih prvih stranica, na kojima se nedvosmisleno navješćuje da će na svim narednim stranicama biti mnogo lijepih riječi, dubokih misli i provjerenih podataka, kazanih jezikom i stilom čovjeka koji na našem bosanskom jeziku umije pisati.

Na preko devet stotina stranica, s preko hiljadu podnožnih bilješki i napomena na stranicama ove knjige ispisana je hronika naselja u jugoistočnim dijelovima općina Srebrenica i Bratunac. Ta naselja su u većini slučajeva prilično udaljena od gradskih centara svojih općina, a u većoj ili manjoj mjeri blizu ili se nalaze neposredno uz Drinu i granicu Bosne i Hercegovine sa susjednom Srbijom. To je dio domovine Bosne i Hercegovine o kojem se, barem mi se tako čini, nije puno pisalo niti puno govorilo, izuzev kao dijelu ukupne priče o Srebrenici i srebreničkom genocidu nad Bošnjacima iz jula 1995. godine.

U knjizi Od Drine do Zelenoga Jadra autor piše o Bošnjacima naselja na tom geografskom području, donoseći mnogo činjenica, zapisa, ljudskih sudbina i opisa iz prošloga vremena. Ti opisi se najviše odnose na period Agresije na Bosnu i Hercegovinu. Vrijedni su to zapisi ili, kako to autor u samome uvodu genijalno nazva, mrtvopisi o jednome predivnom i imućnom kraju domovine i sudbinama mnoštva njegovih ljudi, koji su gotovo u potpunosti opustošeni i izbrisani s lica zemlje, skoro na isti način kako je to nekada, prije gotovo dvije stotine godina, učinjeno na desnoj obali Drine u Srbiji. Ta brda u toj zemlji sam s drinskih ravnica uvijek s nekakvom nostalgijom i sjetom gledao, uvijek svjestan stravičnog pogroma koji se tamo desio nad Bošnjacima nakon sticanja autonomije i nezavisnosti Srbije od Osmanskog carstva.

Čini se da autor ove knjige, gledajući pomno i jednu i drugu njenu obalu, osjeća žal i nostalgiju, shvaćajući u potpunosti, nakon bolnih buđenja iz sna tokom Agresije, da su obje obale te čudesne Drine svjedočile sličnim sudbinama i progonima od istih kreatora, samo u dva različita vremenska perioda. Nije slučajno da će Karić na svome ponovnom putovanju stazama djetinjstva i mladosti, gledajući u zatamnjena brda te druge obale, sa sjetom ih nazvati našom Granadom, aludirajući na tužnu sudbinu muslimana Španije, koji su iz nje iskorijenjeni nakon stotina godina grandiozne povijesti i civilizacije, na kojoj se utemeljila evropska renesansa i industrijska revolucija.

Dvije obale Drine s muslimanskom Španijom povezuju stoljeća ispisana tolerancijom i suživotom, s jedne, i brutalnim pokušajima čupanja iz korijena cjelokupnoga naslijeđa i fizičkoga prisustva muslimana, s druge strane, što se, još uvijek se nadamo, ipak neće ostvariti na lijevoj bosanskoj obali Drine. Između toga dvoga progona moguće je povući dosta znakova jednakosti, uspostaviti više relacija, poređenja i paralela, iz kojih ćemo izvući puno pouka.

Knjiga koja čeka našu pažnju i čije stranice otvaramo ovim napisom svojevrsna je hronika o događajima i ljudima uz obalu Drine, koja čitaocu nudi mnogo informacija, podataka i činjenica, koje se naročito tiču perioda Agresije na Bosnu i Hercegovinu. Autor navodi detaljne opise naselja i krajeva, s preciznim geografskim i statističkim podacima, koji se tiču stanovništva od vremena osmanske uprave do zadnjeg jugoslavenskog popisa 1991. godine. Upravo ti podaci svjedoče o dubokoj ukorijenjenosti Bošnjaka, koji su u tim naseljima stoljećima živjeli kao većinsko stanovništvo.

Karić na stranicama ove knjige opisuje ratne godine i događaje, donoseći mnoštvo podataka o stradanjima ljudi i njihovim sudbinama, navodeći imena, godine života i smrti i način na koji su izgubili živote, kao i mjesta na kojima su našli svoj zemaljski smiraj. Samo malobrojni su preživjeli godine zla i mraka, koji se nadvio nad tim krajevima ranih devedesetih.

Čitalac će uočiti veliko pregalaštvo autora Karića da sva ta naselja ponovno obiđe, izvrši puno istraživanja, obavi na stotine razgovora, snimi puno fotografija krajolika, pribavi veliki broj fotografija ljudi koji više nisu s nama, a da sve to onda zapiše i dokumentira na krajnje lijep i domišljat način, a knjigu obogati izvrsnim pripovjedačkim naracijama, književnim slikama i opisima.

Na devet stotina i više stranica ovoga djela ispisana je hronika agresije, progona i genocida na području od Drine do Zelenoga Jadra, čime su sačuvani od zaborava ljudi, događaji i sudbine cijelih porodica, koje se poimenice nabrajaju, s preciznim objašnjenjima u fusnotama, koji daju više detalja koji nekoga mogu zanimati ili mogu služiti kao osnova nekim novim istraživanjima i pisanjima. Ta činjenica daje posebnu vrijednost ovom trudu autora, koja se naročito odnosi na sadašnje i buduće generacije, koje Agresiju na naš narod i zemlju nisu preživjele, već su o njoj slušale od svojih roditelja i rodbine ili će o tome tek čitati iz knjiga i koje će na osnovu spoznaja i iskustava predaka biti u stanju izgraditi zaštitni mehanizam i odbranu od opasnosti koje muslimane vrebaju na širim balkanskim prostorima.

Gorka iskustva genocida, progona i zločina nad bošnjačkim narodom, zapisana u ovoj knjizi, poslužit će kao osnova za formiranje pobjedničke svijesti našega naroda, koji uprkos olujama i udarima koji traju stoljećima ipak ostaje i opstaje na ovim prostorima, ima svijest o svome identitetu i korijenima, svojoj prošlosti, vlastitu viziju sadašnjosti i budućnosti, te čvrsto i postojano uvjerenje da se na svome putu časnoga života i djelovanja u domovini Bosni i Hercegovini više nikada neće predati niti posustati.

Ovo djelo obiluje jasnim pokazateljima i svjedočenjima koja su kod ljudi toga kraja neupitne činjenice i istine o svakodnevnim artiljerijskim napadima na njihova naselja s druge strane Drine, s planine Tara i okolnih podrinjskih bregova, što zasigurno može poslužiti kao jedan od mnogobrojnih dokaza direktnog učešća tadašnje SR Jugoslavije, odnosno Srbije, u Agresiji na Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad Bošnjacima, što nas dovodi do zaključka da u našoj zemlji devedesetih nije bio građanski rat ili međugrađanski sukob, već brutalna agresija koja je od početka do kraja, do posljednjega detalja, planirana, podržavana i izvršena iz vana, s teritorije Srbije ili tada SR Jugoslavije, pomoću njenih vojnih, policijskih i bezbjedonosnih struktura. Preživjeli Bošnjaci jugoistočnog dijela općina Srebrenica i Bratunac, gdje su geografski smješteni događaji opisani u ovoj knjizi, možda više od bilo koga drugoga u Bosni i Hercegovini jasno svjedoče o direktnoj i neposrednoj srbijanskoj agresiji i karakteru rata. O tome smo ranije slušali od svjedoka, a sada smo u prilici čitati puno svjedočenja, koji na tu činjenicu nedvosmisleno ukazuju.

Također, mnoštvo napisa u ovoj knjizi o brutalnom napadu na bošnjačko stanovništvo spomenutih naselja, brojnim stravičnim zločinima, velikom broju žrtava doslovno svakoga naselja i vremenskog perioda Agresije, bez ijednoga izuzetka iz pravila, dovodi do nesumnjivog zaključka o genocidu nad Bošnjacima šireg srebreničkoga kraja prije onoga presuđenoga iz jula 1995. godine koji je samo završetak i vrh ledenoga brijega onoga što se dešavalo svih ratnih godina. Drugim riječima kazano, genocid se u tim krajevima dešavao svakoga dana od ranog proljeća 1992. godine do konačnog pada Srebrenice, samo što mu nije posvećena potrebna pažnja. To ne umanjuje razmjere zločina, niti ublažava bol potomaka žrtava koje su u kontinuitetu padale uzduž i poprijeko geografskog prostora iz naslova ovoga djela, a što je opisano životnim pričama stvarnih aktera događaja.

Opisujući ljudsku svakodnevicu tokom Agresije, Karić nam kazuje o velikom broju djece, dječaka i djevojčica rane tinejdžerske dobi, staraca i starica, koji su svakodnevno ginuli na proplancima i poljima ovoga kraja. Jedna priča o djevojčici Beli iz sela Radovčići, u sebi sadrži paradigmu i svu veličinu stradanja opkoljene enklave u godinama prije njenog konačnoga pada, budeći u čitaocu duboke emocije i tugu:

One jeseni devedeset i druge čekala te školska klupa i tvoj VIIIa. Čekala te drugarica, pred školom, nastavnik Vejsil s jednačinama i nejedna¬činama. Čekao te život! Ali, sve se pokvarilo. Godina je bez proljeća. Škola je bez krova, bez nastav¬nika. Drugarica je u zbjegu. Svud samo smrt čeka, sve drugo je otišlo iz ovih brda. Prošlo je ljeto. Jesen je, ali u tvojoj školi je odzvonilo za kraj – zauvijek! Bio je 5. septembar. Subota.

Rekla si: “Odoh, majko, pustiti ovce, neka pasu, za rana, dok nije počelo granatiranje!”

Tih par ovčica jedva je spašeno iz vučijih zuba. Odavde iz Ivčića, gledala si u Radovčiće. Tužni su u jesenjoj magli: obojeni, a sivi. Brat Fikret je u bolnici. Neki dan je ranjen u selu. Bio je s adžom Nurijom; otišli su da donesu sijeno. Pucali na njih iz zasjede. Tako oni, dođu svaki dan iz Valjarice, pa vrebaju naše, ako dođu u selo. Neko uvijek ode po nešto. Neko po hranu, neko po druge stvari, a neko po smrt!

Pustila si ovce, pod selom. Jutro je. Magla. Oko podneva će oni zapucati s Jezera. Znala si taj ritual. Nisi više bila mala – nazor si odrasla. Ali, onog jutra su i oni poranili. Vrištala si! Oko tebe su padale granate. Neko je izbrojao – trinaest. Čitav dan je padalo. Donijeli su te u dekici, pokrivenu čaršafom. Ovčice su skupili tek predveče. Pokopali su te po mrklom mraku. Oteo se pokoji jecaj. Muklo je zvučala suha zemlja. Dolje je šumila rječica. Gradina je zanijemila tu noć, pred tvojom čistom dušom.

I danas šuti!

Zbog svega navedenoga kao i zbog mnogo toga što u ovome uvodu nije kazano, a tiče se sadržaja ove neobično detaljne knjige, osebujnog stila, koja čitaoca osvoji i zaokupi njegovu punu pažnju već od prve, a završno s posljednjom stranicom, sa zadovoljstvom je prestavljamo našoj čitalačkoj i znanstvenoj javnosti.

Izražavamo iskrenu nadu da će ispuniti svoje ciljeve, usmjerene ka rasvjetljavanju događaja, opisu krajeva i aktera, iznošenju činjenica da nam se nikada više ne bi desio nestanak sjećanja na gorku prošlost, zle ljude i ideologije, samozaborav i nestanak svijesti o sebi, kao narodu s osebujnom kulturom i civilizacijom, osjećaj podčinjenosti i manje vrijednosti u odnosu na druge.

Svaki detaljni opis mraka koji je gušio dolinu Drine u godinama Agresije, ostavljajući iza sebe mezaristane, nikada nepronađene grobnice i potoke krvi ljudi s punim imenima i prezimenima, teške sudbine čitavih pokoljenja i porodica, svaka suza koju ćemo neizostavno prosuti čitajući napise i preživljavajući životne puteve Bošnjaka drinskoga kraja u nama će buditi bosanski prkos i odlučnost da se više nikada i nikome ne ponove i ne dogode oluje zla u pokušaju genocida i potpunoga istrebljenja našega naroda, koje su iza sebe ostavile neopisivu pustoš i nesreću, tugu i bol, koji su samo djelimično opisani u ovoj knjizi.” (Dr. Ahmed Hatunić)