Učajluci – nagrada za tri mjeseca 

U tradiciji bosanskih muslimana poprilično se udomaćila riječ “učajluci”. Ona je kovanica koja potiče iz turskog jezika i to od riječi “üç-tri”, “ay-mjesec” i “aylik-plata” što bi u prevodu na bosanski jezik značilo “nagrada za tri mjeseca”. Time se želi ukazati na posebnost jednog vremena, na njegovu vrijednost, kao i priliku da se u ta tri mjeseca dostigne posebna nagrada. Ta tri mjeseca su redžeb, ša’ban i ramazan.

Učajluci imaju prije svega cilj da vjerničku dušu pripreme za posebno vrijedne dane mjeseca ramazana. Ibadetima u oba prethodna mjeseca vjernik počinje sa pripremama kako bi na najbolji način iskoristio najodabraniji mjesec.

Tako u mjesecu redžebu i ša’banu vjernici intenziviraju svoj post, kako bi svoje tijelo do ramazana navikli na taj ibadet, intenziviraju učenje Kur’ana, kako bi mogli što više učiti u ramazanu, mjesecu Objave. U ta dva mjeseca pred ramazan vjernici više obavljaju noćni namaz, kako bi se pripremili za nafile u mjesecu ramazanu.

Bez tih priprema teško je očekivati da vjernik može mjesec ramazan iskoristiti na najbolji mogući način.

Mjesec redžeb

Mjesec ramazan je spomenut svojim nazivom u Kur’anu. Redžeb nije, ali iz tefsira saznajemo da se i o njemu govori i to u ajetu u kojem Uzvišeni Allah kaže: Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta, to je prava vjera. U njima ne griješite..! (Et-Tevbe, 36)

Među sveta četiri mjeseca je i mjesec redžeb. Činiti grijeh bilo kada nije vjerom dozvoljeno. Ajetom se posebno naglašava da se u svetim mjesecima ne griješi. To je zbog njihovog hurmeta, a ako je grijeh posebno zabranjen, onda je i dodatni ibadet u njima značajan. Shodno tome muslimani su ove dani provodili pojačavajući svoj dobrovoljni ibadet. Dane su provodili u postu, a noći u noćnom namazu. To ne znači da u drugim mjesecima nisu, ali su se u ovim posebno trudili da intenziviraju svoj ibadet i da ga ne ostavljaju.

Božiji poslanik Muhamed, alejhi selam, bi kad nastupi mjesec redžeb učio dovu:

Allahu moj, podari nam bereket u redžebu i ša’banu i učini da dočekamo ramazan. (Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 1/259)

Ova dova Poslanika, alejhi selam, jasan je putokaz čemu treba stremiti u mjesecu redžebu.  Bereket je riječ arapskog porijekla i označava povećanje, rast. U tradiciji bosanskih muslimana riječ „bereket“ se udomaćila i njeno značenje je jasno vjernicima.  Mjesec redžeb je prilika u kojoj molimo Uzvišenog Allaha za bereket u imetku, znanju, vremenu, životu. Za mnoge Poslanike su vezane dove u kojima oni mole Allaha za bereket.

U mjesecu redžebu su dvije mubarek noći kao posebni vijesnici dolaska odabranih ramazanskih dana. Prva noć je Lejletur-regaib, a druga Lejletul-mi’radž. Lejletur-regaib je prilika za dovu, jer je to noć uoči petka, a i zbog hurmeta mjeseca redžeba. Poslanik, alejhi selam, nas je podučio da je vrijeme uoči petka odabrano i da se u njemu dova prima. Pa ako je to još i prvi petak u mjesecu koji je opisan hurmetom onda sebi vjernik ne smije dopustiti nemarnost spram tako dvije važne činjenice. Da li će dočekati na ovom svijetu drugi petak u ovom mjesecu niko nije siguran, zato je važno dobro iskoristiti taj prvi petak u mjesecu hurmeta.

Lejletul-mi’radž je pred kraj mjeseca redžeba. Uzvišeni Allah kaže: Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolini blagoslovili, kako bi smo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uistinu, sve čuje i sve vidi.  (El-Isra’, 1)

O tom događaju Poslanik, alejhi selam, kazuje: Kada sam bio na prijelazu između jave i sna, došao mi je onaj koji je došao i rasporio mi grudi, izvadio mi je srce, oprao ga i ponovo vratio. Potom je došla jahalica koja je bila manja od mazge, a veća od magarca, koja je bila bijela i koju zovemo Burak, pa sam uzjahao na nju… (Buharija)

Na Miradžu je naređen namaz. Jedan od najljepših poklona ljudima. Svi drugi ibadeti objavljeni su na Zemlji, dok je Poslanik hodao, radio i bio među ostalim ljudima. Namaz je i mjestom Objave izdvojen od drugih ibadeta. On nije mogao biti objavljen kao ostali propisi, nego na posebnom mjestu, u posebnom vremenu, u posebnoj prilici kao poseban poklon i dar. Obilježavajući ovu noć vjernici obavljaju nafila-namaze moleći Uzvišenog da njihove namaze primi i preispituju svoj odnos prema namazu općenito.

Poseban odnos prema mjesecu redžebu je itekako utemeljen. To je jedan od svetih mjeseci, mjesec u kojem je naređen namaz  i po nekim predajama mjesec u kojem se Nuh, alejhi selam, ukrcao na svoju lađu spasa. Od Ebu Bekra el-Verraka el-Belhija sa prenosi da je rekao:“Mjesec redžeb je sjetva, ša’ban zalijevanje, a ramazan je mjesec žetve.“

Mjesec ša’ban

Mjesec redžeb je Allahov mjesec, ša’ban je moj mjesec, a ramazan je mjesec moga ummeta. (Sujuti) Tako je mjesec ša'ban opisao Allahov Poslanik. To je mjesec svakog dobra i oprosta i mjesec koji označava posljednje pripreme za doček onog najodabranijeg.

Poslanik, alejhi selam, je dane mjeseca ša’bana postio. Kako se prenosi, ashabi bi pomislili da ga čitavog posti. I podsticao je ljude da to rade. Na taj način se vjernici pripremaju za obavezni ramazanski post, navikavaju svoj organizam na taj poseban ibadet. Tako spremni oni znaju da će bolje iskoristiti ramazanske minute. Govoreći o ovom mjesecu ulema ga je nazivala i „veličanstveni mjesec“. To je zbog mubarek noći Lejletul-berat koja je u njemu.

Poslanik nam poručuje: Kada nastupi petnaesta noć mjeseca ša’bana u njoj klanjajte namaz, a u danu postite. Zaista se Uzvišeni Allah, zajedno sa zalaskom sunca, pojavljuje na dunjalučkom nebu sa svojim nurom rahmeta i ovako se obraća svojim robovima: ”Ima li ikoga da od mene traži oprosta da mu oprostim grijehe? Ima li ikoga da od mene traži opskrbu, pa da ga opskrbim? Ima li ikoga ko je unesrećen, da me zamoli pa da mu dam zdravlje?“

Abdulkadir Gejlani, poznati sufijski učenjak, kaže: ”Redžeb je mjesec napuštanja nefsanskih prohtjeva. Ša’ban je mjesec djela i požrtvovanosti. Ramazan je mjesec odanosti i radosti. Redžeb je tevba, ša’ban muhabet, a ramazan vrijeme bliskosti sa Allahom, dželle šanuhu. Redžeb je hurmet, ša’ban hizmet, a ramazan nimet. U mjesecu redžebu uvećavaju se dobra. U ša’banu se podiže zlo, a u ramazanu postižu najveće počasti.”

Mjesec ramazan

O mjesecu ramazanu govori Uzvišeni Allah i spominje ga u Časnoj Knjizi: „U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana,“

To je njegova prva odlika spomenuta u ajetu. To je mjesec Kitaba. I sa Časnim Kitabom vjernici se intenzivnije druže u ovom mjesecu. U našoj tradiciji su zajedničke mukabele.

U ramazanu je najvrjednija noć (Lejletul-qadr). Njena vrijednost je takva jer je to noć početka Objave. I mjesec i noć su dobile vrijednost zbog Kur’ana koji ih je dotakao. Putem mukabela, ibadeta učenja Kur’ana, vjernici se približavaju Knjizi Časnoj s iskrenom dovom da Kur’an njihova srca i duše učini posebnim. Vjernici druženjem sa Kur’anom pokušavaju kod sebe izgraditi sistem vrijednosti u životima, jer je on onaj koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra od zla.

U ajetu se dalje kaže: Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, -Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate-, da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate.

Post je centralni ibadet ramazana. Njegova glavna osnova. To su dani koji su ponijeli Riječi od čije bi se jačine brda smrvila, planine srušile, zemlja zadrhtala. To je ibadet sustezanja. To je ibadet jasnog terbijeta. To je ibadet u kojem se nefs stavlja pod komandu. Ostavljanjem hrane i pića pokazujemo spremnost ostavljanja prolaznog radi vječnog, osnovne potrebe radi vječne potrebe. Ramazan je lijek za dunjalučke tegobe, on je nada za griješnike, on je prilika za iskrene vjernike, on je smiraj za bolesne, nemoćne. Ramazan je ruka spasa za mazlume. Donosi utjehu uplakanim. Jača sabur ugnjetavanih.

Sve pripreme kroz učajluke imaju za cilj postići što veći duhovni stepen pred susret za noći Kadra kako bi je na najbolji način mogli iskoristiti.

Ova tri mjeseca predstavljaju u cijelosti vrijeme bereketa i fadileta (dobrote) kao pokloni od našeg Gospodar. To su noći kandilja u kojima naše želje dospijevaju Gospodaru, u kojima suze pokajanja brišu grijehe. To je nesvakidašnja prilika za griješnog čovjeka da se očisti od grijeha.

Mjesec ševval

Iako učajluci prestaju sa mjesecom ramazanom, muslimani i nakon Bajrama, kada nastupi mjesec ševval, nastavljaju sa nafilama. To je svojevrsna dova da sve ono što su u prethodna tri mjeseca uradili Uzvišeni Allah primi. Tako je u našoj tradiciji da se posti još šest dana ovog mjeseca a sve na osnovu hadisa u kojem Poslanik, alejhi selam, kaže: Ko isposti ramazan i nakon njega još šest dana mjeseca ševvala, kao da je cijelo vrijeme postio. (Muslim)

Učajluci su u našoj tradiciji duboko ukorijenjeni. Oni imaju svoja utemeljenja.

Čuvajmo učajluke, obratimo pažnju na njih, uz dovu Uzvišenom Allahu da nam ukabuli ibadete.

Hafiz Merim-ef. Đulović, imam Gazi Turali-begove džamije 

(www.medzlistuzla.ba)