U Čeliću je u ponedjeljak, 29. decembra 2025. godine, održan kolokvij kojim je obilježena šezdeseta godišnjica od preseljenja na Ahiret muderrisa Hajrudin-ef. Abdurahmanovića.

Muftija tuzlanski dr. Vahid-ef. Fazlović je u svome obraćanju istakao da ovim programom ispunjavamo dug prema ovom uglednom alimu koji je u Čeliću proveo šezdeset godina.

– Danas oživljavamo sjećanje na hafiza Abdurahmanovića, učenog i veoma aktivnog alima. A naša obaveza je da ne zaboravimo ono što su naše vrijednosti iz prošlosti, da ne zaboravimo našu prošlost u cjelini. Hajrudin-ef. Abdurahmanović je jedan od naših znamenitih prosvjetitelja. Rodio se daleko odavde, kod Bijelog Polja, desetak godina boravio je u Istanbulu a onda je došao u Čelić. Govoreći o hafizu Abdurahmanoviću mi govorimo i o ljudima iz Čelića, ljudima ovih prostora, koji su ovog velikana, iz počasti i zahvalnosti, oslovili muderrisom. A muderris je učen čovjek, veliko ime i značajna odrednica bilo gdje u muslimanskom svijetu. Doista je riječ o istinskom prosvjetitelju, kazao je muftija Fazlović.

Hafiz dr. Midhat Beganović je predstavio biografiju Hajrudin-ef., a dr. Ašk Gaši, unuk hafiza Abdurahmanovića, govorio je o njegovom tesavufskom putu na kojem je stekao tituli šejha.

Dr. Sead Seljubac je predstavio pregled tekstova u periodici (časopisi i listovi), od 1910. do 2025. godine, koji govore o Hajrudin-ef. Abdurahmanoviću.

Dr. Admir Muratović je govorio o sadržaju bibliteke Hajrudin-ef. Abdurahmanovića, koju čini preko 500 knjiga na orjentalnim jezicima (arapski, turski perzijski).

Tokom programa, koji je održan u prostorijama OŠ „Čelić“, prigodno obraćanje imao je glavni imam ovog medžlisa Džemal-ef. Šadića. Imami Medžlisa IZ Čelić proučili su hatmu pred dušu rahmetli hafiza Abdurahmanovića. Hatma-dova je proučena u petak, 26. decembra ove godine, a isti dan imami su kazivali hutbu o muderrisu Abdurahmanoviću koju je pripremio dr. Sead-ef. Seljubac.

Hafiz muderris Hajrudin-ef. Abdurahmanović je rođen 1857. godine u selu Godijevo kod Bijelog Polja. Početno vjersko obrazovanje stiče u selu Raduljići i Vrbe, a nakon toga svoje obrazovanje nastavlja u Đakovici u Velikoj medresi, gdje je ostao punih sedam godina. Još kao učenik Velike medrese završava hifz pred Ilijas-efendijom. U to vrijeme je stupio u tesavvufski red i postao derviš Nakšibendijskog tarikata. Nakon okončanja školovanja u Istanbulu, koje je trajalo 10 godina, prolazi kroz Čelić, gdje drži prigodno predavanje. Ugledni mještani zatražili su od Hajrudin-ef. Abdurahmanovića da ostane u Čeliću kao muderris u Čelićkoj medresi, što je i prihvatio. Dužnost muderrisa u Čelićkoj medresi obavljao je od 1907. do 1917. godine. Od Ulema-i-medžlisa 6. septembra 1917. godine dobio je dozvolu da obavlja dužnost sejjar-vaiza. Dužnost sejjar-vaiza obavlja do 1955. godine. Na Ahiret je preselio 25. marta 1965. godine u 108-oj godini života. Hajrudin-ef. Abdurahmanović je bio mudar, sposoban i nadasve obrazovan alim. Svoje znanje i mudrost je neumorno prenosio učenicima čelićke medrese, ali i široj javnosti. Odlično poznavanje arapskoga jezika omogućilo mu je izučavanje islamskih disciplina tefsira, hadisa, fikha, akaida, povijesti islama… Pored arapskoga, poznavao je turski, perzijski i albanski jezik.

Organizatori kolokvija o Hajrudin-ef. Abdurahmanoviću su Muftijstvo tuzlansko, Behram-begova medresa i Medžlis IZ Čelić, a moderator je bio Admir-ef. Bubahmetović.