Bajramska hutba muftije tuzlanskog

Hvala neka je Allahu, Čije su djelo nebesa i Zemlja. U njih je utkao Svoju Milost i sve obuhvatio Svojim znanjem. Sve postojeće postoji zahvaljujući Njemu. Jedna od Njegovih odredbi je i ta što nam je podario radost u našoj vjeri, čiju puninu najbolje doživimo u trenucima odabranih mubarek-dana. Tome nas je podučio Poslanik plemeniti, kojeg je Uzvišeni između Svojih najboljih stvorenja izabrao i najplemenitijm ponašanjem, najistinitijom riječju i najboljim djelom odlikovao. Objavio mu je Svoju knjigu i kao milost ga svim svjetovima povjerio.

Braćo i sestre.

Bajramski mubarek-dani su naslonjeni na najvažnije dužnosti muslimana prema Stvoritelju svjetova: Ramazanski bajram je najizravnije povezan s postom i namazom, a Kurbanski bajram s hadždžom i kurbanom.

Ovi mubarek-dani također simboliziraju i džematsku snagu vjernika i dobrotu prema svim ljudima. Zajedničko za ova dva naša blagdana je i to što se prvih deset dana i noći mjeseca zul-hidždžeta, po svojoj važnosti, upoređuju s posljednjih deset ramazanskih dana i noći, u kojima je i Lejletul-kadr. Njihov značaj je potvrđen i u jednoj od kur’anskih zakletvi Allaha, džellešanuhu, u kojoj su spomenute: والفجر (1) وليال عشر(2)– tako Mi zore i deset noći. (El-Fedžr, 1-2.) Zato se u mubarek-danima ovog hadžskog mjeseca naš takvaluk, naša samosvijest, produbljava, a odlučnost da odgovorno i predano svoje poslove obavljamo uvećava. U jučerašnjem njegovom devetom danu svi ovogodišnji hodočasnici, hadžije iz cijelog svijeta, okupljali su se na Arefatu, posebnom mjestu u blizini Mekke, s kojeg je od naših zajedničkih roditelja Adema i Have i potekla rijeka naše zajedničke ljudske zemaljske sudbine. S tog odabranog mjesta upućene su dove iz oplemenjenih duša miliona vjernika Svemogućem Bogu, bez Čije pomoći i upute čovječanstvo danas ne može pronaći pravi put kao što to nije bilo u stanju učiniti ni ranije kada je zapadalo u velike kušnje i nevolje. I mi smo im se pridružili našim ibadetima. Njihova dova je, ako Bog da, i naša dova, i može nam biti zajednička nada, jer je Muhammed, alejhisselam, dao obećanje da će u tom danu na tom mjestu ona biti uslišana.

Poštovani vjernici.

Predanost ibadetima jača našu vjeru. Ona nas obasjava i pomaže da sebi i drugima ukazujemo na put dobra i izlaz iz tmina neizvjesnosti i zablude na svjetlo jasne upute. U Kur’anu plemenitom se kaže: On vas blagosilja, i Njegovi meleki, da bi vas iz tmina na Svjetlo izveo. Allah je samilostan vjernicima. (El-Ahzab, 43.)

Naš iman je čista vjera u Jednog, Svemilosnog Boga, a naš islam je ljepota morala i veličina dobrog djela.

Čistom i iskrenom vjerom postižemo čistotu vlastite duše i u tome je najveći uspjeh. U Kur’anu Časnom se kaže:

قد أفلح من زكاها (9) وقد خاب

 من دساها (10)  –

Uspjet će onaj ko svoju dušu očuva čistom, a izgubit će onaj ko je zapusti i uprlja. (Eš-Šems, 9-10.)

Naš moral predstavlja ljepotu naše naravi i usavršenost najboljih ljudskih osobina. Moral je najljepši ukras ljudske ličnosti čija vrijednost se ne može izmjeriti dunjalučkim blagom. Neizmjerna je sreća imati moralne i čestite prijatelje, komšije, a najveća naša odgovornost je za moral naše porodice. Neka svako od nas istinski brine o svom i moralu svoje porodice. U snazi morala pojedinca i porodice krije se spas ljudskog roda. Stoga se misija našeg Poslanika, alejhisselam, može sažeti u riječima kojima nas je podučio: Poslan sam da oplemenim narav kod ljudi i usavršim njihov moral.

Naša dobra djela su najljepši plodovi na Zemlji. U Kur’anu se lijepa riječ i dobro djelo upoređuju sa najljepšim stablom, čiji je korijen čvrsto u zemlji a grane prema nebu i koje plod voljom Gospodara njegovog u svako doba daje. (Ibrahim, 24-25.) I, doista, jedino dobra djela uvijek mogu da urode plodom. Zato što su trajno vrijedna. Ona su i prošlost i budućnost naša. Po njima će nas znati i spominjati oni koji dolaze i ostaju iza nas, a na našoj stazi budućeg života su poput svjetla, i na ovom i na onom svijetu. Valja nam dobro znati da će svakome od nas kod Gospodara ljudi pripasti razina naspram djela naših. – ولكل درجات مما عملوا – (El-En’am, 132.)

Zato nas je Stvoritelj svjetova uputio na dobra djela. On je iz milosti Svoje tako odredio radi nas samih. Ona nisu radi koristi Njemu, jer je On neovisan o svim svjetovima. Kur’an to, upravo, jasno obznanjuje u poruci o propisu kurbana:

                                                                     .لن ينال الله لحومها ولا دماؤها ولكن يناله التقوى منكم

Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići bogobojaznost vaša i iskrenost kod činjenja dobrih djela. (El-Hadž, 37.)

Dakle, dobra djela su na korist i dobro onome ko ih čini. Ali, potpuni smisao činjenja naših dobrih djela jeste u potizanju sreće i zadovoljstva i kod drugih ljudi, i uspostavljnju reda na Zemlji. Koji tako postupaju i u Boga Milostivog se pouzdaju, oni su, prema Kur’anu Časnom, stvorenja najbolja:

                                                                      .إن الذين آمنوا وعملوا الصالحات أولئك هم خير البرية

Takvi će kod Gospodara svoga imati vječnu nagradu. On će s njima zadovoljan biti, a i oni s Njim i odlukom Njegovom koju spoznaše. A konačna odluka pripada samo Allahu, Gospodaru svih svjetova.

Poštovani džema’ate.

S ovog mjesta vam želim prenijeti nekoliko bajramskih poruka Reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini,   Husein-ef. Kavazovića. One su upućene svakom pripadniku naše Zajednice, te ću vas zamoliti da ih pomno poslušamo:

Braćoisestre.

Iskušenja našeg vremena se uvećavaju. Hadž je obred kojim nas Allah podsjeća da su ljudi jedna porodica, da treba da žive u miru kao braća i sestre. Svijest o međusobnoj povezanosti i bliskosti, uprkos svim iskušenjima, održala je ljudski rod. Pružena ruka pomoći drugome čini i naš život boljim i plemenitijim. Kur’an nas poziva:

وَتَعَاوَنُوا عَلَى الْبِرِّ وَالتَّقْوَى وَلا تَعَاوَنُوا عَلَى الْإِثْمِ وَالْعُدْوَانِ وَاتَّقُوا اللَّهَ إِنَّ اللَّهَ شَدِيدُ الْعِقَابِ

Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu.

Ako i govorimo različitim jezicima i o različitim temama, svi volimo kada nam se ukažu ljubav i prijateljstvo, a preziremo mržnju i neprijateljstvo. „Primjer muslimana u njihovoj ljubavi i pažnji sličan je organizmu čiji dijelovi podjednako osjećaju kada oboli samo jedan od njih“, govorio je Muhammed, a.s. U tome, zapravo, leži mudrost života na zemlji: u međusobnoj povezanosti svih dijelova organizma i ovisnosti ljudi jednih o drugima.

Da li je pravi musliman onaj koji ne nalazi duševno zadovoljstvo u otklanjanju teškoća, ublažavanju nevolja i olakšavanju tereta koji pritišću druge ljude? Naprotiv, Poslanik, a.s., ostavio nam je vasijjet: „Olakšavajte, nemojte otežavati; obveseljujte, nemojte rastjerivati!  Ko od brata otkloni nevolju na ovom svijetu, Allah će njemu otklonuti nevolju na Sudnjem danu“.

Braćo i sestre.

Ovo su dani Kurban bajrama, u kojima prinosimo žrtvu kao znak odanosti Stvoritelju i zahvale Njemu,  Koji je kurbanom iskupio život Ibrahimovog djeteta Ismaila. Kurbani koje ćemo ovoga jutra žrtvovati treba da u nama probude osjećanja, brigu i samilost za našu nejaku djecu, koja su izložena pritisku i diskriminaciji u školama, ali i za sirijsku i iračku djecu i njihovo stradanje koje gledamo. Svako dijete je slika Ismailova. Za patnju svakog djeteta smo svi odgovorni, jer su naše sudbine povezane.

Upitajmo se u kakvom to društvu živimo i kakvi smo ljudi, kada smo spremni diskriminirati djecu i na njima pokazivati snagu i nasilje. U kakvom duhovnom i moralnom okruženju rastemo, ako smo u stanju, bez ikakvog kajanja i griže savjesti, činiti nasilje nad djecom? Tom zlu i toj nepravdi se mora stati ukraj, bez obzira na to otkuda ono dolazilo. Ne možemo pristati na to da se gaze prava slabijih. Obaveza je i poslanje svih nas, bili muslimani, jevreji ili kršćani, da o tome govorimo i da se borimo, jer ne vreba đavo samo pred komšijskim vratima, pa da možemo biti spokojni. Doći će on i pred naša, ako ga zajedno ne otjeramo. „Allah neće uzdići nijedan narod koji slabijim ne daje njihova prava“, govorio je Poslanik, a.s. I još je govorio: „Na ovom svijetu najbolja je kuća (država) u kojoj je zbrinut slabi (siroče) i prema njemu se lijepo postupa, a najgora je ona kuća (država) u kojoj se loše postupa prema slabijem (siročetu)“.

Braćo i sestre.

Svjedoci smo velikog stradanja ljudi i hidžre koju čine naša braća i sestre iz Sirije i Iraka. Oni su žrtve zuluma i nepravde koja im se čini od strane režima i onih koji ga pomažu, kao i hordi ubica koje su se sjatile u te zemlje iz svih krajeva svijeta. I ovaj put najsnažnije apeliram na naše muslimane da svoje ruke drže dalje od tih zemalja i ne učestvuju u nasilju nad muslimanima i drugim ljudima. Naprotiv, otvorimo naša srca i naše domove da pomognemo tome napaćenom narodu.

Braćo i sestre.

Ma gdje živjeli, živite u miru i prijateljstvu, sa svojim bližnjima, komšijama i prijateljima. Ne dozvolimo da nas razlike udaljavaju od naše primarne potrebe da budemo ljudi. Pozivam jevreje, kršćane, muslimane i druge da složno radimo na podizanju naših porodica, odgoju naše djece i očuvanju našeg zajedništva.

Sklapajmo prijateljstva s ljudima gdje god nam se ukaže prilika; založimo se za istinu i pravdu kada god se želi proturiti laž ili nametnuti nepravda; izbjegavajmo svađe i prepirke o onome u čemu nema koristi, a u čemu je šteta očita; praštajmo jedni drugima, jer to učvršćuje veze među ljudima i narodima. Zamolimo Gospodara svjetova da nam olakša ovodunjalučke terete, poveže naša srca i bude nam milostiv na Sudnjem danu.

Draga braćo i poštovane sestre.

Svima vama upućujem iskrene čestitke, i pozivam nas da svoju bajramsku radost podijelimo sa svim ljudima.

Bajram šerif mubarek olsun.