„Slavljen neka je Allah. Hvala Allahu. Nema boga osim Allaha. Allah je najveći“. Četiri kratke rečenice, jezgrovite i lahke. Svi ih znamo, iznimno su vrijedne, ali većina nas ih zapostavlja, zanemarujemo ih, ne učimo ih, a u njima je velika blagodat. To su riječi Subhanellahi vel-hamdu lillahi ve la ilahe illellahu vallahu ekber.
A šta su te riječi i koliko vrijede jasno nam ukazuje Poslanik, s.a.v.s.:
Allahu su najdraže četiri riječi, bez obzira na to kojom od njih započeo: Subhanallahi vel-hamdulillah ve la ilahe illallahu vallahu ekber.
Allahu dragom najdraže riječi! Volimo Allaha, mi smo ponizni i odani Njegovi robovi. Pa zašto propuštamo priliku da izgovaramo ono što naš Gospodar najviše voli? Nemamo opravdanja.
Nemamo vremena – za to nam ne treba posebno vrijeme!
Nemamo abdesta – za to nam nije neophodan abdest!
Nemamo znanja – to su riječi koje svi znamo i koje svi možemo naučiti. A ne učimo!
A naš Gospodar najviše voli.
Nemarni smo, valja nam priznati.
Subhanellahi vel-hamdu lillahi ve la ilahe illellahu vallahu ekber.
Poslanik, s.a.v.s., jasno govori: Da izgovorim: Subhanallah vel-hamdulillah ve la ilahe illa allahu vallahu ekber, draže mi je od dunjaluka i svega što je na njemu.
To je sistem vrijednosti! Je li u našem sistemu vrijednosti to najvrednije?
Sve nam je drugo preče. Da ne govorimo o nečemu trećem; većina nas se više brine o, recimo, svome automobilu nego li o onome što je najpreče. Valja nam dobro razmisliti o tome, a najbolji put da uspostavimo ispravan sistem vrijednosti na dunjaluku, koji će nam donijeti dobro i na Ahiretu, tako je jednostavan: Subhanellahi vel-hamdu lillahi ve la ilahe illellahu vallahu ekber. Nema niti jedan čovjek na Zemlji da kaže: Subhnaallah, vel-hamdulillah ve la ila he illellahu vallahu ekber, a da mu neće biti oprošteni mali grijesi pa makar ih bilo kao morske pjene“
Grijeha imamo! Zapadamo li u brige šta ćemo s njima? Možda nas na ovom svijetu za njih niko ne pita, možda niko i ne zna za njih, možda smo i mi zaboravili da smo ih učinili… Ali, šta ćemo s trenutkom kada budemo proživljeni, pa ispred sebe ugledamo brdo svojih malih grijeha? Oni jesu mali, ali brdo je veliko, nesavladivo za nas; od njega ne možemo ništa vidjeti, ni ljepotu Dženneta ni ljepotu Arša. A Uzvišeni Rabb nas smiruje, iz Svoje milosti nam nalazi izlaz da zbog straha od tog brda i te količine malih grijeha ne padamo u očaj i depresiju. On Najveći nudi nam izlaz, a to su riječi: Subhanallahi, vel hamdu lillahi ve la ilahe illellahu vallahu ekber.
Ali, nije samo to. Allahova milost ide i dalje. Poslanik, s.a.v.s., poručuje: Allah je od govora odabrao četiri riječi: Subhanallah vel-hamdulillah ve la ilahe illallahu vallahu ekber. Pa ko izgovori subhanallah, bit će mu upisano dvadeset dobrih djela i oprošteno dvadeset loših; ko izgovori: Allahu ekber i La ilahe illallah bit će mu upisano isto, ako kaže El-hamdulillah, bit će mu upisano trideset dobrih djela i oprošteno trideset loših.
Ko bude učio i izgovarao ove riječi one su mu zaštita. A tako vapimo i tražimo utočišta i zaštite! Vrlo često uzimamo ono što nam nikako ne može biti sigurnost, smiraj i zaštita. Poslanik, s.a.v.s., povikao je svojim ashabima:
“Uzmite svoje štitiove (oklope)!“ Ashabi upitaše: “Allahov Poslaniče, dokle je neprijatelj stigao?“ Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, odgovori: “Ne, nije neprijatelj, nego recite: Subhanallah vel-hamdulillahi ve la ilahe illallahu vallahu ekber, jer će ove riječi doći na Sudnjem danu kao štit od vatre i trajno dobro dijelo.“
One su lahke za izgovoriti, ali su teške onda kada bude najpotrebnije. Teške su na mizan terazijama kada budu vagale naša djela. Kako li samo lijepo Poslanik opisuje njihovu težinu riječima:
“Uh, Uh“, a zatim je podigao pet prstiju i rekao: “Kako će samo ovih pet stvari biti teško na Mizanu: Subhanallah vel-hamdulillah ve la ilahe illallahu vallahu ekber i čestito dijete koje je umrlo čovjeku pa se on strpio.“
Sadaka je vrijedna, ali nagradu za nju mogu postići samo oni koji imaju imetak. Uzvišeni Allah nije želio nikome da oteža put do Njegovog dobročinstva i Njegove milosti.
Ove riječi imaju i vrijednost davanja sadake:
”Allahov Poslaniče, odoše bogataši s nagradama: klanjaju kao što mi klanjamo, poste kao što mi postimo i daju milostinju od viška svog imetka.” Allahov Poslanik reče: ”Zar i vama Allah nije dao nešto s čime ćete sadaku udjeljivati? Zaista je svaki tesbih sadaka, svaki tekbir i svaki tahmid su sadaka, svaki tehlil je sadaka; naređivanje dobra i odvraćanje od zla je sadaka, a sadaka je i zadovoljavanje strasti na halal način.” Ashabi upitaše: “Allahov Poslaniče, zar i u zadovoljenju svojih strasti ima nagrade?” “Šta mislite, kada bi neko od vas svoju strast upotrijebio u zabranjeno, zar za to ne bi zaslužio grijeh? Isto tako, ako je upotrijebi u dozvoljeno, imat će za to nagradu’, odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.”
Tako lahke za izgovor, tako teške na terazijama dobrih djela, toliko dobra donose, a tako ih zapostavljamo! Okrenimo novi list svoga života. U njega upišimo što više izgovorenih subhanellahi vel-hamdu lillahi ve la ilahe illelalhu vallahu ekber i bliže ćemo biti spasu i na ovom i na onom svijetu.
I za kraj: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “U noći mog isra'a (putovanja iz Mekke u Mesdžidul-Aksa) susreo sam Ibrahima, alejhi selam, i on mi je rekao: ‘O Muhammede, prenesi od mene selam svome ummetu, i obavijesti ih da je u džennetu dobra i lijepa zemlja, pitka voda, da je on prostrana nizija, i da su njegovo sjemenje (kojim se sije) riječi subhanallahi vel-hamdu lillahi ve la ilahe illellahu vallahu ekber.
Allahu dragi, omili nam zikr, olakšaj nam njegov izgovor, sačuvaj nas nemara prema zikru, odagnaj od nas šejtana kad god nas zaokupi od sjećanja na Tebe. Uputi nas i vodi jedinim ispravnim putem. Amin.