Damir ef. Peštalić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Srebrenica, više od dvije decenije sa porodicom živi u Srebrenici, i živi Srebrenicu. Vrlo jasno kaže – za njih je to najveća blagodat.

Imami su važna karika u procesu povratka i uspostavljanju života nakon agresije, genocida i teških zločina, znali su da je povratak Bošnjaka na rodnu grudu jedno od najvažnijih pitanja u našem narodu i državu. Oni kroz vrijeme dostojanstveno vrše svoju misiju. Među njima i efendija Peštalić.

– Život prođe, gdje god da živjeli, ali meni i mojoj porodici ostaje to da smo bili uz najvažnije generacije u našoj domovini, to su majke Srebrenice, žrtve genocida, i da smo imali priliku biti dio borbe koju zovemo pokušaj uspostavljanja života nakon genocida. Moje troje djece je iz Srebrenice. Žao mi je samo što nemamo porodilište u Srebrenici, pa im pod mjestom rođenja piše Tuzla, ili Zvornik, ali to su djeca Srebrenice. I moja i stotinama djece rođenih poslije povratka žive Srebrenicu. Moramo napraviti mogućnost da djeca ostanu tu. Njihova emocija je nevjerovatna, znam po svojoj djeci, želja za Srebrenicom i životom u Srebrenici je iznad svega, i to treba da bude motiv svima onim koji političke procese drže u svojim rukama – kaže Peštalić.

On smatra da nismo svjesni posljedica genocida, kao ni hrabrosti i snage potrebne za povratak i ponovno uspostavljanje života.

– Svaki čovjek je priča, svaka porodica je priča i smogli su snage. Veliko je da razmišljaju o Srebrenici, a kamoli da se vrate, da ponovo organiziraju svoj život. Mi se nadamo da će toga biti sve više, Bog brine o tome. Siguran da ćemo mi zbog naših šehida, zbog te milosti Dragog Boga prema ovim krajevima, ipak uspjeti. Nove generacije ne mogu biti posao žrtava genocida, to mora biti posao države, bošnjačke elite, politike, koja mora znati – da bi se živjelo moraju postojati uvjeti – ističe efendija Peštalić za Stav.

Dodaje da je danas potrebno podvući liniju, jer je očigledno da “kao narod, u političkom dijelu, nismo uspjeli uraditi dovoljno”, jer “nemamo radna mjesta, nemamo uvjete za život, u političkom smislu smo izgubili Srebrenicu”.

– Sve to pokazuje da smo dobro griješili. Treba analizirati i napraviti novi pristup, plan, strategiju, onda će biti bolje u Srebrenici, a koliko je u Srebrenici dobro, dobro je u državi, i obratno se reflektuje. Srebrenica je u svakom smislu važna, ona mora biti shvaćena kao simbol, kao crvena linija, kao nešto što pripada svim Bošnjacima i svim dobrim ljudima, u tom pravcu trebamo djelovati – akcentira on za Stav.

On je ukazao na ulogu Islamske zajednice u mjestima povratka, tako i Srebrenici. Ističe da od početka postoji opredjeljenje, strategija Islamske zajednice, te da je to zoran primjer.

– Imamo primjer Dževada ef. Orića u Dobraku, to je veliki prostor na granici, nema puno ljudi, ali imam je tu. Da je samo naša majka Saliha gore, da nema nikog drugog, treba da postoji imam tu. Da je samo njoj imam i nikom više, on je ispunio misiju, a da bismo to radili, moramo imati strategiju, plan, pristup. Posebno dolaskom reisu-l-uleme Husein ef. Kavazovića postoji strategija, poseban tretman prema svim džematima u RS-u, postoji sistem koji pomaže da bismo mi mogli da funkcionišemo. To je pokazatelj da se može. Islamska zajednica nije država, nema državi aparat, ali ima plan i strategiju i može se puno toga uraditi. Ni jedan imam nije napustio, nije se požalio, u tome ima tretmana Zajednice prema nama, ljudi prema nama – navodi on.

Vrlo jasno poručuje da nikada ne bi mijenjao Srebrenicu ni za jedan drugi džemat i džamiju na svijetu jer je to njegovo opredjeljenje, na što je ponosan.

U ljeto 2024. godine na društvenim mrežama spontano je pokrenuta akcija novih učlanjenja u Medžlis Islamske zajednice Srebrenica, što predstavlja značajnu podršku. Kako objašnjava efendija Peštalić, ako oni koji su se učlanili budu tu u kontinuitetu, bit će stvorene pretpostavke za nova radna mjesta u Islamskoj zajednici.

– Mediji su prijatelji Srebrenice, imaju posebnu emociju i poštovanje, i mi smo zahvalni na tome. Naš prijatelj Adnan Rondić, novinar, od početka je tu i član je Islamske zajednice dugo. Objavio je jedan post na društvenim mrežama spontano, ne očekujući šta će biti, uključio se veliki broj ljudi. Mislim da je 318 članova bilo prošle godine, većinom ljudi koji nisu iz Srebrenice. Pokušat ćemo to da ozvaničimo, da produžimo, da to bude konstantno, ako uspijemo da svake godine 300 ljudi bude član, onda smo napravili veliku stvar, s još malo pomoći to mogu biti još dva radna mjesta u Islamskoj zajednice – navodi on.

Iako mala gesta za pojedinca, simbolična na godišnjem nivou, velika je za Srebrenicu i život u Srebrenici.

– Odnos našeg običnog čovjeka kroz cijelu godinu je prisutan, ta emocija običnog čovjeka je fenomen, pitaju, uključuju se, hoće da pomognu, i to uvijek treba izdvojiti. Vjerujem da će snaga običnog čovjeka pobijediti i da će preći i na one koji vode procese. Dosta toga je urađeno, ali ako želimo ozbiljno priču, ako želimo dugoročno Srebrenicu, onda se moraju podvući linije, mora biti mnogo bolje, stabilnije, jače, prepoznatljivo u svim zakonima naše države – akcentira Peštalić.

Od 23 džamije koliko ih je prije agresije i genocida bilo u Srebrenici, obnovljena je 21. Obnova još jedne je u toku, džamije na Vidikovcu. S obzirom na to da nije minirana i da su ostali zidovi, radovi će biti jednostavnije završeni.

– Planiramo je ove godine završiti, i ostaje nam još jedna džamija u Sasama. Ona je porušena do temelja, i mezarje uz džamiju je izbrisano, a pored džamije je napravljen ogroman manastir, što je promijenilo sliku. Ljudi iz tog mjesta su već napravili Inicijativni odbor i planiramo ući u proces u obnove i te posljednje džamije. Najvažnije je da je sedam imama tu, s porodicama, sedam džamata je aktivno, imamo dvoje ljudi u administraciji, tako da nas je deset uposleno u Islamskoj zajednici, isto onoliko koliko je ubijeno imama iz Srebrenice u genocidu. Idemo dalje, sad nam je fokus na mektebu, na djeci, da dođemo do svakog djeteta. Islamska vjeronauka neometano funkcionira u školama. Fokus će biti i na uvezivanju, da probamo da svi ljudi koji su porijeklom iz Srebrenice, a žive u svijetu budu uključeni – najavljuje Peštalić.

S njim smo razgovarali i o predstojećem ramazanu, kao i aktivnostima koje će biti provođene. Ramazan u Srebrenici je drugačiji, kaže efendija, ali se iz godine u godinu dočekuje s većim brojem djece, što je velika pobjeda.

– Ramazan dočekati u Srebrenici je velika milost. Doživjeti da se vratimo, da čekamo ramazane, bajrame, fenomen je sam od sebe. Uvijek je teško, jer ne može biti kao nekad, jer su naše majke, naši očevi, ostali uglavnom sami, osjećaj ramazana i bajrama je drugačiji, ali je njihova snaga opet fenomen. Žele da pokažu svoju radost, a radosni su zato što vide da se djeca rađaju, da su tu, to je njihova pobjeda. Posljednjih godina je mnogo naše djece, učenika Behram-begove medrese, uključeno u naše aktivnosti, rade na svojim praksama. Važno nam je da dolaze i djeca iz drugih mjesta, jer će imati vezu sa Srebrenicom i sutra gdje god da budu, imat će tu vezu, znat će da navrate, da pitaju. Tako uvezujemo, to je važno – objašnjava Peštalić.

Svi oni koji su iz Srebrenice, a žive širom svijeta, tokom ramazana žele posebno biti vezani za toprak, pomažu i potiču aktivnosti i susrete.

– Naši ljudi koji nisu tu posebno za ramazan su vezani, uspijevamo napraviti dosta druženja, iftara, provodimo i projekat iftara za naše majke, očeve koji su sami. Na 11 mjesta klanjamo teravih-namaz, a najvažnije mjesto je Memorijalni centar. Od 2004. godine smo počeli, na inicijativu naših majki, one su to željele. Nama je bilo teško o tome i pričati, ali one su došle i tražile – rekle su da žele s djecom klanjati teraviju. I to je potpuno drugačiji osjećaj, posebno kada je lijepo vrijeme i klanjamo pod Musallom. Muftijstvo tuzlansko i Behram-begova medresa nam šalje svoje predavače. Iz godine u godinu imamo sve više tog ramazanskog ambijenta, što je jako pozitivno – ističe Peštalić.

Sumirajući sve ono o čemu smo razgovarali, on poručuje “nekad je bilo nemoguće zamisliti život u Srebrenici, ali došlo je do toga, djeca se ponovo rađaju u Srebrenici, rađa se novi život. Sve je to velika milost i to treba imati na umu. I treba više prepozavati i cijeniti ulogu svih onih koji su se vratili u Srebrenicu, njihov zalog za domovinu je ogroman”.

(stav.ba)