Institut za društvena i religijska istraživanja u Tuzli jedna je od šest ustanova Islamske zajednice na području Muftiluka tuzlanskog. Institut je osnovan odlukom Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini 17. novembra 2017. godine. O radu ove ustanove razgovarali smo s njenim direktorom dr. sc. Šefkom Sulejmanovićem.

Šta je bio cilj osnivanja Institut za društvena i religijska istraživanja?

Dr. sc. Šefko Sulejmanović: Prije svega želim Vam se srdačno zahvaliti na prililici da govorim za Preporod. Da bi se činjenično i sasma korektno odgovorilo na Vaše pitanje, trebalo bi nam više i vremena i prostora, ali bi u ovaj razgovor trebalo uključiti i više sudionika, onih koji su inicirali i iznijeli do kraja jedan ovakav projekat, koji, realno govoreći, predstavlja značajan novitet i povijesni iskorak u radu Islamske zajednice. Ideja o osnivanju Instituta u Tuzli potekla je prije trinaest godina, tačnije 2007. godine, ali, kao što vidimo, put od ideje do realizacije bio je prilično dugačak i trajao je sve do 2017. godine.

Što se tiče cilja koji je motivirao i inicirao osnivanje Instituta, mogao bi se dvojako karakterizirati, kao opći i regionalni. U općem smislu, u okviru Islamske zajednice, koja je već imala Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka u Sarajevu, glasoviti Fakultet islamskih nauka te još nekoliko fakulteta, osjećala se potreba za institucionalnim praćenjem i znanstvenim valoriziranjem društvene sadržajnosti bez obzira na konfesionalni predznak. Nedovoljnost vlastitih empirijskih i socioloških istraživanja otežavao je svaki pokušaj ozbiljnije analize društvenih procesa s kojima su se susretali muslimani i Islamska zajednica.

S druge strane, narastajući demografski, kadrovski i infrastrukturni potencijali među Bošnjacima Tuzlanskog kantona bili su važan pokazatelj Islamskoj zajednici u pokretanju inicijative osnivanja Instituta za društvena i religijska istraživanja. Kako ste i sami kazali, Institut je jedna od šest, tačnije šesta ustanova Islamske zajednice na području Muftiluka tuzlanskog. Međutim, i pored ovih spomenutih potencijala, indikativno je da Islamska zajednica do osnivanja Instituta nije imala svoju visokoškolsku ili naučnoistraživačku ustanovu na području Muftiluka tuzlanskog. Stoga, smatram značajnim što je sjedište Instituta upravo u Tuzli.

U tom smislu i na takav način, osnivanje Instituta za društvena i religijska istraživanja u Tuzli ima puno znanstveno i društveno opravdanje.

S obzirom na brojne aktivnosti koje ste realizovali, čini nam se kao da Institut djeluje mnogo duže. Koje su njegove osnovne djelatnosti i na koji način je organizovan rad Instituta?

Dr. sc. Šefko Sulejmanović: Drago mi je da su dosadašnje aktivnosti Instituta zapažene u tolikoj mjeri i da imate tako lijepo i poticajno mišljenje o našem radu, i, na koncu, da ste to kazali u ovome razgovoru. Hvala Vam na tako značajnoj podršci koja nam puno znači i koja nas još više obavezuje.

Kada su u pitanju osnovne djelatnosti Instituta, one su veoma jasno definisane Pravilima, kao temeljnim aktom njegove strukturalne sadržajnosti i obligatne nadležnosti. Prema navedenom aktu, Institut je naučnoistraživačka ustanova koja se bavi istraživanjem kulturne i religijske tradicije, uloge religije u vremenu modernizacije, sekularizacije i tranzicije, proučavanja religije i savremene kulture, odnosa određenih društvenih grupa prema religiji i sl. Naučnoistraživačkim radom Instituta, također, trebaju biti obuhvaćeni različiti društveni fenomeni koji su u meritumu istraživanja društvenih i humanističkih znanosti, a koji imaju izniman značaj u oblasti religije i društvene stvarnosti. Poseban akcenat u temeljnim aktima Instituta usmjeren je ka istraživanjima bosanskohercegovačkog društvenog prostora i afirmaciji suživota, tolerancije i dijaloga među pripadnicima različitih religija, kulturnih i etničkih zajednica. Pored navedenog, Institut bi trebao da se bavi i izdavačkom djelatnošću, kao i drugim djelatnostima korespondentnim sa osnovnom djelatnošću Instituta.

U pogledu strukturalne i funkcionalne organizacije, Institut ima Upravni odbor kao organ rukovođenja i Naučno vijeće kao stručni organ, čije su ingerencije definisane Pravilima i poslovnicima o radu oba navedena organa. Institut zasad ima samo dva uposlenika, direktora i sekretara. Prostorno, Institut je smješten na prvom spratu objekta Specijalne biblioteke ”Behram-beg” u Tuzli. Rad ovog instituta u finansijskom smislu primarno je oslonjen na grantska sredstva osnivača. Za većinu projekata Institut nastoji iznaći dodatna sredstva, bilo da projekte realizira u saradnji s drugim suorganizatorima ili učešćem na javnim konkursima.

Institut je ustanova naučnog karaktera tako da je naučnoistraživačka djelatnost u prioritetu njegovih zadanih aktivnosti koje se realiziraju kroz dugoročne i kratkoročne naučnoistraživačke projekte, uglavnom empirijskog karaktera. Rezultati ovakvih istraživanja prezentiraju se na naučnim konferencijama i/ili objavljuju u zbornicima radova, referentnim časopisima, ili, pak, u zasebnim publikacijama.

Institut je ostvario značajnu saradnju sa brojnim ustanovama. Koje su to ustanove i o kakvoj saradnji se radi?  

Dr. sc. Šefko Sulejmanović: Ostvarivanje saradnje s drugim ustanovama naučnog, obrazovnog, kulturnog i drugih karaktera za Institut ima višestruki značaj. Na takav način se stječu nova saznanja, dopunjavaju postojeća iskustva te olakšava organizacijska i finansijska implementacija određenih projekata. Očekivano, najintenzivniju saradnju ostvarili smo sa ustanovama na području Tuzlanskog kantona i Kantona Sarajevo, ali i sa nekoliko Instituta izvan Bosne i Hercegovine. U Tuzli su to: Univerzitet u Tuzli, Behram-begova medresa, Arhiv Tuzlanskog kantona, Bosanski kulturni centar, Specijalna biblioteka ”Behram-beg”, Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, zatim Centar za istraživanje moderne i savremene historije Tuzla, Centar za kulturu i edukaciju “Logos“, Društvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona i drugi. Pored navedenih ustanova, organizirali smo više naučnih i kulturnih manifestacija u saradnji sa medžlisima Islamske zajednice na području Muftiluka tuzlanskog, među kojima se posebno ističe Medžlis Islamske zajednice Tuzla. Ovdje bih posebno spomenuo višestruku podršku Muftijstva tuzlanskog.

Što se tiče Sarajeva, kroz realizaciju raznih projekata i manifestacija ostvarili smo saradnju sa Gazi Husrev-begovom bibliotekom, Institutom za islamsku tradiciju Bošnjaka, Institutom za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava i BZK “Preporod“. Svakako da velike zasluge u ostvarivanju saradnje Instituta sa navedenim ustanovama, društvima i nekim udruženjima ima Uprava za obrazovanje i nauku Rijaseta Islamske zajednice u BiH, na čemu smo im veoma zahvalni. S većim brojem spomenutih ustanova potpisali smo ugovor o saradnji.

Kao primjer dobre saradnje u realizaciji zahtjevnijih projekata spomenuo bih Međunarodnu naučnu konferenciju koja je održana u Gradskoj vijećnici u Sarajevu 8. i 9. januara ove godine, pod nazivom „Pravne i političke posljedice Deklaracije o proglašenju Republike srpskog naroda Bosne i Hercegovine 9. januara 1992. godine“. Institut, kao nosilac projekta, organizirao je ovu konferenciju u saradnji sa sedam suorganizatora, na kojoj je svoje referate podnijelo trideset i šest eminentnih naučnika i istraživača iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Sjeverne Makedonije, Kanade, Norveške, Australije, Velike Britanije, te čak tri iz Sjedinjenih Američkih Država. Otvaranju konferencije prisustvovao je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, gospodin Šefik Džaferović.
Među brojnim ativnostima Instituta, ovom prilikom želimo posebno istaći naučnu konferenciju „Društveno-politički i kulturni identitet Bosanskog Podrinja: 500 godina tekije Hamza-dede Orlovića“, koja je održana u Bratuncu i Srebrenici. Koliki je i kakav doprinos ove konferencije i njenih učesnika u jačanju svijesti o važnosti Bosanskog Podrinja i ljudi koji tamo žive?

Dr. sc. Šefko Sulejmanović: Drago mi je da ste u nizu naših aktivnosti na ovaj način potcrtali naučnu konferenciju koja je održana 27. i 28. septembra 2019. godine u Bratuncu i Srebrenici. Pet stotina godina od osnivanja tekije Hamza-dede Orlovića u Konjević-Polju bio je tako značajan jubilej koji se, jednostavno, nije smio propustiti. Stoga je Institut, u saradnji s Medžlisom Islamske zajednice Bratunac i Behram-begovom medresom, uz podršku Muftijstva tuzlanskog i pod visokim pokroviteljstvom reisul-uleme Husein-ef. Kavazovića, organizirao naučnu konferenciju pod nazivom ”Društveno-politički i kulturni identitet Bosanskog Podrinja: 500 godina tekije Hamza-dede Orlovića”. Konferencija je okupila sedamnaest znanstvenika koji su na naučno kredibilan način tematizirali lik i djelo Hamza-dede Orlovića, te njegovo nemjerljivo kulturno i duhovno naslijeđe u povijesti  ovih prostora. Uz to, cilj konferencije je bio i da ukaže na značaj Bosanskog Podrinja, na čiji se autentični identitet već dugi niz godina nemilosrdno i neutemeljeno nasrće. Tom nasilno-mitologijskom nasrtanju na integritet Bosanskog Podrinja i osporavanju bosansko-bošnjačkog identiteta, bilo perfidno i prikriveno ili otvoreno i impertinentno, neophodno je sistemski suprotstavljati relevantne društveno-historijske činjenice, kao odgovor na pitanje stvarnog društveno-političkog i kulturnog identiteta Bosanskog Podrinja.

Biti na braniku osporavanja multietničnosti, multikonfesionalnosti i multikulturalnosti Bosanskog Podrinja predstavlja prvorazredni izazov za današnje generacije bošnjačke inteligencije. Stoga, cijenimo učešće i doprinos naših uvaženih znanstvenika koji su tokom dvodnevne konferencije valorizirali i dodatno rasvijetlili i posvijestili „najznačajnije odrednice identiteta Bosanskog Podrinja i Bošnjaka koji ovdje stoljećima žive, spremni i otvoreni za zajednički život i saradnju sa svim svojim komšijama“, kako je to istakao muftija tuzlanski Vahid-ef. Fazlović na otvaranju ove konferencije.

Intencija organizatora, pored ostaloga, bila je da se ovom konferencijom pošalje poruka svim žiteljima Bosanskog Podrinja o potrebi čuvanja i razvijanja kulture sjećanja, ma kakva ona bila, te jačanju tolerancije, suživota i međusobnog povjerenja. Što se tiče Bošnjaka, oni su dokazali svoju smionost, spremnost i odlučnost da se vrate na svoja ognjišta, da žive sa prijeratnim komšijama unatoč stravičnom zločinu i genocidu koji je počinjen na ovim prostorima od 1992. do 1995. godine. Ne zaboravimo, svaki zločin počinje sa mržnjom i osporavanjem vrijednosti onog Drugog. U vezi s tim, treba imati u vidu da je svaki Bošnjak povratkom u Podrinje založio svoj fizički i psihički integritet u opstojnost ove države. Uz velika odricanja i iskušenja, oni su odabrali nadu i istinu. Sam dolazak dobrih ljudi u Bratunac i Srebrenicu, među povratnike, izraz je njihovog patriotskog osjećanja i ljudskosti, ali i velike podrške procesu povratka i očuvanja teritorijalnog i multietničkog integriteta Bosne i Hercegovine. Povratnici ne traže ništa više osim poštovanja, a žrtve samo da se ne zaborave.

Koliko su naučnoistraživačkim radom Instituta obuhvaćeni fenomeni kojima svjedočimo u ovom vremenu ubrzanih promjena i procesa u našem društvu? Koje bi teme, zbog svoje iznimne važnosti, među našim intelektualcima trebale biti više zastupljene nego što to danas jesu?

Dr. sc. Šefko Sulejmanović: Teško je na ovo pitanje dati kratak odgovor. Kako je na zemlji sve više ljudi tako se i međuljudski odnosi sve više multipliciraju, bilo na globalnom ili lokalnom nivou. Isto stanje je i sa mnogobrojnim društvenim fenomenima u koje se mogu svrstati odnosi prema religiji, sekularizmu, modernizmu, ekstremizmu, tradicionalizmu, obrazovanju i sl. Sve su to teme koje bi trebale biti u fokusu interesovanja naših intelektualaca.

U ovim izuzetno ubrzanim vremenima jako je bitno uhvatit korak s vremenom, ako se već nije u stanju predviđati događanja i usmjeravati ih u željenom smjeru. Ne bi se trebali zavaravati, svijet nas neće čekati. Mnogi svjetski regioni danas se razvijaju brzinom koja oduzima dah. Muslimanima je potrebno, prije svega, više dinamičnosti, budnosti, kritičnosti i solidarnosti. Bez tih odrednica, i bez društvene progresivnosti, nije moguće sustići daleko superiorniji svijet u znanstveno-tehnološkom smislu. Stanje u svijetu u dobroj mjeri reflektira se i na društvene fenomene i procese u bosanskohercegovačkom društvu.

Poznato je da intelektualna stagnacija duže vrijeme suvereno vlada muslimanskim svijetom, iako muslimani nikada nisu znanost odvajali od vjere. Zbog toga mislim da je pitanje odgoja i obrazovanja jedno od veoma važnih pitanja kojim se naši intelektualci kontinuirano trebaju baviti. Anahroni i nekvalitetni obrazovni procesi u muslimanskom svijetu generiraju njihovu ekonomsko-organizacijsku inferiornost u poređenju sa razvijenim, pa i manje razvijenim svijetom.

Također, ne treba zatvarati oči pred narastajućim radikalizmom koji se pojavljuje na svim stranama svijeta, a koji se u pravilu pripisuje samo muslimanima. Nasilje i mržnja su sve više prisutni na društvenim mrežama, i sve se više prihvataju kao poželjan model života među mladima. Neke analize kažu da tokom dvadesetog i dvadeset i prvog stoljeća na svjetskom nivou oko 35 procenata bruto društvenog proizvoda odlazi na oružje. Sve su to društveni fenomeni našega doba koji traže adekvatne odgovore i jasno opredjeljenje kako bi se dao doprinos miru i sigurnosti, te projicirala prosperitetnija i sigurnija budućnost. Mislim da su to krucijalna pitanja koja trebaju zaokupljati pažnju naših intelektualaca, a čime se trebaju baviti i naši instituti, na analitičan i naučno kredibilan način.

Naučnoistraživačka djelatnost na Institutu podrazumijeva i rad čiji rezultat doprinosi otkrivanju novih znanja i korištenju postojećih u oblasti religije. To vidimo i iz njegovog naziva. Na koji način Institut ostvaruje ovaj svoj cilj?      

Dr. sc. Šefko Sulejmanović: Institut u svome nazivu ima eksplicitnu i religijsku odrednicu, pa shodno tome i nadležnost da se bavi religijskim pitanjima, s tim što predmet njegovog interesovanja nisu samo muslimani, nego i pripadnici drugih vjeroispovijesti. Fenomen povratka religije u javni prostor vidno je prisutan u cijelom svijetu, a što su daleko ranije najavljivali neki zapadni i istočni mislioci. Za Jürgena Habermasa, jednog od najutjecajnijih svjetskih filozofa i sociologa, ”vjera je rezervoar neiscrpne inspiracije i društvene vrijednosti u Evropi”. To je pitanje na koje će se tražiti odgovor tokom dvadeset i prvog stoljeća, jer svijet u 21. stoljeću jeste i bit će religiozan. Zbog svega navedenog, Institut revnosno prati i sistemski tematizira religijska pitanja, prevashodno preko istraživačkih projekata i naučnih konferencija.

U prilog navedenom, uz nekoliko istraživačkih projekata, istaknuli bismo dvije naučne konferencije koje su u direktnoj vezi s navedenom temom. Prošle godine organizirali smo, u saradnji sa Filozofskim fakultetom u Tuzli i Centrom za kulturu i edukaciju “Logos“, naučnu konferenciju u Tuzli pod nazivom “Religija i društvo u 21. stoljeću“, a ove govine, sa istim suorganizatorima, naučnu konferenciju pod nazivom “Religija, politika, sekularizam.“ Pored učesnika iz Bosne i Hercegovine, svoj doprinos na objema konferencijama dali su i znanstvenici iz Srbije i Hrvatske. Cilj ovih konferencija, koje su okupile istaknute sociologe, filozofe, teologe, psihologe, žurnaliste, pravnike, teologe, historičare, politologe i druge, bio je, prije svega, da otvori aktuelna i društveno relevantna pitanja, čiji su naučni rezultati prezentirani u publikovanom zborniku pod nazivom “Religija i društvo u 21. stoljeću“.

Bilo kako bilo, u svijetu koji se sve više definira postsekularnim atributima, religija igra važnu ulogu u javnom prostoru, u vidu neposredne životne realnosti.

Institut se bavi i izdavačkom djelatnošću. Koliko je to važno za jednu ovakvu naučnoistraživačku ustanovu?

Dr. sc. Šefko Sulejmanović: Izdavaštvo je jedna od važnih aktivnosti Instituta, iako ne i primarna, i mislim da tako treba i da ostane u budućnosti. Danas se kolokvijalno cijeni da je kultura čitanja u krizi. Iz bibliotečke percepcije, kupovne moći građana i čitalačke konzumacije knjiga to i nije teško potvrditi. Savremena digitalna tehnologija, posredstvom koje se brže dolazi do informacija i znanja, potisnula je knjigu sa mjesta na kome je bila. Iz perspektive naučnoistraživačkog rada, organiziranje naučnih konferencija i nema veliku vrijednost ako se rezultati rada konferencija neće i publikovati. Izdavanje časopisa i zbornika radova, bilo u printanoj ili elektronskoj formi, značajno doprinosi građenju kulture istraživanja, ali i čitanja naučnoistraživačkog štiva. Uz sve prednosti i dominaciju elektronske forme, što je civilizacijski doseg našega doba, nadamo se, da printana forma nikada neće izgubiti na svojoj važnosti, a da će pojam knjige biti i ostati nenadmašan simbol znanja, kulture i ljudske duhovnosti uopće. U analitičkoj retrospektivi rada Instituta možda se u izdavačkoj djelatnosti najočitije i reflektira ono što se uradilo u minulom periodu. Stoga cijenim da je izdavačka djelatnost iznimno važna za rad Instituta.

Svaka ustanova ima viziju svog razvoja i strateške ciljeve koje valja ostvariti u budućnosti. Koji su planovi Instituta u njegovom daljem radu?

Dr. sc. Šefko Sulejmanović: Planova je dosta, i nadamo se da će uz Božiju pomoć biti i realizovani. Smatramo da Institut treba nastaviti rad u viziranom smjeru i dostignutoj radnoj dinamici, uz uvjerenje da je Institut za ove dvije godine aktivnog rada ostvario više od očekivanog. Uvijek se može više i bolje ma koliko se uradilo i kako se dobro uradilo. Važno je da se čovjek s obrazom može osvrnuti na prijeđeni put. Entuzijazam je neophodan na tom putu, ali nije i dovoljan. Za optimalan rad Instituta u budućim vremenima neophodno je ostvariti povoljnije prostorne, kadrovske i finansijske pretpostavke.

U nakani da idemo u tom smjeru, pripremili smo dokument pod nazivom Strategija razvoja Instituta za društvena i religijska istraživanja u periodu od 2020. do 2025., imajući u vidu inkluzivnu interakciju s okolinom i referentno bavljenje naučnoistraživačkim radom. U ovom dokumentu predstavljena je i obrazložena vizija razvoja i strateški ciljevi Instituta u petogodišnjem periodu. S obzirom da ovaj dokument još nije zvanično usvojen od nadležnih organa Instituta, preuranjeno je govoriti o njegovim sadržajnim pojedinostima. Uvjereni smo da su postavljeni ciljevi realni i mogući. Osnovna vodilja izrade ovog dokumenta je naša želja i namjera da se Institut konceptualno profiliše i kadrovski osnaži, te da aktivno djeluje u okvirima planirane svrhe. Samo tako će on opravdati svoje postojanje i drušvenu ulogu koja mu je namijenjena. Mi smo uvjereni da smo na dobrom putu.

(IIN Preporod)