Hvala Allahu.

Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo.

Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših.

Onoga koga Allah na pravi put uputi – niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti.

Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji dan.

إِنَّ اللَّـهَ اشْتَرَىٰ مِنَ الْمُؤْمِنِينَ أَنفُسَهُمْ وَأَمْوَالَهُم بِأَنَّ لَهُمُ الْجَنَّةَ

„Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za džennet koji će im dati.“ (Et-Tevbe, 11)

Užvišeni Allah, dž.š., u Kur'anu, a.š., kazuje da je čovjeka stvorio da bi mu učinio čast a ne da bi ga ponizio, da bi ga stavio u prvi plan na oba svijeta a ne da bi ga  bacio na začelje i omalovažio. Ljudi su na ovom svijetu darivani brojnim blagodatima. Svjedoci smo tih blagodati ovde na našem bosanskohercegovačkom topraku: zelenilo, obilna voda, žitarice, raznovrsno voće i povrće, rude i sve što je potrebno čovjeku za život.  Pored ovih blagodati čovjek je darivan  blagodatima zdravlja i potomstva.

Allah, dž.š., kaže:

آتَاكُم مِّن كُلِّ مَا سَأَلْتُمُوهُ ۚ وَإِن تَعُدُّوا نِعْمَتَ اللَّـهِ لَا تُحْصُوهَا ۗ إِنَّ الْإِنسَانَ لَظَلُومٌ كَفَّارٌ ﴿٣٤﴾

“Ako biste brojali Allahove blagodati, ne biste ih mogli pobrojati. Zaista su ljudi skloni nasilju i nezahvalnosti.” (Ibrahim, 34)

وَلَقَدْ مَكَّنَّاكُمْ فِي الْأَرْضِ وَجَعَلْنَا لَكُمْ فِيهَا مَعَايِشَ ۗ قَلِيلًا مَا تَشْكُرُونَ

„Mi smo vas na Zemlji smjestili, i na njoj vam sve što je potrebno za život dali – a kako vi malo zahvaljujete!“ ( Al-A'raf, 10)

Zadaća čovjeka je da zahvaljuje Allahu, dž.š., na blagodatima koje mu je darivao, da ih dijeli sa drugim ljudima, da pomaže siromašne i potrebne. Zahvaljivanje i dijeljenje povećavaju blagodati i produžava njihovu trajnost.

Očito je da je moderni čovjek uznemiren, nezadovoljan i nestrpljiv. Njegova uznemirenost i nezadovoljstvo se manifestiraju u činjenju brojnih ružnih djela, (harama) nastojeći da na takav način postigne životno zadovoljstvo. Međutim, zabranjena djela pojačavaju agoniju ljudske duše, a što za posljedicu ima i činjenje najtežih grijeha kao što su: ubistvo, samoubistvo, uzurpiranje tuđe imovine, nasilje, vrijeđanje, omalovažavanje itd.  Ova djela pokazatelj su slabosti ili nedsotatka vjere u Allaha, dž.š., u ljudskom srcu. Kada čovjek počne griješiti (ogovarati, lagati, vrijeđati, krasti, podmićivati, ne birati sredstva za postizanje ciljeva, konzumirati alkohol, posjećivati kladionice, činiti zinaluk i druge grijehe) neka zna da je njegovo srce dobro obolilo, i da se nalazi na granici mrtvila. Mrtvo srce se ponosi svojim zlim djelima i vidi ih lijepim.

Propisi naše vjere, ukoliko se njima iskreno pristupi, pojačavaju svjetlo u ljudskoj duši koje odagnava tamu. Tamu jedino svjetlo može odagnati, a ulazak u vjeru odagnava poteškoće, povećava životno zadovoljstvo, a iskušenja čini lakšim. Allah, dž.š., ljude vrednuje prema snazi njihove vjere, njihovoj bogobojaznosti i  plemenitim svojstvima.

  إِنَّ أَكْرَمَكُمْ عِندَ اللَّـهِ أَتْقَاكُمْ ۚ إِنَّ اللَّـهَ عَلِيمٌ خَبِيرٌ ﴿١٣﴾

„Najugledniji kod Allaha, dž.š., je onaj koji ga se najviše boji. Allah uistinu sve zna i ništa mu nije skriveno.“ (Hudžurat, 13)

U razumijevanju ovog ajeta danas pogrešku prave dvije kategorije ljudi. Prvi su oni koji vrednuju ljude prema materijalnim parametrima, pa sebe uzdižu nad drugim ljudima: zdravi nad bolesnima, bogati nad siromašnim, obrazovani nad manje obrazovanim, visokopozicionirani u društvu nad onim koji nemaju tu priliku.

U drugoj kategoriji ljudi koji griješe u razumijevanju ovog ajeta su oni kojima nisu data velika dunjalučka bogatstva, ali, oni, uzimajući dunjalučka dobra kao osnov vrednovanja među ljudima, kod sebe razvijaju osjećaj inferiornosti, niže vrijednosti, jer im nije dato ono što je dato drugim ljudima.

Braćo i sestre! Mi smo ljudi ograničenog znanja, te ne znamo u čemu je sadržano dobro za nas. Allah, dž.š., uistinu štiti svoje iskrene robove, dajući im ono u čemu će doći do izražaja njihova iskrenost i bogobojaznost, a uskračujući im ono što može biti uzrokom njegove dunjalučke i ahiretske propasti.

Navest ćemo primjer Karuna, za koga se u tefsirima navodi da je bio rođak Musa, a.s. Allah, dž.š., mu je dao neizmjerno bogatstvo:

وَآتَيْنَاهُ مِنَ الْكُنُوزِ مَا إِنَّ مَفَاتِحَهُ لَتَنُوءُ بِالْعُصْبَةِ أُولِي الْقُوَّةِ

„A bili smo mu dali toliko blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi.“ (Al-Qasas, 76).

S tolikim blagom koje mu je dato, Karun se osilio i uzoholio. Tlačio je narod i ugnjetavao ga. Oni koji su Karunu zavidjeli na bogatstvu, govorili su:

“Ah, da je i nama ono što je dato Karunu, on je, uistinu, presretan.” (Al-Qasas, 79).

Ali, Uzvišeni Allah je Karuna i dvorac njegov u zemlju utjerao. A oni koji su ranije priželjkivali da su na njegovu mjestu, stadoše govoriti:

وَيْكَأَنَّ اللَّـهَ يَبْسُطُ الرِّزْقَ لِمَن يَشَاءُ مِنْ عِبَادِهِ وَيَقْدِرُ ۖ لَوْلَا أَن مَّنَّ اللَّـهُ عَلَيْنَا لَخَسَفَ بِنَا ۖ وَيْكَأَنَّهُ لَا يُفْلِحُ الْكَافِرُونَ ﴿٨٢﴾

“Zar ne vidite da Allah daje obilje onome od robova Svojih kome On hoće, a i da uskraćuje! Da nam Allah nije milost Svoju ukazao, i nas bi u zemlju utjerao. Zar ne vidite da nezahvalnici nikad neće uspjeti?!” (Al-Qasas, 82)].

Braćo i sestre! Koliko je ljudi bilo uravnoteženo i odmjereno, ali kada su dobili blagodati ili pogodnosti, uzoholili su se, napustili dojučerašnje prijatelje, upustili se u grijehe i razvrat. Kod mnogih koji su bili u mjeri, nakon što su su sjeli na mekane stolice i u skupocjene automobile, proradio je njihov nefs, pa su počeli činiti ono o čemu nisu ni pomišljali.

Vjernik treba moliti Allaha da njemu i njegovoj porodici dariva ono što je za njih najbolje. A Allah, dž.š., najbolje zna što je za nas dobro. On poznaje našu sadašnjost i budućnost.

وَعَسَىٰ أَن تَكْرَهُوا شَيْئًا وَهُوَ خَيْرٌ لَّكُمْ ۖ وَعَسَىٰ أَن تُحِبُّوا شَيْئًا وَهُوَ شَرٌّ لَّكُمْ ۗ وَاللَّـهُ يَعْلَمُ وَأَنتُمْ لَا تَعْلَمُونَ ﴿٢١٦﴾

„Ne volite nešto, ali ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas – Allah zna a vi ne znate.“ (El-Bekare, 216)

Naš primarni cilj u životu na ovom svijetu  treba biti postizanje Allahovog zadovoljstvo, Allahove nagrade, dženneta. Allah, dž.š., kaže:

إِنَّ اللَّـهَ اشْتَرَىٰ مِنَ الْمُؤْمِنِينَ أَنفُسَهُمْ وَأَمْوَالَهُم بِأَنَّ لَهُمُ الْجَنَّةَ

„Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za džennet koji će im dati.“ (Et-Tevbe 11)

Za postizanje ovog cilje potrebne su nam: predanost, brižnost i strpljivost.

Predanost se manifestira u predanosti Allahovoj, dž.š., odredbi i naredbi bez obzira na cijenu i težinu onoga što se traži. Sve što je dostavljeno u Objavi u tome je sadržano dobro za čovjeka, vjernik to prihvata i ne propituje.

Brižnost nam je potrebno kako nas ne bi dunjalučki uspjesi zaslijepili, pa da ih sebi pripišemo. Davud, a.s., i Sulejman, a.s., su bili poslanici i vladari, ali ih to nije uzoholilo niti veselilo. Oni su bili brižni prema emanetu koji su preuzeli, brinuli su da u njihovom carstvu vladaju pravda i pravičnost.

Dunjalučko vrijeme je i vrijeme iskušenja.  Ono je test naše vjere, tu pokazujemo njenu snagu ili slabost. Zbog toga se trebamo naoružati strpljivošću. Ejub, a.s., je bio uzor u strpljivosti. Izgubio je djecu, imovinu, nepregledna stada, iskušan je gubitkom zdravlja, ali nikada nije zaboravio na Allaha, dž.š. Allah, dž.š., mu je vratio sve što mu je bilo uzeto za vrijeme iskušenja, zdravlje, djecu, imetak.

Vjernik će se u životu na ovom svijetu susretati sa brojnim iskušenjima, a nagrada je Džennet. Dunjaluk je naspram Ahireta kao malo vode na prstu u odnosu na more. Ljudi koji su završili svoj dunjalučki život, sa sobom su ponijeli samo dobra ili loša djela. Sve drugo je ostalo.

Ljudski život na ovom svijetu najbolje je opisao Allahov Poslanik u sljedećem hadisu. Od Abdullaha, r.a.,  prenosi se kako je jedne prilike Vjerovjesnik, a.s., nacrtao oblik kvadrata na prašini, pa je povukao jednu crtu kroz njegovu sredinu i produljio je izvan tog kvadrata, a onda ucrtao nekoliko manjih crta okrenutih prema toj srednjoj crti, i rekao: „Ovo vam je insan: ovaj četverokut – to je život koji ga opasuje sa svih strana: ova produljena crta je njegova nada; a ove male crtice – to su nesreće i belaji koji ga pogađaju, pa ako ga maši jedna, zadesi ga druga, a ako ga maši druga zadesi ga treća.“

Braćo i sestre. Allah, dž.š., nas podsjeća na faktore našeg uspjeha i neuspjeha:

وَلَا تَهِنُوا وَلَا تَحْزَنُوا وَأَنتُمُ الْأَعْلَوْنَ إِن كُنتُم مُّؤْمِنِينَ ﴿١٣٩﴾

“I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici.” (Ali Imran : 139)

الُوا طَائِرُكُم مَّعَكُمْ ۚ أَئِن ذُكِّرْتُم ۚ بَلْ أَنتُمْ قَوْمٌ مُّسْرِفُونَ ﴿١٩﴾

„Uzrojk vaše nesreće je s vama!“ – rekoše oni. „Zar zato što ste opomenuti? Ta vi ste narod koji svaku granicu zla prelazi.“ (Jasin, 19)

Braćo i sestre! Uzroci propasti brojnih pojedinaca i naroda bili su njima. Stanje u  društvu će se popraviti kada se mi popravimo. Ne postoji ni jedan razlog da u našem okruženju bude gladnih, siromašnih i ljudi bez krova nad glavom. Eksperti u oblasti ekonomije tvrde da i novca ima. Pa gdje tražiti rješenje poteškoća i problema?

Povratak dinu, moralu i bogobojaznosti je put rješenja brojnih pitanja. Danas, hvala Allahu imamo obrazovane ljude u svim branšama. Ali, uviđamo da nam treba više domaćina, ljudi koji će se domaćinski odnositi prema dobrima ove države i naroda, koji će ih čuvati, razvijati i unapređivati. To su ljudi koji pored obrazovanog uma imaju obrazovano srce.

Naša snaga je srazmjerna našem slijeđenju Allahove Upute, a naša slabost srazmjerna je našem udaljavanju od Allahove, dž.š., upute. Allah, dž.š., kaže:

„O, vjernici, brinite se o sebi; ako ste na Pravom putu, neće vam nauditi onaj ko je zalutao. Allahu ćete se svi vratiti i On će vas obavijestiti o onome što ste radili.“ (Al-Ma'ide, 105. ajet)

Mi smo na ovoj Zemlji, u ovom vremenu Allahovom odredbom. Niko od nas neće imati alternativni život, neki drugi život i drugo vrijeme pa da u njemu čini ono što je propustio. Zbog toga svaki trenutak ovog vremena treba iskoristiti na način činjenja što više dobra u njemu.

Braćo i sestre! Danas je godišnjica masovnog pogubljenja Bošnjaka Prijedora i Kozarca. U ovim danima se prisjećamo velikog zla, pogubljenja  ljudima samo zbog toga što su bili drugi i drugačiji. Molimo Allaha, dž.š., da nas zaštiti od svakog zla i da se slično zlo nikada i nikome ne ponovi.

Pored eshatološke odgovornosti, odgovornosti pred Bogom na budućem svijetu, očekujemo i moralnu odgovornost za ono što je počinjeno, koja treba biti iskazana od strane pojedinaca, intelektualaca, institucija i brojnih društvenih grupa.

Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje! 

Hatib dr. Mensur-ef. Husić

Džamija Behram-begove medrese, petak, 20.7.2018. godine