Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova, Koji je vjernike ukrasio imanom, koji plodove daje na oba svijeta, a sve ostalo On daje kao ukrase ovoga svijeta. Salavat i selam učitelju svijeta Muhammedu, a.s., njegovoj časnoj porodici i njegovim ashabima.
إنما يعمر مساجد الله من آمن بالله واليوم الآخر وأقام الصلاة وآتى الزكاة ولم يخش إلا الله فعسى أولئك أن يكونوا من المهتدين (18) التوبة
Allahove džamije grade oni koji u Allaha i u Onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati seje, na pravom putu. (Tevbe, 18)
Draga braćo i sestre! Danas je 10. redžep 1435. godine po Hidžri, odnosno 9. maj 2014. godine po miladu.
Kao što se može razumjeti iz proučenog ajeta, tema današnje hutbe posvećena je Danu džamija. Povod za uzimanje 7. maja za ovaj dan od strane Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini bilo je rušenje Ferhadije džamije u Banjoj Luci, od strane srpskog agresora 7. maja 1993. godine. Ferhat-pašina džamija je sagrađena 1579. godine, predstavljala je centralni objekat u Banjoj Luci i jedno je od najuspješnijih arhitektonskih ostvarenja bosanske arhitekture XVI stoljeća. Ferhadija je 1950. godine uvrštena u kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine, a zatim i na listu spomenika svjetske baštine pri UNESCO-u.
Na Dan džamija Bošnjaci se prisjećaju rušena svih džamija i ostalih vakufskih objekata u periodu Agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. godine. U ovom periodu porušeno je 614 džamija, a oštećeno 307 džamija, što procentualno iznosi 80,5% od ukupnog broja džamija u Bosni i Hercegovini, kojih je bilo 1.144. Pored džamija potpuno je porušeno 218 mesdžida, a oštećenje 41. Ovome treba dodati 447 uništenih i 160 oštećenihdrugih vakufskih objekata, te brojne mektebe i tekije. U ovom periodu su sravnjene mnoge džamije, koje nisu porušene za vrijeme austrougarske okupacije, Prvog i Drugog svjetskog rata.
Allah, dž.š., u Kur'anu, a.š., nagovještava poniženje i sramotu na dunjaluku i patnju veliku na Ahiretu za one koji ruše džamije i sprečavaju vjernicima da se u njima Njemu klanjaju.
وَمَنْ أَظْلَمُ مِمَّنْ مَنَعَ مَسَاجِدَ اللَّهِ أَنْ يُذْكَرَ فِيهَا اسْمُهُ وَسَعَى فِي خَرَابِهَا أُوْلَئِكَ مَا كَانَ لَهُمْ أَنْ يَدْخُلُوهَا إِلَّا خَائِفِينَ لَهُمْ فِي الدُّنْيَا خِزْيٌ وَلَهُمْ فِي الْآخِرَةِ عَذَابٌ عَظِيمٌ” (سورة البقرة: 114)
Ima li većeg nasilnika od onoga koji brani da se u Allahovim džamijama ime Njegovo spominje i koji rade na tome da se one poruše? Takvi bi trebalo da u njih samo sa strahom ulaze! Na ovom svijetu doživjet će sramotu, a na Onom svijetu patnju veliku! (El-Bekare, 114)
Rušenjem džamija, mekteba, tekija i drugih objekta nastojala se uništiti multikulturalna dimenzije bosanskohercegovačkog društva, kao jedinstvenog primjera u Evropi od 1492. godine, kada su sa područja Andaluzije, dijela današnje Španije, protjerani muslimani i uništeni materijalni tragovi njihove vjere, kulture i življenja. Bosna i Hercegovina je do 1992. godine bila primjer uspješnje multikulturalnosti i suživota muslimana, kršćana i jevreja, što su stoljećima u brojnim bosanskohercegovačkim gradovima nedaleko jedna od druge potvrđivale džamije, crkve, katedrale i sinagoge. U Agresiji, u jednom dijelu Bosne i Hercegovine su potpuno porušeni vjerski objekti, a u drugom su skoro u potpunosti sačuvani, jer to zahtijeva naša vjera. U pismu koje je Poslanik, a.s., uputio monasima samostana Sveta Katarina na Sinaju zapisano je: „Nikada se ne smiju sprečavati njihove vjerske poglavice u vršenju svojih episkopskih dužnosti,svećenici u obavljanju svojih vjerskih obreda, monasi u svom monaškom životu, niti putnicima smetati na putovanju. Također se ne smiju rušiti crkve i manastiri u svrhu podizanja džamija…” Na kraju pisma je napisano: “Ova zapovijest da ostane na snazi do kraja svijeta i do Sudnjeg dana. Muhammed Resulullah”.
Bošnjaci su uspjeli, uz Allahovu pomoć, opstati na ovim područjima i odbraniti svoju duhovnu i kulturnu samobitnost. Mnogobrojne džamije su obnovljene ili nanovo izgrađene sredstvima naših vjernika. Za ovo je bila potrebna velika solidarnost i odricanje. Molimo Allaha, dž.š., da ukabuli njihova djela!
Braćo i sestre! Često se pitamo i razmišljamo o uzrocima porijekla naše individualne uznemirenosti i pocijepanosti našeg društvenog tkiva! Uzrok naše slabosti je u zanemarivanju. Preispitajmo se, braćo i sestre, koliko smo toga zanemarili od onoga što su prakticirali naši dobri prethodnici. Zanemarili smo mnoge islamske dužnosti! Zanemarili smo roditelje, komšije, braću i sestre! Posebnu slabost u srcima muslimana danas producira oponašanje drugih naroda i nipodaštavanje vlastih vrijednosti. Svi oblici zanemarivanja kod nas produciraju slabosti, tako da djelujemo kao da ništa ne možemo učiniti, poput živih mrtvaca. Umjesto da kreiramo i projiciramo događaje, događaji nas, poput morskih talasa, bacaju sjedne strane na drugu.
Imam Gazalija u svom djelo Ihjau ulumid-din donosi predaju u kojoj je zabilježeno da je Huzejfe, r.a., upitan o živim mrtvacima, rekao: “To su oni koji ne odvraćaju od zla ni rukom, ni jezikom, ni srcem.Živi mrtvaci su i oni koji sebi ne mogu da uskrate činjenje zla.”
Braćo i sestre! Džamije su izvanteritorijalna mjesta na ovom svijetu, mjesta mira i spokoja! Povratak džamiji simbolizira naš povratak vjeri, čistom i mirnom načinu življenja. Džamije su najdraža mjesta Allahu, dž.š., na zemlji. U njima treba da obnavljamo svoje duhovne resurse, da doživimo duhovnu promjenu koja je preduvjet svake druge promjene. U džamiji se učimo redu u vlastitom, porodičnom i društvenom životu. Džamija je ishodišna tačka našeg individualnog, porodičnog i društvenog reda. U džamijama smo podučavani plemenitosti, poštenju, uvažavanju različitosti, pravdi, moralu i toleranciji. U prošlosti je u našem društvu vjera bila toliko prisutna da je naša cjelokupna tradicija bila oblikovana vjerskim principima. Danas smo se udaljili od toga. Društvena struktura se promijenila pod utjecajem brojnih izazova. Povratak vjeri, povratak njenim principima, uvjet je našeg individualnog, porodičnog i društvenog ozdravljenja.
Selman, r.a., napisao je Derdau pismo, u kome je stojalo: „O moj brate, neka mjesto tvoga boravka bude džamija, jer sam čuo Allahovog Poslanika, a.s., kako kaže: Džamija je kuća svakog bogobojaznog. Allah, dž.š., zagarantirao je onome kome kuća bude džamija da će se duševno lijepo osjećati i da će lahko preko sirat ćuprije prijeći i zaslužiti Allahovo, dž.š., zadovoljstvo (Džennet).
Najdraža mjesta Allahu, dž.š., u nekom kraju su džamije, a najomrženija mjesta Allahu dž.š., u nekom kraju su čaršije (pijace.)
Pod pojmom čaršije ili pijace u ovom hadisu se misli na mjesta na kojima ljudi troše vrijeme u besposlice, i ometaju druge ljude, jer je vrijeme emanet za koji će čovjek biti pitan, za svaki dan, za svaki sat, za svaku minutu.
Božiji Poslanik, a.s., kaže: Ko sagradi džamiju, želeći Allahovo zadovoljstvo, Allah će mu istu takvu sagraditi u Džennetu. (Prenose El-Buhari, Muslim, Et-Tirmizi, Ibn Madže i Ahmed)
Braćo i sestre! Ne dozvolimo da nam džamije budu ponovo samo kultumo-historijski spomenici!Džamija je centar iz kojeg izbija snaga ummeta, centar u kojem se odgajaju generacije muslimana, koje su, bez obzira na razna iskušenja, spremne nositi svjetlo islama. Vezujući svoj srca za džamije postići ćemo tri vrste zaštite:
Prva zaštita je zaštita sebe od sebe. Druga vrsta zaštite je zaštita drugog od sebe,a treća je zaštita sebe od drugoga. Ne plašite se i ne tugujte! Vi ćete pobijediti ako ste vjernici!
Braćo i setre! Kur'an, a.š., i sunet poslanika Muhammeda, a.s., nisu darivani nebu, nego zemlji, jer je njihova intencija da na njihovim principima čovjekuredi svoj dunjalučki život, koji je sredstvo za postizanje ahiretskih deredža.Ne postoji ideologija, politika,niti koncept življenja koji muslimanima može vratiti ugled i dostojanstvo koliko njihovo vraćanje korijenima vjere. Vraćanje korijenima podrazumijeva čvrstu vjeru, odgoj, obrazovanje, nesebično zalaganje i trud, solidarnost.
Allah, dž.š., nas poziva:
I čvrsto se držite Allahova užeta i nikako se ne razjedinjujte. Sjetite se Allahove blagodati kada ste bili neprijatelji pa je vaša srca ujedinio (smekšao), pa ste, Njegovom milošću, postali braća.
Na kraju ću navesti jednu poruku oca koju je na samrti uputio sinovima!Vasijetio mudrac svojoj djeci, kojih je bilo više: „Donesite mi moje štapove.“ On ih je zatim spojio i rekao: “Slomite ih ovako zajedno.“ Pošto nisu bili u stanju, on je štapove izdijelio i rekao: “Uzmite jedan po jedan štap, pa ih polomite.“, što sinovi i uradiše. On tada reče:“Sinovi moji, ako poslije mene ostanete jedinstveni, nećete biti pobijeđeni, a kada se izdijelite bit ćete savladani i uništeni.“
Gdje smo mi, braćo i setre, u svemu ovome neka bude pitanje za promišljanje!
Gospodaru, ukloni mržnju iz naših srca;
Prosvijetli nam duše svjetlom iskrenosti;
Podari nam mudrost u riječi i postupku,
Zaštiti nas od ljudi koji ne vjeruju!
Bez Tvoje zaštite mi nemamo drugu zaštitu! Gospodaru naš, uputi nas na pravi put!
Gospodaru naš, ne dopusti našim srcima da skrenu, kada si im već na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu,Onaj Koji mnogo daruje.
Najava
