Ibrahim a.s. u Časnom Kur'anu nazvan je Halilullah, prijatelj Allahov, opisan je kao kaniten-lillahi – pokoran Allahu dž.š. u svakoj situaciji, jedan je od peterice ulu-l-azm Poslanika. Poslanik Muhammed a.s. susreo ga je na Mi'radžu na sedmom nebu leđima naslonjenog  na nebesku Ka'bu, (Bejtu-l- ma'mur), hram u koji svaki dan uđe sedamdeset hiljada meleka.  Ne samo da se Milostivi odazvao i primio  Ibrahimovu  a.s.  dovu u kojoj je on molio da njegovi potomci klanjaju namaz, već je Božijom voljom i odredbom Ibrahimovo a.s. ime zajedno sa imenom Muhammeda a.s. trajno utemeljeno i ovjekovječeno u svaki dnevni namaz kojeg muslimani obavljaju.

Učeći salavat na tešehhudu u namazu svaki klanjač istovremeno donosi salavate na Muhammeda a.s. i Ibrahima a.s.

Kažu da je Ibrahim, a.s. imao pet hiljada krda krupne stoke koju su čuvali psi čuvari oko čijih su vratova bile zlatne ogrlice. Jednom, dok je čuvao stoku na pustom ispasištu, prikaza mu se melek u insanskom suretu, izgovarajući: «Subbuhun kuddusun Rabbu-l-melaiketi ve-r- Ruh (Neka je slavljen i uzvišen Gospodar meleka i Džibrila!)» Ibrahim, a.s., mu reče: «Ponovi još jednom taj zikr Rabba moga i tvoje je pola ovog mog imetka koje vidiš!» Melek ponovi, a on opet zavika: «De još jednom ponovi tespih moga Rabba i tvoj je sav ovaj moj imetak koji vidiš!» Meleki su ovim njegovim gestom bili zadivljeni, pa su kazali: «I priliči što te Allah smatra Svojim Halilom i što ti je kroz narode i vjere lijep spomen sačuvao!»