Na 16. po redu „ Danima Hasana Kaimije“ Organizacioni odbor ove manifestacije donio je odluku da se prestižna Povelja Hasan Kaimije za životno djelo u 2018. godini dodijeli prof. Muharem-ef. Hasanbegoviću. U obrazloženju odluke navedeno je da je Muharem-ef. „uzor u predanosti ideji islama i misiji Islamske zajednice“. Pošto Muharem-ef. Hasanbegović, zbog zdravstvenih razloga, nije mogao prisustvovati na svečanosti u Zvorniku, Povelja Hasana Kaimije će mu biti naknadno uručena u Sarajevu. Razgovor sa njime upriličili smo u Sarajevu, pitajući:

Kako ste doživjeli dobijanje Povelje za životnpo djelo? Ovo tim prije što nagrada nosi ime šejha Hasana Kaimije?

Hasanbegović: Odvijao se šesnaesti ciklus kemoterapije na onkologiji u Kliničkom centru univerziteta u Sarajevu (UKC) kada me je moj dobri i plemeniti Vahid-ef. Fazlović obavijestio da sam ja ove godine određen da ponesem Povelju šejha Hasana Kaimije za životno djelo. Bio sam zatečen, iznenađen. Godilo mi je to saznanje, a kome ne bi. Pitao sam se zašto Povelja u ovim mojim godinama, godinama kad vodim odsutnu bitku, ne života, nego za život. Zapravo, sve moje bitke, frontovi, bile su za život. Vrlo mlad sam ušao u životnu arenu. Pun mladalačkog elana, vrlo brzo sam postao meta mnogih kojima se takav dinamizam nije dopadao ne samo iz tadašnje društveno-političke strukture, nego i iz strukture Islamske zajednice. Samo su moji mladići i djevojke 80-ih godina prošlog vijeka kada sam uhapšen bili spremni napisati i potpisati protestno pismo organima gonjenja. Svi drugi su bili u muku i bez riječi zauzimanja. To je bila bitka u kojoj sam ostao sam sa porodicom. Čak ni moja posve malodobna djeca od tri i jednu i po godinu nisu imala toplu riječ od onih od kojih se to očekivalo. Hvala Bogu i taj front kao i drugi je savladan, jer je to bila bitka za život. Danas sam sretan čovjek, jer mogu sagovornicima gledati u oči. Ova Povelja bi imala puni smisao da je dodijeljena u vrijeme dok sam bio u pogonu. No, ona je meni signal da moji prijatelji nisu zaboravili pregalaštvo tokom mog radnog vijeka. Povelja za mene ima posebnu vrijednost i značenje, jer nosi ime koje je obilježilo epohu historijski, geografski, umjetnički, kulturno-vjerski i duhovno. Šejh Hasan Kaimija Sarajlija učio je u Sofiji i sigurno brojnim mjestima Turske 17. stoljeća. Šejh sarajevskih tekija, buntovan jer je na strani obespravljenih i na kraju deset posljednjih godina života živi aktivno na Drini, Zvorniku, Kula Gradu. S ponosom prihvatam da ponesem ovu Povelju.

Prof. Muharem-ef. Hasanbegović obavljao je brojne dužnosti u Islamskoj zajednici. Bio je dugo vremena imam, a od decembra 1994. do 2012. godine bio je na dužnosti šefa kabineta reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Hasanbegović ima i veliki ugled među imamima, pa je u tri mandata biran za predsjednika Udruženja Ilmijje. U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu teško je ranjen 1992. godine. Komunistički režim ga, zbog zapaženog djelovanja u svojstvu imama i glavnog imama u Goraždu, hapsi i zatvara. Nakon izvjesnog vremena slijedi suđenje i bošnjačkim intelektualcima. Bio je, i još je, uključen u rad mnogih muslimanskih kulturnih, dobrotvornih i drugih društava u Bosni i Hercegovini.

Želja za povratkom

Manifestacija Dani Hasana Kaimije potvrđuje i pokazuje privrženosti ljudi ovom tlu i svome gradu. Bošnjaci se vraćaju na Drinu i Podrinje. Povratak Bošnjaka je i pitanje opstanka?

Hasanbegović: Bošnjaci su mnogo stradali u Agresiji 92-95 godine na području Zvornika i okoline, ali se nisu pomirili s tim da negdje daleko od zavičaja i svoje Drine žive. Sjećam se šatorskih naselja kod Sapne koliko su bili uporni na putu povratka. Mnogi pojedinci kao Fadil Banjanović-Bracika su odigrali značajnu ulogu u povratku. Također, Muftijstvo tuzlansko sa tadašnjim muftijom Husein-ef. Kavazovićem i njegovim saradnicima je odigralo značajnu ulogu u motiviranju Bošnjaka za povratak. I gdje god je u nekom mjestu postojala duhovna vertikala kao šejh Hasan Kaimija, duhovni stožer, to je bio magnet za Bošnjake da se vrate i čuvaju svoja imanja, mezaristane, tekije i svoje pragove. Kulturno-vjerska manifestacija Dani Hasana Kaimije organizira se već 16 godina. Ona je garant povratka, ostanka i opstanka Bošnjaka na tom području. Bojim se da su Višegrađani i Fočaci u tom smislu zakasnili. No, nikad se ne zna. Želja i htijenje će dati rezultat.

Obavljali ste visoke dužnosti u Islamskoj zajednici. Sada kad se osvrnete, iz ove perspektive koju od njih smatrate najvažnijom i zašto?

Hasanbegović: Moglo bi se reći da je to tačno. Bio sam član Sabora IZ u RBiH, član Izvršnog odbora Udruženja ilmijje, čiji je predsjednik bio Husein-ef. Đozo i dr. Najvažnija dužnost koju sam obavljao bila je dužnost imama u Kopačima i Goraždu. Ne samo da sam bio uvjereniji da radim važan posao, nego sam bio siguran da sa svim kategorijama, i sa najstarijim i sa omladinom i sa djecom gradim nešto novo, neku novu građevinu koja ima izgleda na život, na uspjeh. Bilo je kriza kada bih djeci i omladini znao reći: biću zadovoljan ako u sebi očuvate misao da ste muslimani. To govori o vremenu. Komunistički režim 20. februara 1980. godine je prekinuo tu idilu i odvojio me od onoga što je bio moj ideal – imamski posao.

Od imama zavisi koliko će biti poštovani

Bili ste imam i dugogodišnji predsjednik Udruženja ilmijje. Koliko su imami cijenjeni danas u društvu?

Hasanbegović: Najvažnija karika u strukturi Islamske zajednice su imami. Oni ne samo da trebaju, nego moraju imati podršku od strane svih činilaca u Islamskoj zajednici. Međutim to je jedna strana. Ona mnogo važnija i presudnija za status imama u društvu je njegov vlastiti angažman. Imam ne smije živjeti u uvjerenju da je završio obrazovni proces. On mora pokazivati strast za nova saznanja, nova rješenja, nove mogućnosti. On mora mnogo čitati. Najvećim dijelom od njega zavisi hoće li biti cijenjen, poštovan i tražen u društvu.

Koja je Vaša bajramska poruka?

Hasanbegović: Bajram je prilika da muslimani osjete i žive radost što su uživali u ispunjavanju Allahovih dž.š obaveza, savladavanju životnih prepreka i korištenju bezbrojnih Allahovih blagodeti – nimeta datih ljudskom rodu. Iskazujmo zahvalnost na Allahovim darovima, širimo oko sebe pozitivnu energiju, pomažimo se, učimo, razmišljajmo i radimo. Molimo Boga dragoga da nam bude na pomoći i nikad ne zaboravljajmo nemoćne. Bajram šerif mubarek olsun.

Autor: S. SELHANOVIĆ i E. Subašić

www.preporod.com