Bismillah, ve-l-hamdu lillah, ve selamun ‘ala resulillah.

Cijenjena braćo po Dinu.

U mnogim našim bosanskim džamijama iza sabah namaza se uči sabahsko ašere. Ono uglavnom počinje sa ajetom:

لَا يَسْتَوِي أَصْحَابُ النَّارِ وَأَصْحَابُ الْجَنَّةِ ۚ أَصْحَابُ الْجَنَّةِ هُمُ الْفَائِزُونَ ﴿٢٠﴾

Nisu jednaki stanovnici Džehennema i stanovnici Dženneta; stanovnici Dženneta će ono što žele postići. (El-Hašr, 20)

Dok ga slušate u ranim jutarnjim satima doživljavate ga kao završnicu ibadeta vezanog za sabah-namaz i vremenom se naviknete na njegovo učenje. Kada bi došao neki drugi imam i to ašere izostavio reagovali biste na to kao propust iako uopće ne znate šta u tim proučenim ajetima stoji.

Naš Rabb je Svoju Knjigu Kur’an-i Kerim nama objavio na arapskom jeziku pa se prijevodi Kur’ana na nama razumljivi jezik nameću kao nužni most koji nas povezuje sa značenjima Svetog Božanskog Govora. To nam, istovremeno, sam jezik Kur'ana, arapski jezik, podiže na nivo daleko viši od nivoa drugih jezika.

Mi, bosanski muslimani, Kur'an na arapskom jeziku učimo i slušamo, ali ga razumijemo tek posredno. Zato su nam dragocjeni svi prevodilački pokušaji da nas približe širokim horizontima kur'anskih smislova sadržanih u dubinama ispod površine harfova, iza rado slušanog glasa vrsnog učača kur'anskog Teksta.

U tom smislu ćemo danas, s ovog časnog mjesta, u ovom mubarek danu, podijeliti značenje samo jednog ajeta iz onog sabahskog ašereta. To su Allahove riječi:

 لَوْ أَنزَلْنَا هَـٰذَا ٱلْقُرْآنَ عَلَىٰ جَبَلٍ لَّرَأَيْتَهُ خَاشِعاً مُّتَصَدِّعاً مِّنْ خَشْيَةِ ٱللَّهِ وَتِلْكَ ٱلأَمْثَالُ نَضْرِبُهَا لِلنَّاسِ لَعَلَّهُمْ يَتَفَكَّرُونَ

Da ovaj Kur'an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je ponizno i kako bi se iz stahopoštovanja pred Allahom raspalo. Takve primjere navodimo ljudima da bi razmislili. (El-Hašr, 21)

Kako su ovo, braćo moja dinska, goleme riječi. Koliko u njima ima upozorenja svima nama a kako o tome malo, ili nikako ne razmišljamo, iako nas upravo završetak ovog ajeta poziva da razmišljamo.

Ajet nas stavlja pred jasnu sliku koja je zamisliva. Upravo u tome je vrijednost kur’anskih primjera kojih je jako mnogo u Allahovoj Knjizi. Zamislivi su. Slikoviti. Nije ih teško razumjeti ni čovjeku skromnijih umnih sposobnosti. Čak ni običnom djetetu.

Zamislimo da gledamo stjenovito brdo. Jedno hercegovačko. Ljuti kamen. Da je Džibril-i Emin dobio naredbu od svog Mudrog Rabba da tom brdu objavi Mudri Kur’an sa svim njegovim zapovijedima i zabranama, mudrostima i preporukama, kazivanjima i vijestima, upozorenjima i radosnim nagovještajima, to bi se brdo pred našim očima istog trena u prašinu pretvorilo. Ta ljuta stijena bi ponizno i skrušeno, puna strahopoštovanja prema svome Stvoritelju, iz osjećaja odgovornosti i straha pred ispitom pokornosti, zadrhtala, zatresla se i skršila:

خَاشِعاً مُّتَصَدِّعاً مِّنْ خَشْيَةِ ٱللَّهِ

…ponizno i iz stahopoštovanja pred Allahom bi se raspalo.  

Ovdje bih svima nama posebno ukazao na dvije riječi iz ajeta koje smo upravo naveli. To su riječi ponizno (haši‘an) i iz strahopoštovanja (hašjet).

           Jednog starog mufessira (Sehl b. ‘Abdullah et-Tusteri), umro davne 896. godine, su upitali: “A šta je ta poniznost (hušu‘)?” Odgovorio je: “To je ono što se pokazuje javno. To je kada stojiš pred Uzvišenim Allahom, na namazu, onako kako se po pravilima ponašanja (adab) stoji pred Zapovijednikom, čineći propisane pokrete ili mirujući usmjeren samo prema Njemu. Osnova za to je strahopoštovanje (hašjet) koji se nalazi unutra, u srcu. Kada je unutra strahopoštovanje (hašjet)  ono se izvana pokazuje kroz poniznost (hušu‘)…” (El-Tusteri (u. 283/896.), Tefsiru-l-Kur’an, komentar 1-2. ajeta sure El-Mu’minun)

Upravo tako bi i ono brdo puno strahopoštovanja unutar sebe pokazalo svoju poniznost tako što bi se u prah pretvorilo.

A kakvi smo to ti i ja, brate moj dinski? Kakvo to mi srce imamo pa uopće ne razmišljamo o sadržajima Allahove Knjige kojom nas je počastio i u časni ummet Muhammed-pejgambera nas uvrstio? Je li to srce, ako u njemu nema strahopoštovanja prema Svemogućem Rabbu, grublje, hladnije i bezosjećajnije od ljute stijene?

Uzvišeni Gospodar je pred očima Israilćana oživio jednog ubijenog čovjeka, koji je otkrio ime svoga ubice, a nakon toga ponovo ispustio dušu. Israilćani su, iako su prisustvovali takvoj manifestaciji Allahove svemoći, postali još gori. I njih Uzvišeni Rabb upozorava:

  ثُمَّ قَسَتْ قُلُوبُكُم مِّن بَعْدِ ذَٰلِكَ فَهِيَ كَالْحِجَارَةِ أَوْ أَشَدُّ قَسْوَةً ۚ وَإِنَّ مِنَ الْحِجَارَةِ لَمَا يَتَفَجَّرُ مِنْهُ الْأَنْهَارُ ۚ وَإِنَّ مِنْهَا لَمَا يَشَّقَّقُ فَيَخْرُجُ مِنْهُ الْمَاءُ ۚ وَإِنَّ مِنْهَا لَمَا يَهْبِطُ مِنْ خَشْيَةِ اللَّهِ ۗ وَمَا اللَّهُ بِغَافِلٍ عَمَّا تَعْمَلُونَ ﴿٧٤﴾

Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se iz strahopoštovanja pred Allahom ruši. – A Allah motri na ono što radite. (El-Bekare, 74)

Braćo moja dinska.

U svojim srcima gradimo strahopoštovanje prema svome Gospodaru. Jedan od najboljih načina je da se redovno, po mogućnosti svakodnevno, družimo s Njegovom Knjigom, Časnim Kur’anom. Pri tome je potrebno, pomoću prijevoda, doći do razumijevanja njegovih poruka, o njima razmišljati i dozvoliti svojim srcima da se ispune dužnim strahopoštovanjem. To će nam pomoći da u svom ponašanju, s iskrenim nijjetom i s Božijom pomoći, promijenimo mnogo toga. Ko u srcu ima strahopoštovanja prema Bogu Dragome pokazivat će svoju poniznost prema Njemu i svoju spremnost da slijedi put Njegovog poslanika Muhammed-pejgambera, ‘alejhi-s-salatu ve-s-selam. Čuvat će se da ne pogriješi i ne dobije kaznu, a nastojat će da bude poslušan svome Rabbu i zadobije Njegovo zadovoljstvo. Nema ništa većeg od Njegovog zadovoljstva. Ni jedna džennetska blagodat i ljepota nije ravna Njegovom zadovoljstvu.

Poštujte Kur’an-i Kerim. Mushaf u ruke uzimajte s dužnim edebom. Uvijek ga držite iznad koljena, nikad ispod. Nakon učenja ili čitanja prijevoda njegovih poruka odložite ga s ljubavlju i s puno srčane predanosti. Naši su nas stari učili da ga, nakon učenja, poljubimo pa onda ostavimo na njemu dostojno mjesto. Na visoko.

I na kraju, uz zahvalu našem milostivom Stvoritelju što nas je počastio svojom uputom, iskazujmo zahvalnost i Njegovom miljeniku, ponosu i diki svih svjetova, našem dragom Pejgamberu, ‘alejhi-s-salatu ve-s-selam. Volimo ga, donosima mnogo salavata i selama na njega, i čeznimo za njegovim društvom. Na ovom i na onom svijetu.

U jednom mutevatir hadisu se navodi: “Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., napravljen je minber. On bi, inače, petkom (dok bi držao hutbu) stajao na jednom panju u mesdžidu i kada je postavljen prvi minber, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je došao da održi hutbu i u trenutku kada je prolazio pored panja prema minberu, panj je zacvilio i počeo jecati poput jecanja djeteta koje zašuti kada začuje učenje Kur’ana ili zikr.” U jednoj od predaja ovog hadisa, nakon njegovog navođenja, El-Hasan el-Basri je rekao: “Preče je da vi čeznete za Resulullahom, s.a.v.s, nego panj!!!”

E, braćo moja dinska.

Zar ćemo dozvoliti da ljuta stijena ili suhi panj budu osjećajniji i predaniji našem Rabbu od nas? Borimo se da dođemo na duhovni nivo dostojan jednog iskrenog mu’mina. Pri tome stalno molimo svoga Rabba da nam daje snagu i upornost, onaj tako neophodni sabur, do ostvarenja Cilja.

رَبَّنَا لَا تُزِغْ قُلُوبَنَا بَعْدَ إِذْ هَدَيْتَنَا وَهَبْ لَنَا مِن لَّدُنكَ رَحْمَةً ۚ إِنَّكَ أَنتَ الْوَهَّابُ ﴿٨﴾

“Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje! (Alu ‘Imran, 8)

Amin!

____________________________________________________

Hatib dr. Sead-ef. Seljubac
Džamija Kralja Abdullaha u Tuzli, petak 28. decembar 2018. godine