Bismillah, vel-hamdu lillah, ve selamun ala resulillah.

Cijenjena braćo i poštovane sestre.

Ovdje i sada, u prostoru šehidskog mezarja u Potočarima, u mubarek džumanskim minutama današnjeg petka, izloženi bjelini sunčeve svjetlosti ovog julskog dana, među bijelim šehidskim nišanima, imamo namjeru govoriti o bjelini.

Bijele su pelene u koje nas umotavaju onih prvih minuta našeg susreta sa dunjalučkim svijetom, svijetom kušnji i napora, nevolja i mukotrpnog rada, kada svojim plačem popraćamo to prvo neugodno dunjalučko iskustvo. Bjelinu svjetlosti upoznajemo čim prvi put oči otvorimo i prva ljudska lica upoznamo. Djecu rođenu na Putu spasa umotavali su u šta su imali. Prvo što su njihove oči vidjele bila su napaćena lica njihovih jedvapreživjelih, uplašenih i zabrinutih majki. Bjelina svjetlosti je za njih imala drugačiju poruku. Kao i danas.

Kada djevojka, pred svoje vjenčanje sa budućim životnim saputnikom, oblači bijelu vjenčanicu, u toj bjelini vidi beskrajnu nadu da će je obasjati sreća. Nju, njenog izabranika i njihovo buduće, inšallah, potomstvo. Za mnoge podrinjske djevojke je to ostao samo neostvareni san, mašta prekinuta kamom krvnika. A bijela vjenčanica je zamijenjena crnom mrtvačkom vrećom. Tijela mladenaca raskomadana su i razbacana po podrinjskim masovnim grobnicama. Otkrivenim i još neotkrivenim.

Hadžije koje zijarete sveta mjesta, dok obavljaju hadžske obrede, čine to u bijelim ihramima. Ti ihrami simboliziraju njihovu odlučnost da pročiste svoju dušu, iskrenim kajanjem za učinjene grijehe i molbama za oprost na svetim mjestima, posebno na Arefatu, te da se svojim kućama vrate, čisti od grijeha kao od majke rođeni. Bjelina ihrama i čistota duše su dvije sestre. Kako bi bilo lijepo kada bi naše sestre, ili bilo koje žene koje posjećuju ovaj Komemorativni centar, ovu bašču šehidskih mezareva, na glavu stavljale bijelu mahramu. A muškarci oblačili bijelu majicu ili košulju. Bar u ovim ljetnim danima. Bar ova tri mjeseca – šesti, sedmi i osmi. Kako bi se to lijepo stopilo s belinom ovih bijelih nišana. Bila bi to, poput bijelih golubova, moćna poruka čovječanstvu da u ovoj dolini treba što manje pričati, a što više razmišljati. O miru koji zaslužuju žrtve. Bar u smrti, kada im ga nisu mogli osugarati za života.

Bijel je ćefin u kojeg umotajemo muslimane. Čiste, okupane. Popraćamo to svojim iskrenim dovama za oprost njihovih grijeha, za Allahovu milost, za njihov vječni smiraj u džennetskim perivojima, sa njihovim voljenim koji su otišli zajedno s njima, ili prije njih i čekaju ih da im se pridruže.

Pjesnik reče:

Zemlja nije vječna, kratko živi tijelo,

bijeli ćefin čeka, smrtničko odijelo.

Kad u carstvo vječno mora da se ide,

ostaviti treba sve što oči vide.

I riba u vodi i ptica iz gore,

sve će dočekati miris zadnje zore.

Samo duša živi, i pravedno djelo,

ko Allaha vjeruje taj umire smjelo.

Cijenjena braćo i poštovane sestre.

Bijelo je naš simbol. Simbol svjetlosti i čistote. Simbol čistote duše, mira, dostojanstva, blaženstva. A mi, bosanaki muslimani, kako reče jedan naš kolega (E.Alić), ovim bijelim nišanima svoju tugu zatomljujemo i naglašavamo bjelinu, odnosno čistotu svoga ponosa, a kroz vjeru islamsku i stepen ljudske izdržljivosti.

Gledajući u bjelinu ovih nišana uzmimo za sebe pouku da je čistota duše princip koji su mnogi pokušali da nam sruše. A i mi sami sebi to sve češće činimo. Na našu žalost a njihovu radost. Kada je naš dragi Pejgamber, naš najveći Učitelj, učitelj vjere i života, o sebi govorio ostavio nam je upečatljivo svjedočenje slijedećeg sadržaja:

„Ja sam oličenje molitve moga oca Ibrahīma, radost sam koju je najavio ʿīsaa, neka je Božiji Mir na obojicu. Moja je majka, pri činu moga rađanja, ugledala svjetlo koje je iz nje izviralo. Ono je obasjalo dvorove Šama. Pridojila me je u plemenu Banu Saʿd bin Bakr.

Dok sam bio među njima došla su mi dva čovjeka sa bijelim odorama na sebi. Sa sobom su nosili veliku, zlatnu, zdjelu napunjenu snijegom. Nakrivili su me tako da sam osjetio mučninu u stomaku. Tada su izvukli moje srce te ga rasporili, iz njega su izvadili crninu koja se za njega bila zadržala i bacili je. Nakon toga su prali moje srce i moju nutrinu onim istim snijegom. Kada su otklonili svu nečist vratili su sve onako kako je i bilo.

Tada jedan od njih svome sudrugu reče: ‘Uporedi ga sa desetoricom iz njegova Ummeta!’, pa me je uporedio i ja sam prevagnuo. Tada je rekao: ‘Uporedi ga sa stotinu iz njegova Ummeta!’, pa me je uporedio, te sam prevagnuo. Tada je rekao: ‘Uporedi ga sa hiljadu iz njegova Ummeta!’, pa me je uporedio, te sam prevagnuo. Tada je rekao: ‘Pusti ga, kada bi ga uporedio sa cijelim njegovim Ummetom, on bi ih prevagnuo!’“ Es-salatu ves-selamu alejke ja resulallah.

Teško jeste ali nama valja čuvati čistotu svoje vjere i svoga morala, svojih namjera i svojih djela. Bjelina nas opominje. Na njoj se svaka crna tačka vidi. Napravimo akciju pa nataloženu prašinu od godinu dana, ili manje od toga, na ovim bijelim nišanima brižnim rukama s ljubavlju očistimo. Činimo to i sa svojim dušama. Ne dozvolimo da se tamo talože naslage grijeha i stranputice. Pravi put je naš put. Mi drugoga nemamo. I ne treba nam. Drugi putevi nisu naši. Ako želimo ostati svoji na svome, i u svome, Pravi put nema alternativu. Koliko god to nekome ne bilo pravo. Kada moralni sunovrat doživi neko ko ne pripada islamu to se svakako u očima zapadnog čovjeka smatra „normalnim procesom slobodnog života“. Kada se to dogodi muslimanu to je tek tragično, jer musliman ima islam. Islam ima Kur'an. U Kur'anu je svjetlo. I smjernice. Bjelina je simbol čistote na tom Putu. Moralni pad je težak pad. Sa teškim posljedicama.

Sjetimo se da je Omer, r.a., govoreći o susretu našeg dragog Pejgambera, a.s., i meleka Džebraila, a.s., napomenuo: “Jednog dana dok smo sjedili kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pomoli se prema nama čovjek izrazito bijele odjeće, izrazito crne kose, na njemu se nisu vidjeli tragovi putovanja, a niko od nas ga nije poznavao…“ Mogao je melek Džebrail biti i u drugačijoj odjeći, ali nije. Bila je izrazito bijela. Čista. Bez ijedne praške. To bi trebala biti naša muslimanska duša. Ispunjena vjerom kojoj je ashabe poučio Džibrili-emin pri tom susretu i razgovoru s Pejgamberom. Es-salatu ves-selamu alejke ja habibellah.

Ako, s Božijom pomoći, uspijemo sačuvati čistotu duše, namjere i djela, ima nade da se, inašallahu te'ala, bjelina sa naših jakubovskih očiju tugom za izgubljenim jusufima oslijepljenih, pred našim Rabbom pretvori u bijelinu sretnih lica, kako Kur'ani-kerim kaže:

 „Na Dan kada će neka lica pobijeliti, a neka pocrnjeti. Onima u kojih lica budu crna reći će se: „Zašto ste, pošto ste vjernici bili, nevjernici postali? Pa iskusite patnju zato što niste vjerovali“. A oni u kojih lica budu bijela biće u Allahovoj milosti, u njoj će vječno ostati“. (Alu ‘Imran, 106-107). Es-salatu ves-selamu alejke ja šefiallah.

Gospodaru naš Pravedni, Ti svim bespravno ubijenim,

sa 11 bijelih latica Srebreničkog cvijeta označenim,

na Danu pravednog Suda, sve što im je silom oduzeto nadoknadi,

a Ti sve možeš.

Gospodaru naš Milostivi, onu nadu za mir,

simbolično označenu zelenom sredinom u Srebreničkom cvijetu,

kod bosanskih muslimana, ma gdje u svijetu bili, ojačaj.

Pomozi, ja Rabbi, svim pravednim ljudima svijeta da progledaju,

Istinu vide i mir zavole,

a silnicima oduzmi snagu kako ne bi mogli pravednima remetiti njihov mir.

Amin, ja Mudžibes-sailin…

Hatib: dr. Sead-ef. Seljubac

Musalla na šehitlucima u Potočarima, 1. juli 2022. godine.