Ibn ‘Abbas (r.a.) pripovijeda kako je jedne prilike, dok je on bio u i'tikafu u Džamiji Allahovoga Poslanika (s.a.v.s.), došao jedan čovjek, poselamio ga i sjeo. Ibn ‘Abbas mu je rekao: – O, čovječe, ja vidim da si ti tužan i zabrinut. – Čovjek mu je odgovorio: – Jeste, tako je. O, sine amidže Božijeg Poslanika (s.a.v.s.), ja sam zaista u tegobi jer imam hakk (obavezu) prema jednom čovjeku, a tako mi hurmeta Vlasnika ovoga kabura (tj. Resulullaha, s.a.v.s..), nisam u mogućnosti da taj hakk vratim!- Ibn ‘Abbas je upitao: – Mogu li ja u tvoje ime posredovati kod toga čovjeka? – Čovjek je na to rekao: -Ukoliko želiš, posreduj! Ibn ‘Abbas je obuo svoje papuče i otišao iz džamije.

Kad je ovo vidio, čovjek ga je upitao: – A ti si zaboravio da si u i'tikafu?- Ibn ‘Abbas, napunivši oči suzama, na to reče: – Ne, nisam zaboravio, nego, ja sam čuo Vlasnika ovoga kabura (s.a.v.s.) – a to mi je i sad u sjećanju – kada kaže: „Ko god krene na put da bi pomogao svome bratu koji je u nevolji, pa ga riješi te nevolje, to mu je bolje nego da u i'tikafu provede deset godina, a ko god u i'tikafu bude jedan dan (radi Allahovoga rizāluka), Allah (dž.š.) će između njega i džehennemske vatre postaviti tri hendeka, a razdaljina između svakog od njih bit će veća nego što je između nebesa i Zemlje.“