O ramazanu kroz vrijeme 

Mubarek mjesec, kojeg vjernici širom svijeta doživljavaju sa posebnom pažnjom, ujedno je i inspiracija za mnoge umjetnike, književnike i intelektualce.

Svaki mjesec ramazan u Bosni i Hercegovini donosi posebnu atmosferu koja spaja duhovnost, tradiciju i zajedništvo. Mubarek-mjesec, kojeg vjernici širom svijeta doživljavaju sa posebnom pažnjom, ujedno je i inspiracija za mnoge umjetnike, književnike i intelektualce.

U okviru Ramazanskog programa Hayat televizije, gosti Nezir Halilović, voditelj Odjela za islamsku vjeronauku u Upravi za obrazovanje i nauku Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i Emina Hatunić, profesorica bosanskog jezika i književnosti u Begram-begovoj medresi u Tuzli podijelili su svoja razmišljanja na temu „Ramazan kroz vrijeme“.

Halilović ističe da se filozofija života temelji na ljubavi prema znanju i mudrosti, naglašavajući da je Islam, od samog početka sa dolaskom Adema, alejhis selam, na Zemlju, postavio temelje koje svako ljudsko biće mora slijediti.

– Sama riječ filozofija znači ljubav prema znanju i prema mudrosti. Ako se sjetimo da je prva objava upravo posvećena znanju i traženju znanja, onda vam je jasno da svako ljudsko biće, zapravo, mora imati određenu životnu filozofiju, a ta filozofija je zasnovana na određenom znanju. Druga stvar jeste ljubav prema mudrosti. Na arapskom jeziku hikmet (mudrost) ima vrlo zanimljivu definiciju. Ona znači: rasporediti sve u životu u pravo vrijeme, na pravo mjesto, na pravi način, s pravim razlogom i za prave osobe. Jasno vam je da mudrost u islamu znači jednu harmoniju življenja. Upravo ovaj momenat – ljubavi prema znanju i ljubavi prema mudrosti – određuje svakog muslimana – kaže Halilović.

U istoj emisiji, Emina Hatunić govori o ramazanu kao “putniku kroz vrijeme” koji dolazi svake godine, svaki put donoseći nešto novo i neponovljivo.

– Ono što je kod ramazana posebno jeste njegova smislenost, odnosno bereketnost vremena koju nam donosi. Volimo reći da je bereket vremena uz ramazan veći i da, kako to kaže naš veliki Nedžad Ibrišimović, razmišljamo o ramazanu kao o saraju, kao o palači, kao o dvoru. I pita se naš veliki pisac: „Gdje su ti dvori, gdje su ti saraji?“ i odgovara da su oni, ustvari, u duši postača. Kaže: „Postač je car. U toj palači postač je car.“ Jer samo on vidi – jedna zaista zanimljiva opaska – ljepotu dunjalučkih bereketa. Ako se zamislimo nad ovom rečenicom našeg velikog pisca, zaista je tako. Mi vrlo često u životu primijetimo da ljepotu neke blagodati spoznamo tek onda kad nam bude uskraćena, tek onda kad ostanemo bez nje, kazala je Hatunić.

Njezin pogled na ramazan kao “lijek za žurbu” u društvu koje se stalno kreće prema materijalnom prosperitetu, nudi duboku refleksiju o tome kako ramazan omogućava vjernicima da se vrate sebi, svom duhovnom biću i svojim najbližima.

– Tako nam ramazan dođe kao neki – kako je to naš pisac, rahmetli Hadžem Hajdarević, volio reći – „blagdani, mubarek dani, ramazanski dani, lijek za žurbu.“ Lijek za žurbu, kao, kako je on lijepo kazao, „počinci na dugom putu ka raju“. Jedna prelijepa misao. I zaista je tako. Pogledajmo ostatak naše godine izvan ramazana: mi smo u nekoj vrsti bunila, u nekoj vrsti trke za dunjalučkim prestižima. A onda dođe ramazan kao svojevrsna pauza u kojoj se zaista vraćamo sebi. I tako je ramazan, na neki način, povratak sebi, povratak Uzvišenom Bogu, okretanje svjesnijem i pojačanom ibadetu, te, naravno, vrlo važan – povratak drugima – kazala je Hatunić.

Ramazan je također utemeljitelj posebnog zajedništva, donosi jednu fantastičnu atmosferu u bosanskohercegovačkim mahalama i selima. Prema Haliloviću, mjesec ramazan pruža nevjerovatnu priliku za obnavljanje porodičnih veza.

– Često je to prilika kad porodica konačno nađe vremena za zajedničke iftare. Mnogi, kada prave analizu, zaključe da najviše vremena sa svojim ukućanima provedu upravo u mjesecu ramazanu, koji je mjesec Allahove milosti. Dakle, mjesec ramazan je fantastičan momenat, gdje smo tokom vremena imali različite elemente tradicije. Neki, nažalost, nisu preživjeli, a neki su se značajno razvili. Recimo, zajednički iftari su se nekada organizovali uglavnom po kućama. To su bili veliki porodični iftari u kućama i stanovima, ali, kako su se porodice širile, a konformizam ušao u sve pore života, mi smo sada iftare svojih porodica u velikoj mjeri prenijeli u restorane – što je jedan značajan pomak ili promjena – dodaje Halilović.

– Kao što sam već rekao, prva stavka ugovora jeste Božije pravo kod čovjeka. To Božije pravo definisano je vjerovanjem u jednog jedinog Boga, Allaha, dželle šanuhu. Kao potvrda tog vjerovanja dolaze razni ibadeti, a jedna od najjačih formi potvrde vjere jeste ramazan, odnosno ramazanski post. To je nevjerovatno važan ibadet, do te mjere važan da u islamskim predajama stoji da za sve ostale ibadete Allah, dželle šanuhu, nagrađuje u rasponu od deset do sedamsto puta, ali za post Allah, dželle šanuhu, uopće ne definiše nagradu. Vrlo jednostavno kaže: “Post je Moj i Ja za post nagrađujem.

Hatunić podsjeća da je Islam komponenta koja je snažno obilježila našu književnost, a kako je ramazan u našem društvu i narodu uvijek bio važan, automatski je postao i važan dio naše književnosti.

– Prije svega, narodne književnosti: lirike i epike, a kasnije i novije, savremene književnosti. Mnogi autori govore o svojevrsnoj „ramazanskoj književnosti“. U bošnjačkoj književnosti možemo, uslovno rečeno, govoriti o posebnom „ramazanskom bloku“ ili „ramazanskoj književnosti“. Zaista je veliki broj autora koji su, na ovaj ili onaj način, uključili ramazan i sve ono što je vezano za ramazan – prije svega pojavne stvari vezane za ovaj mjesec – u svoja djela. Kada je riječ o našoj narodnoj književnosti, ramazan možemo pronaći u lirskoj pjesmi, zatim i u epskim pjesmama. U epskim pjesmama ramazan se obično pojavljuje kroz specifične zakletve junaka, primjerice kad se zaklinju: „Tako mi dina, imana i šeheri ramazana“ – kaže Hatunić.

Govoreći o lirici, pojašnjava da tu imamo mnogo primjera.

– Postoji nekoliko pjesama u kojima se likovi razbole, recimo, „sedmog dana šeheri ramazana“, ili gdje se djevojka sjeti i pita: „Gdje ste noći ramazanske puste?“ Naravno, jedna od najpoznatijih narodnih pjesama, naročito posljednjih decenija, jeste „Došla voda od brijega do brijega“, gdje se također suptilno spominje „šeheri ramazan“. Dakle, možemo reći da je ramazan u našoj književnosti prisutan od samih početaka, kazala je Hatunić.