Započinjem s imenom Boga Uzvišenog, moleći Ga za Njegov blagoslov i blagodareći Mu.

Vaša ekselencijo episkope zvorničko-tuzlanski g. Hrizostome, Vaša ekselencijo nadbiskupe vrhbosanski kardinalu Vinko Puljiću, poštovani predstavniče Jevrejske zajednice g. Igore Kožemjakin, poštovani vjerski službenici, uvaženi profesori vjeronauke, uvaženi zvaničnici vlasti u Brčkom.

Iznimno sam radostan zbog ove naše zajedničke prilike u kojoj manifestiramo našu bliskost, s namjerom da razumijevanje i saradnju između naših vjerskih zajednica unapređujemo. Mnoga su područja u kojima smo pozvani da zajedno djelujemo. Jedno od osobito važnih jeste misija koju vjeronauka ima u školama, kako bismo to često kazali, u javnom prostoru.

Želim da iskažem zadovoljstvo što smo se susreli u danu koji je blagdan kod nas muslimana. To je deseti dan muharrema, prvog mjeseca islamskog kalendara, koji je, zajedno s još tri mjeseca, sveti. Ovaj dan obavezuje muslimane na razmišljanje o poslaničkoj misiji svih Božijih miljenika. U našoj je tradiciji da se sjećamo svih njih, od našeg praoca Adema/Adama, a zatim između svih njih naročito Nuha/Noe, Ibrahima/Abrahama, Musaa/Mojsije, Isaa/Isusa i Muhammeda, neka je na svih njih Božiji spas i blagoslov. Ove dane veliki broj naših vjernika provodi u dobrovoljnom postu. U današnjem danu ojačavamo zavjet pred Bogom da ćemo biti dobri sljedbenici učenja i praksi svih poslanika, svih Božijih miljenika. I, evo, u ovakvom danu smo zajedno.

Također je uvijek lijepo sresti se u ovom gradu, u Brčkom, u kojem vlada dobra saradnja između predstavnika vjerskih zajednica. Želim istaći veliki doprinos koji na tom polju daje Mustafa-ef. Gobeljić, naš glavni imam. On je najodgovorniji za vjerski život na području jednog od najuspješnijih medžlisa u našoj Zajednici. Iz razgovora s njim znam da su jednako tako vrijedni i njegovi kolege i da često zajednički realiziraju međureligijske programe, što može biti primjer drugima.

Poštovani, mi u ovoj našoj lijepoj zemlji imamo bogata iskustva zajedničkog života što je naša prednost u odnosu na mnoge druge. Svjedoci smo kako se svijet, u sve intenzivnijim procesima globalizacije, i na multikulturalnoj i na religijskoj ravni, ujedinjuje. Skoro da svaka tačka globalne geografije postaje sve više zajednička različitim narodima, njihovim kulturama i religijama. Mi u našoj zemlji imamo svoje identitete koje smo stoljećima oblikovali, ali oni, jedni u odnosu na druge, nisu izolirani. Ponosni smo na naše pretke, koji nam mogu biti veliki uzori. Oni su imali duhovnu snagu i umijeće da se dobro razumiju, da budu dobri komšije i izgrade jedan od najpoznatijih imidža komšiluka. O ovom fenomenu su knjige napisane.  

Razmišljajući o međureligijskoj saradnji, Hans Küng je ponudio projekat ”svjetskog ethosa”, u čijem temelju su univerzalne etičke vrijednosti, prihvatljive svakom čovjeku, bez obzira na njegovu religioznost. On će naglasiti da se takav etos zasniva na zajedničkoj etičkoj jezgri.   Doista, ta zajednička etička jezgra koju baštine tradicionalne religije u Bosni i Hercegoovini, ima svoj veliki značaj. Moral i etika na poseban način povezuju ljude. Mi u našim religijama možemo imati razlike u teologijama, u doktrinarnim učenjima, u pravnim kodeksima… Ali korpus etičkih vrijednosti u svakoj od njih predstavlja univerzalne principe koji su nam svima bliski i koji nas povezuju.

Zašto sam smatrao da je u ovoj prilici važno ukazati na ovo pitanje? Upravo zbog teme ove konferencije. Ovdje su naši vjeroučitelji, profesori vjeronauke. Oni su u školama da pomognu roditeljima i učiteljima naše djece kako bismo svi zajedno što uspješnije odgajali nove generacije. Vjeronauka u školama može snažno doprinijeti odgoju učenika na temeljima univerzalnih moralnih vrijednosti koje baštine naše religije. U tome je naše veliko zajedničko dobro.  

Braćo i sestre, naša djeca su, kako mi to u Bosni kažemo, naš emanet, naše povjerenje. Mi u vjerskim zajednicama moramo imati dubok osjećaj za to, jer nas naš nauk stalno vraća na dužnosti prema mladom ljudskom biću. Valja nam se o njima brinuti, s mnogo više svijesti. Pozivam naše vjeroučitelje da to čine svim svojim snagama. Na taj način će biti suštinski u svojoj misiji, a i na taj način će, ako Bog da, posvjedočiti snagu vjere u ovom vremenu, što je važno za naše ljude u Bosni i Hercegovini nakon onog hladnog vremena u kojem je religija bila daleko od središta društvenih tokova. Ovaj izazov koji imamo pred sobom je naš veliki ispit. Ako bude naš zajednički, bit ćemo uspješniji. Zato ovakve i slične susrete teba još izdašnije poticati.

Na kraju ovog obraćanja u ime Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini pozivam  vas na sljedeću konferenciju vjeroučitelja čiji ćemo mi, ako Bog da, biti domaćini. Najveću tehničku odgovornost za njezinu organizaciju preuzet će naš doktor Nezir-ef. Halilović. Budite nam zdravi i živi i dobro nam došli.

Hvala vam na pažnji.