”Znanje bez odgoja je kao vatra bez drva, a odgoj bez znanja je kao duša bez tijela.”

Kur'ani-kerim u prvim ajetima koji su objavljeni Muhammedu, alejhi selam, upućuje vjernike da znanje prihvate kao imperativ svog života. Kur'an poziva znanju, ali znanju koje je s Imenom Gospodara svjetova, utemeljeno na spoznaji o Allahovoj sveprisutnosti. To je znanje koje čovjeka odgaja i podučava pokornosti Bogu, a na opću korist svim Božijim stvorenjima. Ukazujući na potrebu utemeljenja znanja na odgoju, hazreti Omer, radijallahu anhu, je rekao: ”Odgojite se, pa onda učite!” U islamu, obrazovanje ne isključuje odgoj, niti odgoj isključuje obrazovanje.

Kur’anska težnja za odgojem kompletnog vjernika i čovjeka vidljiva je u gotovo svakom ajetu.  Mnogo je ajeta koji najizravnije govore o načinima i metodama odgoja. Uzvišeni Allah kaže: Sretno stanje će postići onaj koji potakne svoju osobnost (dušu) da postane čista, a istinski izgubljen je onaj koji je zanemari. Prenosi se da bi Poslanik, alejhi selam, kada bi učio ove kur’anske ajete, uputio dovu Uzvišenom Allahu riječima: ”Bože, Ti mojoj duši podari svijest o Tebi. Ti si njen zaštitnik i čuvar. Ti ćeš je najbolje očistiti.”

Odgoj, moral i plemenite osobine su najveće ljudske vrijednosti i najljepši su čovjekov ukras. Misija Muhammeda, alejhi selam, bila je da odgoji ljude, što je naglasio riječima: ”Poslan sam da usavršim plemenita svojstva kod ljudi.”

Nastojanje Poslanika, alejhi selam, da odgoji ashabe nije nimalo zaostajalo od njegovog nastojanja da ih znanju poduči, jer znanje bez odgoja ne koristi, a znanje koje ne prati čista i odgojena duša će biti dokaz protiv njegovog vlasnika. Muhammed, alejhi selam, lično je odgajao svoje ashabe tako što ih je podučio istinskim vrlinama i njihova srca iz grubosti i okrutnosti okrenuo u pravcu blagosti i nježnosti.

Moralnost je temelj svake ličnosti, pa ako je moral loš, sve drugo je bezvrijedno. Bitna karakteristika ljudske naravi je da može da se uzdigne do velikih duhovnih visina, ali i da padne u potpunu nemoralnost i tako se upropasti. Zbog toga nas Muhammed, alejhi selam, savjetuje: ”Naučite svoju djecu i svoju porodicu da dobro čine i odgojite ih.”

U hadisima koji govore o vrijednosti odgoja nalazimo da je Allahu, dželle šanuhu, najdraži onaj rob koji je najljepše naravi i odgoja, da je čovjeku bolje da lijepo odgoji svoje dijete nego da svaki dan udijeli siromasima sadaku, kao i to da je lijep odgoj najvrednije nasljedstvo koje roditelj može ostaviti svome djetetu.

Kur’an i sunnet ističu da je temeljna karakteristika islamskog odgoja vjerovanje u Allaha, dželle šanuhu, i svijest o Allahovoj sveprisutnosti. U savjetima koje je Lukman uputio svome sinu, a o kojima se govori u Kur’anu, na prvom mjestu su njegovi savjeti sinu riječima: O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je uistinu veliki grijeh.

Da bi proces odgajanja bio uspješan, važno je imati i pravog uzora. U tom smislu, za nas vjernike, kako Kur’an ističe, najbolji uzor je Muhammed, alejhi selam. On se posebno isticao svojim odgojem, pa je za njega Uzvišeni Allah rekao: Ti si, zaista, najljepše ćudi.

A Muhammed, alejhi selam, o svome odgoju kaže: ”Odgajao me je moj Stvoritelj i On me je najljepše odgojio.”

Odgoj je dugotrajan proces, stalno bdijenje i nastojanje da čovjek bude što bolji. To je put koji zahtijeva mnogo strpljivosti. U jednoj mudrosti se kaže da je lakše iskopati bunar iglom nego lijepo odgojiti jednog čovjeka. Put odgoja je plemenit put, put koji nema alternativu, na njemu su neminovne poteškoće i iskušenja, to je put velikog truda i odgovornosti, ali plodovi tog truda kao i nagrada za njega su zaista veliki.

U jednoj poučnoj priči se kaže kako se jednom prilikom na dvoru kod halife vodila rasprava između učenjaka i filozofa, a tema rasprave je bila odgoj i obrazovanje. Filozofi su tvrdili da odgoj uopće nije potreban, te da je dovoljno da čovjek stekne znanje, pa će svojim znanjem moći rasuđivati šta je dobro, a šta zlo. Učenjaci su pored obrazovanja zagovarali i podjednaku ili, čak, važniju ulogu odgoja u životu čovjeka. Filozofi su, da bi dokazali svoju tvrdnju, pred prisutne izveli mačku, koju su dresirali da svojim prednjim šapama nosi šoljice čaja i dijeli ih gostima. Svi su bili zadivljeni time. Učenjaci su to pohvalili, ali su zamolili filozofe da sutradan ponove isto. Sutradan, kad su se svi okupili, učenjaci su za tu priliku donijeli nekoliko živih miševa, pa kad je mačka krenula da dijeli čajeve, oni su pustili miševe, a mačka je u istom trenutku ispustila šoljicu čaja koju je nosila i potrčala prema miševima. Mačka se vratila svojoj prirodi. Na taj način, učenjaci su pokazali da znanje bez odgoja nema potpunu svrhu.

Odgoj je veliki emanet, on zahtijeva odgovoran, iskren i potpun pristup, on je kur’anski princip i osnova misije Muhammeda, alejhi selam. Onaj ko ga upotpuni, ostvarit će sreću u životu na ovom svijetu i uspjeh na budućem svijetu, a onaj ko ga zapostavi – bit će upropašten.

Piše: hafiz Nedžad Vehabović, prof.