U Behram-begovoj medresi u Tuzli, 05. januara ove godine, održan je kolokvij „Život i djelo Šaban-ef. Hodžića – 120 godina od rođenja“.

Pod pokroviteljstvom Muftijstva tuzlanskog organizatori kolokvija bili su Institut za društvena i religijska istraživanja, Behram-begova medresa i JU Arhiv Tuzlanskog kantona. Izlagači su bili dr. Ahmed Hatunić, direktor Behram-begove medrese, prof. dr. Mensur Husić, rukovodilac Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva tuzlanskog, doc. dr. Šefko Sulejmanović, direktor Instituta za društvena i religijska istraživanja te mr. Omer Zulić, direktor Arhiva TK-a.

Među eminentnim bosanskohercegovačkim alimima dvadesetoga stoljeća istaknuto mjesto zauzima profesor Šaban Hodžić, rođen u Bokavićima (Lukavac) 1903. godine. Njegovo obrazovanje trajalo je oko dvadeset godina od tuzlanske Ruždije, Okružne medrese i Šerijatske sudačke škole u Sarajevu, do čuvenog Al-Azhara u Kairu. Većinu radnog vijeka proveo je kao profesor u našim medresama i gimnazijama te najvišim islamskim školama. Kasne godine svoga radnog vijeka proveo je u ustanovama kulture, u Zavičajnom muzeju u Tuzli i Tuzlanskom arhivu (1954-1964). Umro je i ukopan u Tuzli 1980. godine.

Muftija tuzlanski dr. Vahid-ef. Fazlović ističe da je ovog bosanskog učenjaka odlikovala vjerodostojna i odmjerena riječ, planski i svrsishodni izbor tema koje je nalagala tadašnja društvena i duhovna stvarnost, kao i nastojanja da se svevremene islamske istine spoje s horizontima savremenog razumijevanja.

– Šaban-ef. Hodžić se u nekoliko radova kritički postavlja naspram tadašnjih shvatanja vjerskih načela kao što je kada i kader ili u vezi s pitanjima kao što je tevekkul. Smatrao je posebno važnim da, govoreći o tevekkulu, ukaže na neka kriva razumijevanja ovog pojma te tako pojašnjava da tevekkul znači ‘uraditi sve ono što je u našoj moći, pa onda moliti Svemogućeg da nam da dobar svršetak stvari – ono što nije u našoj moći’. Ovo je ujedno i poziv ovog našeg alima bosanskohercegovačkim muslimanima da samo s predanošću Bogu i stalnim zalaganjem mogu i treba da svoje stanje mijenjaju nabolje, te da to niko drugi mimo njih neće učiniti – kazao je muftija Fazlović.

U svome obraćanju na ovom kolokviju muftija Fazlović je naglasio kako mnogi intelektualci već decenijama imaju inspiraciju u djelu Šaban-ef. Hodžića, njegovoj pisanoj zaostavštini i cjelokupnoj biografiji.

– Stiče se dojam da je Šaban-ef. tokom cijelog svog života nastojao da postigne najviše što je bilo moguće pa se tako školovao na najboljim školama u Bosni i Hercegovini, a onda je otišao na najbolji univerzitet Al-Azhar i vratio se sa kompletiranim znanjima najvišeg akademskog nivoa koji je tada bilo moguće ostvariti na Azharu u Kairu. On je osjetio veliki dug da svoje znanje prenosi na, u to vrijeme našim najboljim obrazovnim institucijama: medresama, gimnazijama i fakultetima. Sve što je naučio nastojao je da prenese na svoje učenike, studente, u zajednicu, društvo, a u završnici svog radnog vijeka poručio nam je kako je važno sačuvati naslijeđe te je mnogo radio na uspostavljanju arhiva. Neizmjerno smo mu zahvalni na tome – kazao je muftija Fazlović izrazivši radost što su ovom kolokviju prisustvovali članovi porodice Šaban-ef. Hodžića.

Šaban-ef. Hodžić bio je profesor u Behram-begovoj medresi, a dr. Ahmed Hatunić, direktor Medrese i jedan od izlagača je kazao da se ulema i vjernici sjećaju Hodžića kao izuzetnog alima, spisatelja te poznavaoca stranih jezika i svestrano obrazovanog čovjeka, poznatog vaiza i predavača u džematima na području Muftiluka tuzlanskoga.

– Zaposlenici Arhiva Tuzlanskog kantona ističu njegove izuzetne zasluge za formiranje tadašnjeg regionalnog arhiva tuzlanskog okruga, smatrajući ga utemeljiteljem spomenute ustanove. Zasigurno se zna da je posjedovao veliku biblioteku na bosanskom, arapskom i turskom jeziku, koju je porodica nakon njegove smrti predala Vrhovnom starješinstvu Islamske zajednice i koja do danas služi potrebama Gazi Husrev-begove biblioteke – istakao je dr. Hatunić.

Dr. Hatunić dodaje da bi se nakon analize njegovog pisanog djela i znanstvenog pristupa Hodžić mogao svrstati u red tradicionalista s reformatorskim pogledima koji svojim stavovima i napisima stoji na sredini između konzervativaca i modernista, i ta je činjenica imala utjecaja na njegovo cjelokupno spisateljsko djelo.

Dr. Mensur Husić je istakao da Hodžić pripadao plejadi intelektalaca, naše uleme koji su završili školovanje na Šerijstko sudačkoj školi, a kasnije na Univeritetu Al-Azhar, koji su svako na svoj način obilježili vrijeme i prostor u kojem su živjeli.

– Šaban-ef. Hodžić je bio čovjek širokih duhovno-intelektualnih vidika, sa izrazitm senzibilitetom za islamske nauke i jezike. Dao je značajan doprinos razumijevanju i posredovanju islamskih disciplina na bosanski jezik, tridesetih i četrdesetih godina 20. stoljeća, u smislu iznalaženja adekvatnih prevoda arapskih termina i njima ekvivalenatnih termina u bosanskom jeziku. Pored disciplina u oblasti islamistike, Šaban Hodžić je bio i profesor matematike i bologije u Državnoj realnoj gimnaziji u Tuzli – kazao je dr. Husić.

Jedan je od plodnijih autora iz svoje generacije, naglasio je dr. Husić, a za tako velike rezultate na intelektualnom i spisateljskom planu, trebao je i veliki zalog, mjeseci i godine predanog rada. Mnoge generacije u našim medresama su sticale znanja iz ahlaka, povijesti islama, tefsira iz djela koja je napisao Šaban Hodžić.

Dr. Sulejmanović je istakao da je Šaban Hodžić jedan od najprominentnijih intelektualaca 20. stoljeća, a iz tih razloga je i organiziran kolokvij.

– On je bio muderis, u pravom smislu te riječi, prirodno darovit, temeljno obrazovan, profesionalno kompetentan. Napisao je nekoliko knjiga i na desetina radova. Hodžić je objavio ukupno 53 rada u Glasniku u vremenskom periodu od 46 godina, od 1933. do 1979. godine. Po svojoj tematici, radovi su jako raznovrsni, od čisto teološko-dogmatskih, šerijatsko-pravnih, etičkih, historijskih pa do sociološko-analitičkih radova – kazao je dr. Sulejmanović.

U svemu tome, dodao je dr. Sulejmanović, jako je bitno naglasiti da aktuelnost njegovih radova nije izgubljena ni dan-danas, možemo reći da nas on uvijek podstiče na jedno racionalno razmišljanje, slobodno življenje i kritičko promišljanje kako stvarnosti koja se dešava oko nas tako i samih sebe i naših vlastitih stavova.

Mr. Omer Zulić, direktor Arhiva Tuzlanskog kantona koji je govorio o doprinosu Šaban-ef. Hodžića ustroju, razvoju i popularizaciji arhivske djelatnosti kazao je da je teret i breme ustroja ahrivske struke u Tuzli odnosno arhivske djelatnosti bilo upravo na Hodžiću.

– U uslovima nepostojanja organiziranog sistema arhivske djelatnosti do tog perioda na ovom prostoru, nepostojanja ni tradicije kontinuiteta u zaštiti arhivske građe, u teškim, bremenitim okolnostima i vremenima trebalo je graditi sistem koji ni danas, a pogotovo tada nije bio dovoljno vrednovan ni podržavan od strane institucija, ali ni šire društvene zajednice. Hodžić, ugledni alim, kulturni radnik, muzeolog, arhivist, prosvjetni radnik, istraživač je dao izuzetan i nemjerljiv doprinos ustroju, razvoju i popularizaciji arhivske djelatnosti Tuzle, ali i arhivske službe u BiH. Riječ je o kosmopoliti, čovjeku širokih pogleda, eruditi koji se svojim predanim radom i požrtvovanim zalaganjem utkao u temelje arhivske struke – kazao je direktor Zulić.