Uzvišen je Onaj Koji kaže: Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh. (Et-Tevbe, 100) Neka je salavat i selam na poslanika Muhammeda, alejhisselam, njegovu časnu porodicu i na plemenite ashabe.

Abdullah ibn Abbas se rodio u vremenu kada su muslimani bili bojkotovani od strane mušrika. On je bio amidžić Poslanika, alejhisselam, a jedna od Poslanikovih supruga je bila tetka Ibn Abbasa, radijallahu anhu.

Kao dječak bio je izrazito pronicljiv i oštrouman, te je zbog svoje rodbinske veze sa Poslanikom, alejhisselam, često boravio uz njega i od njega mnogo učio. Ibn Abbas je od Poslanika, alejhisselam, prenio 1.660 hadisa.

Poznato nam je da je za njega Poslanik, alejhisselam, učio dovu: ”Allahu moj, poduči ga fikhskim propisima i tumačenju Kur'ana.”

Kada je Poslanik, alejhisselam, preselio na ahiret, Ibn Abbas je imao svega 13 godina, te je nastavio da uči od najpoznatijih ashaba. Ibn Abbas je rekao da je ponekad za jedno pitanje pitao trideset ashaba.

Njegova želja za učenjem sigurno je najvećim dijelom proistekla iz Poslanikove dove koju je učio za njega. Poslanik, alejhisselam, je djeci i omladini davao velikog prostora i puno veće odgovornosti nego što danas mnogi roditelji daju svojoj djeci. Naši prethodnici su mnogo više vodili računa da djeci, shodno uzrastu, daju i obaveze i povjerenje.

Čini mi se da mi u velikoj mjeri danas nismo na tome putu. Iako imamo odraslu djecu, često iz straha da neće uspjeti ili zbog toga što ne želimo da ih „mučimo“ spremni smo za svoju djecu sve uraditi, dok oni vrijeme provode sa svojim tabletima i telefonima.

Poslanik, alejhisselam, je upućivao dovu za Ibn Abbasa dok je bio dijete da ga poduči razumijevanju pravnih propisa i tumačenju Kur'ana, što je na kraju on i postao.

Za Ibn Abbasa je rečeno da je more znanja, a hazreti Omer je od njega tražio savjet kada bi se dvoumio u pojedinim pravnim sporovima. Kad bi mu Ibn Abbas dao odgovor, hazreti Omer više nije tražio ničije mišljenje, nego bi postupao po njegovom.

Psiholozi su rekli da čovjek postaje svoja želja, odnosno da čovjek postaje ono za čim žudi i šta želi. Mogli bismo reći da i mi postajemo naša dova, da djeca postaju naša dova. Kako dovimo za naše potomke i kojim putem ih usmjeravamo, često takvi i budu.

Ako u kući imamo tinejdžere i smatramo da oni nisu u stanju uraditi i najosnovnije obaveze po kući ili van nje, onda oni to nikada neće ni biti u stanju, ako im ne pružimo šansu.

Ukoliko pogledamo koliko su više odgovornosti i radnih navika imali naši preci, vidjećemo da naša djeca i unuci nisu ni blizu onoga što su bili naše nane i djedovi.

S druge strane, našoj omladini, kao nikada do sada, na raspolaganju su idealni uvjeti za sticanje znanja, te bismo ih, kao zajednica, trebali iskoristiti, jer društva i države opstaju na znanju i pravdi. Roditelji, staratelji, a pogotovo nastavnici trebaju djeci, shodno njihovim mogućnostima, davati i obaveze, upućivati Gospodaru dove za njih u njihovom prisustvu, ali i u osami.

Posebno se to odnosi na naše nastavnike, učitelje, profesore i muallime, da u svoj rad i poziv unesu neograničenu ljubav prema svojim učenicima, kao što je to činio naš Poslanik, alejhisselam. Uz neograničenu ljubav za učenike je potrebno upućivati dovu i molbu Stvoritelju Uzvišenom da ih osposobi za ono što je najbolje za njih i za ono što nam je u društvu najpotrebnije.

Prethodno smo govorili o Ibn Mesudu i njegovom znanju o Kur'anu, a on je za Ibn Abbasa rekao: ”Divan li je tumač Kur'ana Abdullah ibn Abbas.”

Ibn Abbas je bio svestran u svom znanju. Bio je veliki poznavalac halala i harama, arapskog jezika, porijekla plemena i poezije. Često je držao predavanja na ove teme. Za svaki dan je odredio posebnu temu, a na njegova predavanja bi dolazilo najviše ljudi.

Pred kraj života Ibn Abbas je oslijepio te je rekao: ”Iako mi je Allah uzeo svjetlost mojih očiju, u mom jeziku i srcu ima svjetla. Moje srce je prepunjeno a moje pamćenje je nepromijenjeno, a u mojim ustima ima jezik koji je poput sablje koja ostavlja trag.”

Ibn Abbasova svestranost u znanju, bogobojaznost u djelu i skrušenost u ibadetu često je muslimanima njegovog vremena donosila brojne benefite i koristi, posebno u sporovima i nesuglasicama. Zasigurno je da i nama danas njegov život i iskustvo, koje je ostalo zapisano u brojnim predajama, treba da bude izvor snage kako bismo postupali odgovornije, pravednije i iskrenije.

Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu kada si nam već na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj Koji mnogo daruje!  (Alu Imran, 8) Amin!

Ahmed-ef. Hrustanović