Kada se čovjek osami sa sobom (nefs) i svojim mislima prođe kroz carstvo nebesa i Zemlje to pozitivno utječe na njegovo srce (kalb). Ovo je situacija radi koje je potrebno povremeno osamljivanje. Sve dok se čovjek miješa sa ljudima čistoća njegovog srca je slaba, a utiskivanje raznih sadržaja u njega je snažno, pa osama i, u njoj, razmišljanje, uz zikr, pomažu mu da izglača ogledalo svog srca. Sve dok se čovjek miješa s drugima mnogi porivi (šehvet) mogu da privuku njegovo srce, a osamljivanje to prekida. Ono pomaže srcu u oslobađanju iz ropstva porivima i to je druga strana u kojoj pomaže osama. Sve dok se čovjek miješa s drugima nemar (gaflet) spram duhovnog ovladava njime, ali kad mu se pruži osama, sa zikrom i razmišljanjem (fikr), to mu pomogne u buđenju njegovog srca. Sve dok se srce puno miješa s drugima, mnogo griješi. To mu se onda ispriječi između njega i razumijevanja prefinjenosti duhovnih tajni. Osama mu pomaže u oslobađanju od pogreški srca i čini ga podesnim za razumijevanje tih prefinjenosti duhovnih tajni.

Ovo je nekoliko stvari radi kojih je poželjna povremena potpuna ili djelimična osama kao vid borbe protiv strasti (nefs), uz napomenu da to treba biti samo povremena praksa u čovjekovom životu, te da ne bude na račun njegovih redovnih obaveza koje zahtijeva dato vrijeme i njegovih pravila ponašanja (adab), te da ne uzrokuje zanemarivanje dužnosti.