hafiz Redžo-ef. Sivić

U arapskom jeziku i kroz časni Kur'an post vezujemo za riječ „savm“ i „sijam“, što znači sustezanje od nečega, ušutjeti se, stišati se, popustiti (u kontekstu žege), stajati bez hrane itd. Riječ „savm“ dolazi na jednome mjestu u Kur'anu, dok riječ „sijam“ dolazi na devet mjesta u Kur'anu.

Sve objavljene religije u svojoj osnovi došle su sa nekim oblikom posta. I danas u tradiciji mnogih naroda i vjera možemo uočiti oblike posta koji su različiti i obično se vezuju za neke periode u godini, značajne događaje, datume i drugo. Post obično razumijevamo kao žrtvu i odricanje od određenih stvari zarad Božijega zadovoljstva.

U islamu post je naređen druge godine po Hidžri (624. godine), u periodu kada su muslimani imali izrazito izgrađenu svijest i kada su zbog svoje vjere bili spremni napustiti svoj grad Mekku i učiniti hidžru u Medinu. U vezi s tim, nije bilo dileme oko toga da li će propis posta biti prihvaćen kod muslimana.

Post kroz Kur'an

Post je propisan u dvije etape; u prvoj etapi osoba koja je dužna postiti mogla je birati između dvije stvari: da posti, što je bolje, ili da ne posti, ali da plaća fidju u vidu hranjenja jednog siromaha. Onaj ko bi dao više od toga bilo bi bolje. Tako su postili oni koji su htjeli, a drugi su mrsili i plaćali fidju. U drugoj etapi post je propisan kao obavezan i dokinuta je mogućnost izbora.

U suri El-Bekare Allah, dž.š., naređuje post vjernicima, a u ajetima poslije pobliže objašnjava propise o postu: O vjernici, propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili. (El-Bekare, 183)

Post spada u jednu od pet glavnih islamskih dužnosti i ima izrazitu važnost u životu vjernika. Kroz navedene ajete o postu vidimo da glavni rezultat posta jeste klonjenje od grijeha, od svega što je ružno i štetno, od onoga što će nas udaljiti od Božije blizine. Zato neki ovaj završetak prvog ajeta (leallekum tettekun) prevode: da biste bili bogobojazni ili da biste bili svjesni Allaha Uzvišenog.

Prema hanefijskoj pravnoj školi ukupno ima osam vrsta posta. Neke vrste posta su stroga obaveza, neke su samo preporučene, dok ima i onih vrsta koje su pokuđene, pa čak i zabranjene. Ramazanski post je najveća vjerska obaveza (fard) svakog pojedinca, pa ako se propusti na vrijeme ispostiti, obavezno ga je naknadno napostiti. Ovo napaštanje propuštenih dana ramazana također je propisano Kur'anom.

Uvjeti za obaveznost posta

Da bi čovjek bio obavezan postiti potrebno je da se ispune sljedeći uvjeti:

  1. islam – da bi nekome post bio obavezan potrebno je da prije toga primi islam,
  2. razum – osoba koja je neuračunljiva nije dužna postiti i za to neće odgovarati,
  3. punoljetstvo – spolna zrelost i sposobnost za post,
  4. zdravlje – ukoliko je toliko bolestan da ne može izvršiti taj propis, onda se na njega ta dužnost i ne odnosi (ovo se odnosi i na trudnicu i na dojilju ukoliko se ustanovi da to smeta njenom ili zdravlju djeteta);
  5. znanje – ako bi, recimo, neko primio islam i živio u neislamskoj sredini, a da ga pri tom niko nije obavijestio o ovoj obavezi, ta osoba nije dužna.[2]

Ko nije dužan postiti?

Osobe koje nisu dužne izvršavati propis posta su:

  1. Nemusliman, ako bi prešao na islam, nije dužan napostiti dane koje je proveo u nevjerstvu.
  2. Dijete sve dok ne postane šerijatski punoljetno, mada se preporučuje navikavanje na post od malih nogu kako djetetu, kada postane punoljetno, to ne bi pričinjavalo teškoću.
  3. Neuračunljiva i senilna osoba.
  4. Stara osoba koja nije u stanju podnijeti post, koja je, međutim, dužna dati fidju/iskup, tj. za svaki dan nahraniti po jednog siromaha.
  5. Bolesna osoba, koja će nadokanditi post nakon ozdravljenja. Ukoliko je bolest stalna ili neizlječiva, onda će podijeliti fidju.
  6. Trudnica i dojilja, koja će napostiti propuštene dane čim se za to ukaže prilika.
  7. Žena koja ima hajz/mjesečni ciklus ili nifas/stanje poslije poroda također će napostiti propuštene dane čim stigne.
  8. Putnik, koji će napostiti dan za dan kada se vrati kući.
  9. Radnici u izuzetno teškim uvjetima koji rade toliko teške fizičke poslove, koji im, ukoliko poste, mogu nanijeti veliku štetu. Oni će napostiti dan za dan kada im se za to ukaže prilika.
  10. Zatvorenici koji rade teške poslove. Ako se, pak, radi o doživotnoj robiji, na kojoj se rade vrlo teški poslovi, podijeliće fidju.
  11. Osoba koja je prisiljena da se omrsi. Misli se na osobu koja spašava nekoga iz požara, davljenja u vodi i slično. Ako je neophodno da se omrsi, ona će to učiniti i taj dan, a kasnije napostiti.

Šta će pokvariti post?

Brojne su radnje koje kvare post. One se dijele na dvije kategorije: 1) radnje koje kvare post i za njih je dovoljno napostiti samo dan za dan i 2) radnje koje kvare post za koje nije dovoljno napostiti samo dan za dan, već je obavezan i keffaret/kazna. Keffaret je kazna koja podrazumijeva oslobađanje roba. Ako za to čovjek nema uvjeta, onda će uzastopno postiti 60 dana, uz obavezno napaštanje onog dana koji je propustio. Međutim, ako to ne može ispuniti, tek će onda nahraniti 60 siromaha.

  1. Radnje koje kvare post i za koje je dovoljno samo napostiti dan za dan

Ukoliko osoba koja zaposti, učini neku od sljedećih radnji, dužna je napostiti: ako nešto pojede ili popije na prirodan način od onoga što inače ne jede, svejedno da li to jelo ili piće bilo korisno organizmu ili, pak, štetno (npr. so, brašno, pamuk, papir, zemlju i sl.); ako mu se ubrizga hranjiva injekcija koja nadoknađuje hranu, jer se takve injekcije smatraju hranom i pićem; ako pokvari post, pa makar ne svojom voljom; ako prekine post plašeći se za sebe ili za svoje zdravlje; ako jede namjerno, nakon što je nenamjerno nešto pojeo; ako iz zaborava spolno opći sa svojom suprugom; ako bi postač jeo, pio ili spolno općio misleći da je nastupilo vrijeme iftara, ili da još nije nastupila zora, pa se potom pokaže suprotno; ako osvane kao putnik, a zatim odluči ostati u svom mjestu, pa jede; ako putuje, nakon što je osvanuo mukimom (kod kuće), pa jede; ako se iftari misleći da je vrijeme iftara nastupilo, a onda ugleda da još sunce nije zašlo; ako bi pojeo nešto u toku posta od hrane što mu je ostalo iza zuba; ako bi u toku posta namjerno povratio.[3]

  1. Radnje koje kvare post, a za koje, uz napaštanje, obavezno slijedi keffaret/iskup

Treba napomenuti da je stav hanefijskog mezheba da svako namjerno kvarenje posta, bilo da se izvrši spolnim aktom, jelom, pićem ili na drugi način, povlači za sobom obavezu napaštanja, uz kaznu kefareta.

Šta ne kvari post?

Post neće pokvariti sljedeći postupci:

– kupanje i rashlađivanje, samo treba voditi računa da voda ne ode u grlo i da je ne proguta; ispiranje usta i nosa, kao i pranje zuba četkicom ili misvakom (Ebu Hanife upozorava da će postač koji ispire usta i nos pokvariti post ako mu i nehotično voda ode niz grlo);

– puštanje krvi (isto se odnosi i na davanje krvi za laboratorijske analize i slično; primanje injekcije, bilo da se daje pod kožu ili venu, jer ne ulazi u unutrašnjost postača na prirodan način);

– vađenje zuba, s tim što se mora strogo voditi računa da mu krv ili nešto drugo ne ode u grlo (također, primanje injekcije prilikom vađenja zuba neće pokvariti post, budući da injekcija nije hranljiva i nije ušla prirodnim načinom kako ide hrana);

– poljubac, ali pod uvjetom da ne izazove ejakulaciju ili spolni odnos (u hanefijskoj pravnoj školi poljubac je mekruh samo ako izazove strast, ali je, svakako, preporučljivo za vrijeme posta kloniti se toga, a isto je i sa dodirivanjem ruke i zagrljajem);

– podvlačenje surme i upotreba kapi za oči, uši i slično, pa čak kada bi okus toga osjetio postač i u grlu;

– džunupluk (dozvoljeno je postaču da zaposti dok je džunub i da se okupa nakon pojave zore);

– ako ženi prestane hajz i nifas, ona će zapostiti, pa makar se i ne stigla okupati prije zore i to joj neće anulirati post;

– korištenje inhalatora, spreja za lakše disanje oboljelim od astme.

Iz svega navedenog vidimo da je post ibadet koji zahtijeva maksimalnu posvećenost vjernika i da je velika blagodat biti od onih koji su postači. Post svima nama treba da predstavlja olakšanje, dodatnu imansku okrepu, motivaciju i želju da putem tog časnog i vrijednog ibadeta zadobijemo Božije zadovoljstvo i nagradu koja je obećana iskrenim „postačima“. Uz želju i dovu da će ovaj tekst i moj skromni doprinos biti od koristi svima nama i da ćemo kroz post ali i druge ibadete biti bliži Stvoritelju i Njegovoj milosti koja sve stvoreno obuhvata!

[1] El-Bekare, 183 ajet – prijevod značenja Kur'ana Besima Korkuta, izdanje 2011.

[2] Šurunbulali, Meraki-l-felah, str. 577-578 i Ahmed et-Tahtavi, Hašijetu-t-Tahtavi ‘ala Meraki-l-felah, 2/292

[3] El-Hidaje, 1/120-121; Meraki-l-felah, str. 626628; El-Lubab, 1/156-157; Hašijetu-t-Tahtavi, 2/349352; Muhammed Mahmud es-Savvaf, Es-Sijamu fi-l-islam, str. 118-121; El-Fikhu-l-hanefi ve edilletuhu, 1/371-373; dr. Šukrija Ramić, cit. izvor, str. 21 i mr. Muharem Štulanović, cit. izvor, str. 19-20.

(Edukativni magazin Moj ramazan, broj 6, mart 2024.)