Nad Bošnjačkim stanovništvom u Šahovićima 9. i 10. novembra 1924. godine počinjen je stravičan zločin u kojem je stradalo stotine nedužnih muškaraca, žena i djece. žrtve ovog zločina nastradale su u vremenima mira, u doba kada je Kraljevina SHS trebala štititi sve svoje građane. Nažalost, država nije učinila ništa da počinioce ovog zločina privede pravdi, a ovaj zločinački masakr počinjen nad bošnjačkim civilima dugo je skrivan, relativiziran i prešućivan u javnosti.

U svim džamijama u Bosni i Hercegovini danas je nakon džuma-namaza obavljena dženaza u odsutnosti za sve šehide masovnog zločina počinjenog nad Bošnjacima Šahovića kod Bijelog Polja 9. i 10. novembra 1924. godine.

Povodom obilježavanja stotinu godina od ovog zločina hutbu je danas u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu kazivao reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović.  Hutbu prenosimo u cjelosti.

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova,

Onome u Čijoj ruci je sva vlast,

i Onome Kome će se svi ljudi vratiti.

Veličina i mudrost pripadaju Bogu Jedinom, Koji je preko Posljednjeg poslanika i vjerovjesnika, neka su na njega mir i spas, ljudima objavio veliku vijest, koja je dostavljana i narodima pređašnjim:

Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao, a onaj ko bude uzrok da se nečiji život sačuva (i spriječi da se ubije neko nedužan) – kao da je svim ljudima život sačuvao. Sinovima Israilovim su Naši poslanici dolazili s jasnim dokazima, ali mnogi od njih su i nakon toga Allahove granice prekoračivali (kršeći Njegove zabrane i ne izvršavajući zapovijedi) (El-Maide, 32).

Kur'ansko podsjećanje na ovo veličanstveno moralno načelo, trajno postavljeno pred čovjekovu svijest i savjest, navedeno je na onom mjestu u Knjizi koje slijedi nakon kazivanja o najtežem grijehu među ljudima. To je grijeh koji je iz mržnje, pohlepe i zavisti počinio Ademov sin Kabil, oduzimajući život svom nevinom i čistom bratu Habilu, koji nije imao nikakve krivice. Sintagma zbog toga, kojom započinje navedeni kur'anski ajet, znači: zbog teroriziranja blagih i dobrih ljudi, koji ne žele nikome zlo i ne pokazuju neprijateljstvo, zbog ataka na njihov život, vjeru, čast, imetak i potomstvo.

Zbog toga je, dakle, ubistvo samo jednog nevinog čovjeka veliki grijeh, koji je ravan ubijanju čovječanstva. I zbog toga je ono, riječi su Stvoritelja svih svjetova, trajno zabranjeno u zakonima dostavljenim svim ljudima.

Poštovana braćo i sestre!

S ovim univerzalnim pozivom i načelom o ljudskom životu, kao najvišoj vrijednosti, i o neprikosnovenom pravu na njegovo čuvanje, u današnjoj hutbi se skrušeno sjećamo šehida Šahovića kod Bijelog Polja. Svi oni su nevini i bez ikakve krivnje ubijeni u masovnom zločinu tačno prije stotinu godina, u mirnodopskim uslovima, za vrijeme Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca.

Da se radilo o masovnom zločinu nad mirnim i nedužnim ljudima, koji zasigurno nisu ubili nikoga i nisu na Zemlji nered činili, kazuje i činjenica da je ovo jedan od najviše skrivanih zločina tokom skoro cijelog jednog stoljeća, u čemu su ključnu ulogu imali raniji državni sistemi.

Danas je istina o stravičnom stradanju šahovićkih muslimana Bošnjaka bjelodano jasna i dokumentirano dokazana. Baš onako kako nam se obznanjuje u riječima Uzvišenog:

I Allah će Svojom moći Istinu potvrditi, makar to i mrzili zločinitelji (Junus, 82)!

Stoga se u ovom časnom džumanskom danu, u svim našim džematima, prisjećamo masovnih zločina počinjenih 9. i 10. novembra 1924. godine u Šahovićima.

Podsjetimo se da je tada grupa uglednijih Bošnjaka privedena i onda mučki ubijena. Nakon toga, izveden je totalni napad na sva mjesta u Vraneškoj dolini u kojima su živjeli Bošnjaci. Paljene su kuće, ubijano staro i mlado, žene i djeca. Oni koji su se spasili, raseljeni su u ostale dijelove Sandžaka, zatim u Bosnu i Hercegovinu i u Tursku. Zemlja im je rasprodata ili oduzeta. Niko od njih se nikad više nije mogao vratiti da živi na svojoj rodnoj grudi i u svom zavičaju.

Zaključak je više nego jasan: sve okolnosti u kojima je zločin izvršen, i one koje su mu prethodile, bile su pomno isplanirane od strane tadašnjeg državnog režima.

Pokolj u Šahovićima je nesumnjivo zločin s elementima genocida. Ovaj pogrom je utoliko teži što se nije desio u vihoru rata, već se radilo o očitoj genocidnoj namjeri naredbodavaca i izvršilaca: da se veća grupa Bošnjaka trajno ukloni s teritorije na kojoj živi.

Braćo i sestre.

U posljednja dva stoljeća na širem južnoslavenskom prostoru nad Bošnjacima su više puta počinjeni zločini, koji se po Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju genocida Ujedinjenih nacija osnovano mogu nazvati genocidom. Uvijek je u pozadini tih zločina bilo plansko, sistemsko i organizirano uništenje Bošnjaka, kao zasebne religijske i nacionalne grupe na određenom prostoru.

Zločini genocidnog i urbicidnog karaktera nad Bošnjacima Sandžaka i Bosne su se dešavali još od srpskih ustanaka protiv osmanske vlasti, preko Balkanskih ratova, Drugog svjetskog rata, pa sve do kraja prošlog stoljeća.

Brojna su bolna kazivanja i svjedočanstva Bošnjaka o precima koji su ubijani širom današnje Srbije i Crne Gore. Nasljednici preživjelih našli su utočište u Bosni, a onda ponovo doživjeli sudbinu svojih predaka tokom Agresije na Bosnu i Hercegovinu. Da smo na vrijeme uzeli pouku iz zla koje je počinjeno u Šahovićima, možda se ono ne bi ponovilo u Srebrenici, Prijedoru i brojnim drugim mjestima.

Genocid nad Bošnjacima u zaštićenoj zoni UN-a Srebrenica simbol je masovnog zločina nad našim narodom u Agresiji na Bosnu i Hercegovinu, a masovni zločin u Šahovićima kod Bijelog Polja je simbol stradanja u Kraljevini Jugoslaviji.

Rane našeg naroda su svježe i bol koju osjećamo je planetarno velika i danas. Ali, te rane u nama ne bude mržnju, niti želju za osvetom. Danas više nego ikada ranije odlučni smo da čuvamo sjećanje na žrtve i učinimo sve da više nikada ne doživimo takve zločine.

Masovni zločin u Šahovićima, Genocid u Srebrenici i drugi zločini nad nama u našoj prošlosti temelji su naše borbe protiv zaborava.

Zato je ovo pravo vrijeme da naučimo lekcije iz naše prošlosti. I da konačno shvatimo da te lekcije nećemo savladati šutnjom, skrivanjem istine i ponavljanjem ranijih grešaka. Naprotiv, ako uzmemo nauk iz teških, masovnih stradanja našeg naroda u Šahovićima, kojih se ovih dana prisjećamo, žrtve nisu pale uzalud. Samo tako ćemo prema svim našim šehidima ispuniti svoj dug.

Draga braćo i poštovane sestre!

Mi vjerujemo u Allaha Uzvišenog i u Njegovu milost i pravdu se uzdamo, i na ovom i na Onom svijetu.

Osnažimo se u svojoj predanosti i odlučnosti da Njegov Poziv slijedimo i da svoje emanete odgovorno ispunimo.

Budimo sigurni da koliko god maha uzeli svi nepravednici i nasilnici neće moći stalno, bez prestanka i dokle hoće prkositi zakonima Boga Uzvišenog.

Svemogući Gospodar svjetova u Svoji Knjizi poručuje:

A ti nikako ne misli da Allahu promiče ono što rade zulumćari i nasilnici! On ih samo pušta do Dana kada će im se pogledi ukočiti (Ibrahim, 42)!

Muhammed, a.s., izvijestio nas je u hadisu koji bilježe Buharija i Muslim:

Allah doista daje određeni rok nasilniku, ali kada ga uzme i ščepa, ne ispušta ga dok ne iskusi kaznu koju je zaslužio. Zatim je proučio ajet:

Eto, tako Gospodar tvoj čini kad kažnjava sela i gradove koji su nasilje činili. Njegova je kazna, doista, bolna i žestoka (Hud, 102).

Prenosi se da je jedan mudrac i pobožnjak kazao: “Ničega se nisam toliko čuvao kao što sam se čuvao da ne nanesem nepravdu čovjeku koji je nezaštićen, koji nema nikoga od ljudi da mu leđa čuva, ali ima Boga Svemogućeg Koji je između njega i mene i Koji je dovoljan onom ko od Njega utočište traži”.

Braćo i sestre!

Danas ćemo poslije džumanskog farz-namaza u svim našim džamijama klanjati dženazu namaz u odsustvu za sve šehide Šahovića, moleći Allaha Milostivog da im podari svjetlo u kaburu i uvede ih u Džennet.

Allaha Uzvišenog skrušeno molimo da primi naša dobra djela, a da pređe preko naših hrđavih postupaka.

Molimo Ga da se smiluje i oprosti nama, roditeljima našim i svim vjernicima na Sudnjem Danu.

Gospodaru naš, obdari nas milošću Svojom i daruj nam u našim poslovima prisebnost. Amin.