Poštovana braćo i sestre! Danas je 26. zul-ka'de 1438. godine po Hidžri, odnosno 18. august 2017. godine.

Nalazimo se u mubarek danima mjeseca zul-ka'de u kojima ispraćamo naše hadžije na najčasniji put. U predstojećim danima hadžije će zijaretiti najčasnija mjesta, najčasnije topose na zemaljskoj kugli, Meku i Medinu, u kojima će se duhovno osnažiti i očistiti od grijeha. Mekanski i Medinski ruhanijjet (duhovnost) će ispunjavati njihova srca, te ih pratiti gdje god da se kreću. Nakon što obuku ihrame na mikatu Zul-hulejfa, prilikom obavljanja tavafa prisjetit će se Ibrahima, a.s., i njegovog sina Ismaila, a.s., koji su postavili temelje Kabe, a koja je svjedok čistog monoteizma. Simbolika tavafa oko Kabe je da sve potiče od Allaha, dž.š., i da će se sve njemu vratiti.

Arefat simbolizira vrhunac spoznaje, vrhunac duhovnog pročišćenja, ali njegovi prizori podstiču na razmišljanje o Sudnjem danu, kada će se svi ljudi pojaviti pred Allahom, dž.š., da im se presudi za njihova djela. Bacanjem kamnečića na Mini hadžije daju prisegu Allahu, dž.š., da neće sebi dozvoliti da ih šejtan u životu zavara, te da će uvijek dati prednost Allahovom pravu nad zahtjevima vlastitog nefsa.

Dok hadžije pripremaju za obavljanje umranskih i hadžske obreda, mi ćemo se pripremati za dane kurban-bajrama, kada ćemo žrtvovati kurbane s nijjetom da postignemo Allahovu, dž.š., blizinu i zadovoljstvo.

U danima koji predstoje kurban-bajramu nužno je da promislimo o našem indivudualnom stanju, o stanju u našeg bosanskohercegovačkog društva. Hvala Allahu, dž.š., među bosanskohercegovačkim muslimanima je sve više onih koji su spoznali suštinu vjere i njen značaj u ljudskom životu.

Među našom omladinom mnogo je duhovno zdravih i zrelih mladića i djevojaka, koji su svjesni svog vjerskog identiteta, koji čuvaju namaz, čine sedždu i međusobno se pomažu. Oni su naša velika vrijednost i nada.

Lijepo je čuti ove riječi, ali braćo i sestre, postoji i druga strana medalje. U našem narodu postoji izeka: „Svako vrijeme ima svoje breme?“ Allahov Poslanik, a.s., je u brojnim hadisima ukazivao ashabaima na vremena velikih izazova i iskušenja, na vremena velihih smutnji. Poslanik, a.s., nam je ukazao da će u tim vremenima nestati povjerenja, pravde će biti sve manje, a nepravda će se proširiti, pojaviti će se smutnje, a Dunjaluk će biti primarna ljudska preokupacija.

Ibnu Abbas r.a., je rekao: „Doći će vrijeme kada će se ohalaliti pet stvari:

– alkohol kojeg će ljudi nazivati drugim imenima,

– korupciju koju će nazivati poklonom,

-ubistvo kojeg će nazivati sumnjom,

– zinaluk kojeg će nazivati brakom,

– kamata koju će nazivati trgovinom!“ (El-I'itisam, 2/90.)

Prije stotonu godina u svijetu bilo manje izazova, moralne vrijednosti su bile na daleko većem stupnju kako na Istoku, tako i na Zapadu. Ono što je na Zapadu danas legalizovano, prije 100 godina zapadnjaci su to strogo osuđuvali. U vremenu kada je svijet postao globalno selo, u kojem informacije brzo protiču s jednog kraja svijeta na drugi, gdje je sve snažnija produkcija nemorala, pred ljude zdravog uma stavlja se veliki imperativ, imperativ očuvanja morala.

Napuštanje morala i opredjeljenje za život bez granica, uzrokom je da moderni čovjek preživljava unutrašnji konflikt, unutrašnju dramu, koja se očituje u otuđenju i nezadovoljstvu. Ništa mu ne nedostaje u materijalnom pogledu, ali nije sretan, jer sreću traži na pogrešnom mjestu. Duša je vječna i sretna je samo ako se veže za vječno, za svoj izvor, svoga Stvoritelja. Moderni čovjek je otuđen i nesretan jer svoj život svodi na Dunjaluk, a stvoren je za vječnost. Allah, dž.š., kaže:

زُيِّنَ لِلنَّاسِ حُبُّ الشَّهَوَاتِ مِنَ النِّسَاءِ وَالْبَنِينَ وَالْقَنَاطِيرِ الْمُقَنطَرَةِ مِنَ الذَّهَبِ وَالْفِضَّةِ وَالْخَيْلِ الْمُسَوَّمَةِ وَالْأَنْعَامِ وَالْحَرْثِ ۗ ذَٰلِكَ مَتَاعُ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا ۖ وَاللَّـهُ عِندَهُ حُسْنُ الْمَآبِ ﴿١٤﴾

Allah dž.š. kaže: “Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude, žene, sinovi, gomile zlata i srebra, obilježeni konji, stoka i usjevi. To su užici ovozemaljskog života. A kod Allaha je najljepše mjesto povratka.“ (Al-Imran 14)

Allahov Pslanik, a.s., kaže: Ibn Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada bi čovjek imao punu dolinu zlata, zaželio bi da ima dvije doline, a njegova usta neće ništa napuniti do prašina, a Allah prima pokajanje od onog ko se pokaje.” (Muttefekun alejhi)

Braćo i sestre. Težinu našeg beremena na ovom našem topraku povećava naša otuđenost jednih od drugih. Jedna od opakih bolesti današnjice je čovjekovo uvjerenje da su svi ljudi protiv njega, da svi griješe, da je jedino njegovo srce ispravno. Ovo je velika šejtanova spletka,u kojoj podobro uspijeva. On ne želi da vjernik bude blizu svoje braće muslimana, jer su zajedno snažniji. Šejtanov cilj je da izoluje čovjeka, da ga zatvori u kuću, da ne poznaje i neposjećuje komšije i prijatelje. Ne dozvolimo mu da nam on kreira misaoni svijet, a velika prilika mu se daje povlačenjem u svoj svijet, napuštanjem komunikacije sa drugim ljudima. Čovjek je društveno, džematsko biće. Gdje ima džemata, tu nema šejtana. Prenosi se od Omera, r.a., da je Poslanik, a.s., rekao: „Čvrsto se držite džemata, a čuvajte se razilaženja. Šejtan je sa pojedincem, a od dvojice je dalji. Ko želi Džennet, neka se drži džemata, a onaj koga dobro njegovo djelo raduje, a njegovo loše djelo žalosti, pa taj je mu'min.” (Tirmizi i Hakim )

Čovjek po prirodi ima potrebu da razmijeni mišljenje s drugim ljudima. Popiti kahvu sa bratom muslimanom i razgovoriti ga, otkloniti mu nedaću je sadaka. Odvojiti vrijeme za razgovor i na takav način pomoći čovjeku je sadaka. Nekada o ovome nije trebalo ni govoriti, ali danas postaje potreba, jer mnoge vrijednosti iščezavaju.

Ne smijemo zaboraviti riječi Allahovog Poslanika: „ Muslimani su poput stubova, podupiru jedni druge.“

Naše breme je teško jer živimo u vremenu u kojem se povećava broj onih koji žive životom bez granica. Zašto ne možemo u potpunosti da se odupremo izazovima? Zašto vjernici kada se nađu pred porocima nemaju snage da im se odupru? Musliman ne treba biti na mjestima gdje se grijesi čine, gdje drugi ljudi izražavaju svoju nepristojnost. Musliman treba da čuva svoje dostojanstvo.

Allah, dž.š., u Kur'anu, a.š., kaže:

قَالَتِ الْأَعْرَابُ آمَنَّا ۖ قُل لَّمْ تُؤْمِنُوا وَلَـٰكِن قُولُوا أَسْلَمْنَا وَلَمَّا يَدْخُلِ الْإِيمَانُ فِي قُلُوبِكُمْ ۖ وَإِن تُطِيعُوا اللَّـهَ وَرَسُولَهُ لَا يَلِتْكُم مِّنْ أَعْمَالِكُمْ شَيْئًا ۚ إِنَّ اللَّـهَ غَفُورٌ رَّحِيمٌ ﴿١٤﴾

Neki beduini govore: “Mi vjerujemo!” Reci: “Vi ne vjerujete, ali recite: ‘Mi se pokoravamo!’, jer u srca vaša prava vjera još nije ušla. A ako Allaha i Njegova Poslanika budete slušali, On vam nimalo neće umanjiti nagradu za djela vaša.” – Allah, uistinu, prašta i samilostan je. ( El-Hudžurat, 14)

Naša vjera će biti potpuna i efikasna, na našoj strani će biti najsnažniji argumenti, kada nas spriječi od činjenja grijeha, kada nas udalji od ružnog govora, prenošenja tuđih riječi, ogovaranja, potvore i drugih poroka. Prve generacije su nazvane najboljim narodom, jer su bili uvjereni, iskreni i strpljivi. Tu je tajna njihovog uspjeha.

Kada se Tarik ibn Zijad sa svojim vojnicima iskrcao na područje Endelusa, današnje Španije, održao je govor u kojem ih je obavijestio o faktorima koji će ih dovesti do pobjede. To je izrazio sljedećim riječima: „O ljudi? Gdje je izlaz? More je iza vas, a neprijatelj je ispred vas. Vi nemate ništa više osim iskrenosti i strpljivosti. To su dva potpomognuta vojnika, koja neće biti savladana. S njima neće biti poražena manjina. Brojnost neće biti od koristi onima u čijim srcima su strah, malodušnost, razilaženje i uznositost.

Poruka je jasna, iskreni i strpljivi ne mogu biti poraženi. Uspjeh je na njihovoj strani.

Svi obredi koji su nam propisani treba da nas dovedu do stepena iskrene vjere i strpljivosti. Ne smijemo biti podvojeni jedni prema drugima, da na licu pokazujemo osmijeh i povjerenje, a da u srcu gajimo nepovjerenje.

Braćo i sestre. Allah, dž.š., postavimo sebi imperativ da u svakom danu učinimo jedno djelo koje će nas približiti Džennetu, a udaljiti od vatre. Nastojmo da budemo od kristi drugim ljudima.

Ebu Hurejre, r.a.s, je rekao Allahovom Poslaniku, a.s.: „Obavijestite me o poslu koji će me uvesti u Džennet?“ Poslanik, a.s., reče:“ Hrani gladne, nazivaj selam, održaji rodbinske veze i klanjaj noću dok ljudi spavaju.“

Gospodaru naš ne kazni nas ako nešto zaboravimo i nehotice učinimo!

Gospodaru naš ne tovari na nas bremem kao što si tovario na one prije nas?

Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti!

Pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas.

Ti si Gospodar naš, i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje.

Hatib: dr. Mensur-ef. Husić, prof.
Džamija Behram-begove medrese, 18. 8. 2017.