Čovječanstvo danas riječima propagira slobodu i zaštitu, potrebu za zbližavanjem, a čini sve suprotno tome, kao da je zaboravilo da svi potičemo od jednog čovjeka i jedne žene.

Čovječanstvo danas zna napisati odlične traktate o ljudskim pravima i slobodama, ali ga pohlepa i šejtanska želja za dominacijom čine neosjetljivim. Od proklamiranih načela ne ostaje ništa osim slovo na papiru. U stvarnosti se prolijeva nedužna krv, čujemo plač djece, jecaj obespravljenih i očaj slabih.

Čovječanstvo je ostvarilo napredak te uz pomoć medicine mnoga djeca ostaju u životu, ali današnje čovječanstvo radi uskih interesa, strategija, dobiti, ubija djecu bez imalo empatije, kao da ona nisu dio ovog čovječanstva.

Čovječanstvo danas uživa prednosti tehnologije te su ljudi tako bliži svemu, ali nikad nisu bili udaljeniji jedni od drugih. Ta daljina stvara nepovjerenje i strah.

Današnji čovjek je i na mjesec kročio, ali u ljudska srca nije ušao.

Zato je danas toliko ruku okrenuto u smjeru traženja spasa, sigurnosti, utjehe.

Sura El-Hidžr, koja je nazvana po mjestu gdje se narod Semud sakrio od kazne, govori o sigurnosti i zaštiti. Poput 99 Allahovih lijepih imena ona ima 99 ajeta. Naziva se surom zaštite, čuvanja, jer se u njoj spominje nekoliko garancija za zaštitu.

Jedina prava sigurnost je u Allahovom okrilju, sve ostalo je nesigurnost. Samo u vjeri, u pouzdanju na Allaha je prava sigurnost i zaštita, kako na ovom tako i na budućem svijetu.

U ovoj suri nalazimo ajet o čuvanju Kur'ana, ajet o čuvanju neba od Iblisa, ajet o čuvanju Zemlje, ajet o zaštiti opskrbe, ajet zaštite vjernika od Iblisa, ajet koji govori o ulasku u džennet, zaštiti i sigurnosti u njemu.

Osjećaj sigurnosti je džennetska blagodat, Džennet je tako opisan. Uzvišeni Allah kaže:

„Uđite (u Džennet) sigurni, straha oslobođeni“ (El-Hidžr, 46)

Sura El-Hidžr je objavljena u Mekki kad su Poslanik, alejhi selam, i muslimani doživljavali teško zlostavljanje, podcjenjivanje, omalovažavanje, optuživanje…

Mi koji vjerujemo u Allaha, dželle šanuhu, vjerujemo Allahu i da čuvamo jedni druge. Muslimani danas „brane vjeru“ a ruše i uništavaju svoju braću. Čuvaj pravo (hak) svoga brata muslimana, Uzvišeni Allah čuva vjeru.

Zbog stjecanja zaštita koje su spomenute u Suri El-Ḥidžr, učimo je što češće. Nađimo vremena da je barem jednom mjesečno proučimo i pročitamo u prijevodu. U hroničnoj smo potrebi za zaštitom i sigurnosti, smiraju unutar naših porodica. Trebamo zaštitu od nevremena, katastrofa, trebamo zaštitu od nasilnika koji zemljom hode, od Iblisa. Trebamo zaštitu koja daje osjećaj sigurnosti na ovom našem topraku. Neka to bude naša dova Onome koji jedini zaštitu daje.

Pripadamo narodu koji je među najugroženijima u Evropi. Nakon počinjenog Genocida nad Bošnjacima uslijedilo je njegovo negiranje, veličanje zločinaca i najstrašnijih zločina, zabrana jezika, prava na posao, na zemlju, vjeru, ime i prezime… Sve to jasno podsjeća na vrijeme kada je objavljivana Sura El-Ḥidžr. I na makro planu na muslimane se gleda na podozriv i podcjenjivački način. Najbolji nam je primjer stanje muslimana Gaze.

Muslimani današnjice su zapostavili vjerovanje Bogu i jačanje sebe. Očekuju pomoć od drugih, neko drugi treba da nas čuva, brani, hrani, da se brine o nama, da nam uređuje stvari. Stvarna slabost leži u našoj nespremnosti da čuvamo i jačamo svoje institucije. A one su temelji. Bolje imati i slabu instituciju nego jake pojedince koji djeluju samostalno. Naša historija nam to svjedoči.

Prošlog mjeseca navršila se 141 godina od imenovanja prvog reisul-uleme. Na ovoj bosanskoj životnoj vjetrometini samo s jakim institucijama mogli smo opstati. Mijenjala su se državna uređenja (koja su uvijek bila nenaklonjena muslimanima), ratovi su harali (čak i genocidi nekoliko puta počinjeni), negirali nas, brisali nas, preimenovali i oduzeli sve osim vjere. Samo smo vjeru sačuvali. Zašto? Zato što smo imali instituciju, reisul-ulemu, Islamsku zajednicu.

Prošlog mjeseca se navršilo 20 godina od preseljenja na Ahiret prvog predsjednika Bosne i Hercegovine rahmetli Alije Izetbegovića. Imati državu je velika blagodat. Kaže se da svi narodi imaju jedan san, a to je da imaju svoju državu. Skupu cijenu smo platili. Ima i stvari kojima nismo zadovoljni, ali svi trebamo dati svoj doprinos da je uredimo, očuvamo, popravimo i predamo svojoj djeci kao emanet.

Ova dva događaja bi u nekim državama značila sedmicu ponosa. Ovih nekoliko riječi je naš doprinos. Uzvišeni Allah se smilovao i podario milost ovom narodu. Nemojmo to iznevjeriti.

Uzvišeni Allahu podari nam zaštitu. Čuvaj nas od nas samih i od drugih. Sačuvaj nas zlih ljudi, njihovih zlih ideja i projekata. Pomozi nas i naše porodice. Bez Tvoje zaštite, Uzvišeni, mi smo nezaštićeni i slabašni. Uputi nas i vodi Pravim putem. Amin.


Iz hutbe hafiza Merim-ef. Đulovića, imama Gazi Turali-begove džamije u Tuzli