Bismillah, ve-l-hamdu lillah, ve selamun ala resulillah. Cijenjena braćo i poštovane sestre.
Na početku sure El-Burudž Uzvišeni Allah nam vraća sliku zločina iz davne povijesti, prizor koji je teško i zamisliti, a, ne daj Bože, doživjeti ga, ili mu biti svjedokom:
قُتِلَ أَصْحَابُ الْأُخْدُودِ * النَّارِ ذَاتِ الْوَقُودِ * إِذْ هُمْ عَلَيْهَا قُعُودٌ * وَهُمْ عَلَىٰ مَا يَفْعَلُونَ بِالْمُؤْمِنِينَ شُهُودٌ *
وَمَا نَقَمُوا مِنْهُمْ إِلَّا أَن يُؤْمِنُوا بِاللَّهِ الْعَزِيزِ الْحَمِيدِ *
Prokleti neka su oni koji su rovove iskopali, i vatrom i gorivom ih napunili, kada su oko nje sjedili i bili svjedocima onoga što su vjernicima radili! A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga i Hvale dostojnoga, vjerovali. (El-Burudž, 4-8)
Ovakvih prizora je bilo u Agresiji na našu domovinu Bosnu i Hercegovinu. To je bio zločin u kojem onaj koji mrzi uništava onoga kojega mrzi, na neljudski, zvjerski, krvnički način. Svako razuman će to osuditi.
Definirajući lavu, vulkanolozi kažu da je to „tečna, usijana masa ili magma, temperature 1050-1300°C. To je istopljena stijena koja se probija iz velikih dubina, usljed nevjerovatno visokih temperatura i pritisaka.“ Možeš li zamisliti situaciju u kojoj čovjek sebe i svoju porodicu s ivice aktiviranog vulkana baca u užarenu, tekuću, vrelu, vulkansku lavu? Ako bi i uspio zamisliti takav prizor, taj čovjek ne bi bio ti. To bi bio neko tamo u čijem psihosistemu je došlo do velikog poremećaja, koji prouzrokuje nerazumne postupke, na njegovu štetu i štetu onih oko njega. Nažalost, njegovih najbližih.
U prvom prizoru neko uništava nekoga drugog, iz mržnje. U drugom prizoru neko uništava samoga sebe, i svoje najbliže, iz ludosti.
Cijenjena braćo i poštovane sestre.
U 6. ajetu sure Et-Tahrim naš Uzvišeni i Milostivi Gospodar kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آَمَنُوا قُوا أَنْفُسَكُمْ وَأَهْلِيكُمْ نَاراً وَقُودُهَا النَّاسُ وَالْحِجَارَةُ
عَلَيْهَا مَلَائِكَةٌ غِلَاظٌ شِدَادٌ لَا يَعْصُونَ اللَّهَ مَا أَمَرَهُمْ وَيَفْعَلُونَ مَا يُؤْمَرُونَ
O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, nad kojom su meleki strogi i snažni, koji se onome što im Allah zapovijeda ne opiru i koji ono što im se naredi izvršavaju. (Et-Tahrim, 6)
Milostivi Rabb apeluje na naš iman, na naše srčano vjerovanje. Na njega se poziva kada nam se obraća: O vi koji vjerujete… Naše vjerovanje u sve imanske istine, koliko god iskreno bilo, ne može ostati zatvoreno u srčanim dubinama, nego se mora ispoljiti vrijednim djelom, dobrim djelom, djelom koje je štit od nevolje, od zla, od tmina, od Vatre. Naš život treba da bude satkan od takvih djela; našu svakodnevnicu, naš odnos prema sebi i svojima, prema drugima i drugačijima treba da gradimo na platformi dobra.
Ajetom koji smo citirali, a Milostivom zahvaljujemo na imanu koji imamo, identificirani smo kao osobe koje su odgovorne za svoju dušu, ali i za duše članova svoje porodice. Zaduženi smo da štitimo i sebe i njih. Ako je tebe Allah obradovao imanom, a iman i dobro djelo su najjači štit od Vatre, onda takav isti štit valja ti obezbijediti cijeloj tvojoj porodici. Naša obaveza prema njima ne završava se obezbjeđivanjem hrane, pića, odjeće i krova nad glavom. Sve je to briga o njihovom tijelu. Ona je, neosporno, važna, ali je najmanje isto toliko, a sigurno još i više, važnija briga o njihovoj duši. Brinite se o svom, a onda i o dinu onih za koje ste odgovorni. Primjer takve brige je naveden u 132. ajetu sure Ta Ha:
وَأْمُرْ أَهْلَكَ بِالصَّلَاةِ وَاصْطَبِرْ عَلَيْهَا ۖ …
Naređuj čeljadi svojoj da namaz klanjaju i istrajavaj u tome!
Sjetimo se predivnog, svijetlog primjera slične brige, ali ne samo za sebe i svoju porodicu, nego i za cijelu zajednicu, koju pokazuje pravedni halifa Omer, r.a.
Kada je proboden nožem, na sabah namazu, od čega će i umrijeti, u tom sahatu je gubio svijest i dolazio sebi, i dok su ljudi još bili u iznenađenju i nevjerici, on ih pita: “Jesu li muslimani klanjali sabah namaz?” Nije pitao: “Ko me probode, ko me ubi?”, nego: “Jesu li muslimani klanjali sabah namaz?”
Roditelj si. Smatraš se glavom porodice. Kada dođeš kući, je li prvo što uradiš namaz? Ako jeste, je li to namaz zajedno s ostalim ukućanima? Ako nije, pitaš li jesu li oni već klanjali? Brineš li se o tome dovoljno ustrajno? Dužan si primijeniti ajet: O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre, čije će gorivo ljudi i kamenje biti. Dužan si od te Vatre zaštiti i sebe i svoje ukućane. Kako?
Prvi princip je uzornost. Budi uzoran otac svojoj djeci. Budi primjeran muž svojoj supruzi. Srce tvoje supruge ti je naklonjeno, a i srca tvoje djece. Ili bi trebalo da je tako. Nemoj biti osor, grub i srdit. Takav odnos ne donosi željeni uspjeh. Zbog tvoje grubosti, a često i zbog stisnute ruke, može se dogoditi da ni tvoja djeca ni tvoja supruga ne prihvate tvoju formalnu pobožnost, nego odluče da izbjegavaju tvoj put u vjeri. Kako bi uspio da ih zaštitiš od sagarajuće Vatre, prvo je potrebno da te vole i to da te vole zbog tvog lijepog odnosa prema njima. Zato Uzvišeni kaže:
…وَعَاشِرُوهُنَّ بِالْمَعْرُوفِ …
S njima lijepo živite! (En-Nisa’, 19)
Alimi tvrde da to lijepo življenje ne znači samo da svoje supruge niti svoju djeci ne ezijetite, da im ne činite ništa ružno, nego i da od njih ponekad podnesete neku neprijatnost. Treba da budeš strpljivi otac. Treba da budeš strpljiv suprug, plemenit, brižan, milostiv… Na taj način ćeš svojim dobročinstvom otvoriti srca svojih najbližih, kako bi oni otvorili svoje umove tvojim savjetima. To je način da ih uvjeriš u ispravnost puta Vjere. Osoru, grubom, srditom i škrtom ocu, da je najrječitiji čovjek na svijetu, da svojim ukućanima svaki dan drži predavanje, neće se niko od njih odazvati. Ima i takvih očeva. Sve rade na silu. Njihova deviza je “potjeraj ga, pa će klanjati”. Nije to to. “Stavi, ženo, hidžab, ili ima da te nema!” Nije to to. Nemoj ih prisiljavati, uvjeravaj ih. Kada takav domaćin umre, ukućani bježe iz vjere. Nemoj primjenjivati silu, uvjeravaj.
لَا إِكْرَاهَ فِي الدِّينِ
U vjeru nema prisiljavanja… (El-Bekare, 256)
Prvi princip je, dakle: budi dobar, kako bi otvorio srca svojih ukućana. To je uvod za otvaranje njihovih umova tvojim savjetima.
Drugi princip je: nemoj biti nasilan, budi dobrostiv i uvjerljiv.
Treći princip je: pravilno procjenjuj njihove postupke. Dobro pohvali i nagradi, a za loše prekori i kazni. Ako nema ni nagrade ni kazne, neće biti ni prihvatanja obaveze.
Eto, to su neke smjernice da zaštitiš sebe i svoju porodicu od Vatre: Sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre, čije će gorivo ljudi i kamenje biti…
I još nešto. Djeca su posebno osjetljiva. Nemoj ih sramotiti nego ih odgajaj. Nemoj izlagati kritici neko svoje dijete pred njegovom braćom. Nemoj ga udariti pred svijetom. Nemoj se na njega žaliti svom bratu, njegovom amidži i amidžićima. Potcjenjuješ ga. Neće te voljeti. Rješavaj problem između tebe i njega. Priznaj mu da ima svoju ličnost. Izgrađuj mu tu ličnost. Daj mu njegovo mjesto, kako bi osjetio svoju vrijednost. Kada pogriješi, riješi to između sebe i njega. Za odgajanje djece potrebno je uložiti veliki trud.
Alejhisselam nas savjetuje da svoju djecu odgajamo da vole Kur’an i da vole Pejgamberovu prodicu. Kako zamišljaš provedbu ove Pejgamberove oporuke? “Sine, dođi ovamo. Ima da voliš Resulullaha i da voliš njegove ashabe, inače…!” Ne! Nikako! To je najlošiji način. Sjedi s njima i čitaj im životopis Pejgamberov ili nekog od njegovih ashaba. Pri tome ističi: „Pogledaj, sinko, vjernost ovog ashaba! Pogledaj njegovu samilost i njegovu pobožnost! Pogledaj kako on voli Uzvišenog Allaha! Pogledaj njegovu hrabrost! Pogledaj kako pomaže Pejgamberu!“ Tako će dijete zavoljeti Pejgamberove ashabe.
Još jednom: nemoj biti nasilan; budi uvjerljiv. Nemoj natjerivati, objašnjavaj. Nemoj vaziti, budi dobročinitelj. Na taj način ćeš možda pridobiti svoju djecu i dovesti ih u Allahov saff, te ih tako spasiti od Vatre.
Koliko ima kuća učenih u kojima su se djeca okrenula i udaljila od vjere, jer je otac bio nasilan! Jedan alim svjedoči ovako: „Znam čovjeka koji je, vallahi, bio dobar. Bio je na pravom putu, pobožan. U njegovoj kući harama nije bilo. Kćerke su mu bile potpuno pokrivene. Samo što ga je Allah uzeo Sebi, one su izašle u hlačama, bez mahrama. Bio je nasilan, a ne uvjerljiv.“
Na drugoj strani možeš naći porodica u kojima otac umre, a sve ostane kako je bilo. Dužnosti se izvršavaju, jer je on bio uvjerljiv. Nećeš pokazati da si glava porodice time što ćeš biti nasilan. Podučavajte, a nemojte prisiljavati. Bolji je onaj koji podučava od onoga koji prisiljava.
Cijenjena braćo i poštovane sestre.
O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti…
Poštovani brate u vjeri, u svemu što ukućanima na najljepši način i finim odnosom budeš o vjeri pojašnjavao u tome im trebaš biti prvi uzor. Uzornost je prije svih drugih uslova uslov.
Osim toga, primijeni princip postupnosti. Uzmimo za primjer klanjanje dobrovoljnog noćnog namaza. Ukućani ti još ne klanjaju ni obaveznih pet namaza. Počni s tim.
Drugi primjer. Pokušavaš svoje dijete spasiti ulice. Naređuješ mu da ne izlazi iz kuće, a sam odlaziš na druženja i sijela. Gdje god možeš, vodi ga sa sobom. Ni sam ne trebaš ići na mjesta gdje nije primjereno da njega vodiš. Nemoj ga ostavljati. Posveti mu se kao odraslom. Razgovaraj s njim. Nemoj ga napuštati, pa da se udalji od tebe. Ako se od tebe udalji, ulica će ga primiti. Veži ga za sebe. I to je put da ga štitiš od Vatre. Kada čovjek vidi svoje dijete da klanja namaz, uredno, iskreno i predano, srce mu se ispuni radošću, koja je neopisiva.
O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti…
Kamen ne gori, ali u džehennemskoj vatri gori. Najtvrđi kamen je crni bazalt. Ali i on iz vulkana teče.
رَبَّنَا آتِنَا فِي الدُّنْيَا حَسَنَةً وَفِي الْآخِرَةِ حَسَنَةً وَقِنَا عَذَابَ النَّارِ
Gospodaru naš, podaj nam dobro i na Dunjaluku i na Ahiretu,
i sačuvaj nas patnje u Vatri!
Najava
