U vremenu sve izraženijeg globalnog, religijskog i kulturnog pluralizma, potreba za dubljim razumijevanjem i dijalogom među religijama postaje važnija nego ikad.
Upravo takvim temama posvećena je knjiga „Muslimanska teologija religija: Klasična muslimanska teološka percepcija drugih religijskih tradicija“, autora hafiza dr. Saudina Gobeljića, imama Amber-hatun džamije u Tuzli, utemeljena na njegovoj doktorskoj disertaciji.
Kroz bogato istraživanje klasičnih muslimanskih izvora, autor nas uvodi u svijet susretanja s drugim religijskim tradicijama, naglašavajući važnost poštovanja, znanja i dijaloga.
U intervjuu koji slijedi, dr. Gobeljić govori o razlozima koji su ga motivisali za ovu temu, o dometima klasične teologije u savremenom kontekstu, kao i o posebnostima koje bi mogla imati bosanskomuslimanska teologija religija.
RAZGOVARAO: Alem Dedić
Preporod.info: Vaša knjiga je utemeljena na doktorskoj disertaciji. Šta Vas je motivisalo da baš ovu temu izaberete kao fokus svog višegodišnjeg naučnog istraživanja?
Gobeljić: Mnogoliki su motivi/razlozi koji su nas opredjelili da se bavimo ovom važnom temom. Dozvolite da navedemo samo one najvažnije. Krenimo redom. Prvo, bavljenje ovim fenomenom podstaknuto je samim konstitutivnim izvorima i objektivnom potrebom vremena.
Drugo, jer se posredstvom ove teme osvjetljava povijesni kontekst u kome su živjeli i način na koji su muslimanski učenjaci ostvarivali dijalog s drugim religijskim tradicijama.
Treće, intencija je da se ukaže kako je kultura dijaloga, u svim svojim formama, sama suština muslimanske intelektualne, odnosno interpretativne tradicije.
Četvrto, premda se radi o istraživanjima muslimanskog klasičnoga razdoblja, ova tema je u sadržajnom i paradigmatskom smislu veoma značajna, i to posebno za multikulturalna i multikonfesionalna društva kao što je naše bosanskohercegovačko.
Peto, više je nego važno našu religijsku, kulturnu i akademsku javnost upoznati s klasičnim formama muslimanskog susretanja i razumijevanja drugih, odnosno, u ovim turbulentnim vremenima akcentirati svekoliki muslimanski stav prema religijskim tradicijama prodahnut temeljnim izvorima islama i iznjedren intelektualnim dosezima klasičnih muslimanskih učenjaka.
Razlog više je i činjenica da na našem jeziku ne postoji ništa sistematično napisano o ovoj temi. Zbog toga smatramo da je važno i korisno dati prikaz klasične muslimanske percepcije drugog i drugačijeg, pozivajući se na vrijeme koje se kao takvo oslovljava zlatnim dobom muslimanske kulture i civilizacije, koje posebno odlikuje proces akulturacije.
Preporod.info: U knjizi obrađujete, predstavljate i kritički valorizirate klasičnu muslimansku teološku recepciju prema različitim religijskim tradicijama, uključujući i one koje nisu bile u neposrednom kontaktu s islamskim svijetom. Kako su ti učenjaci tumačili religije koje nisu „ibrahimovske“, poput hinduizma i budizma?
Gobeljić: Kroz proces akulturacije (imtizaĝ aṯ-ṯaqāfāt) doći do međuprožimanja s različitim religijskim tradicijama, kako onima koje su tada bile uveliko prisutne na Zapadu jednako tako i s onima koje su se etablirale na Istoku.
Otvorit će se nova pitanja na koja će trebati dati primjeren odgovor. U pogledu hinduizma, kao religijske tradicije koja je utemeljena na kozmocentričnoj viziji svijeta, prioritetno pitanje kojim su se posebno bavili muslimanski autori bit će poimanje i dovođenje u vezu ideje Boga s onim što u hinduizmu razumijevaju pod pojmom Apsoluta, koji je transcendentan i imanentan, koji se obznanjuje, ali opet ostaje skriven.
Također, prevalentno je mišljenje da se hinduizam ima situirati u krug religijskih tradicija koje posjeduju vlastiti koncept Boga, ali u isto vrijeme ne baštine niti razvijaju ideju poslanstva. Muslimanski klasici će, posredstvom izvora kojima su se koristili u artikulisanju i percipiranju onoga što hinduizam jeste, imati različite, ponekad i oprečne stavove o pitanju samih doktrina hinduizma.
Znakovita je razlika i pristup kojim se koristi Aš-Šahrastānī, na jednoj strani, i Al-Bīrūnī, na drugoj, po pitanju odnosa sljedbenika hinduizma prema Apsolutu. Zapravo, vidjet ćemo kako to razumijevanje ide od politeizma, panteizma, henoteizma, antropomorfizma, pa sve do monoteizma. Uz sve kazano, mnogoliki oblici vjerovanja, filozofsko-teološka učenja, prisutnost različitih ritualnih obreda predstavljat će ozbiljnu poteškoću u pogledu raspoznavanja onoga što hinduizam doista jeste.
Također, cjelokupni nauk budizma bit će percipiran kroz ličnost samoga Bude i njegova najvažnija moralno-etička učenja. Posebno je zanimljivo kako Aš-Šahrastānī samoga Budu uspoređuje i dovodi u vezu s Ḫiḍrom, a. s. Naravno, razložno bi bilo upitati šta je to ponukalo spomenutog autora da načini ovu vrstu komparacije. Mogući razlog zbog kojeg Aš-Šahrastānī poredi Budu s Ḫiḍrom leži u činjenici da se i za Ḫiḍra i za Budu vezuju kazivanja koja govore o njihovom pojavljivanju u različitim formama i vremenima.
Otčitavajući sam podtekst onoga što iznosi Aš-Šahrastānī, moguće je ustvrditi da ta sličnost ima utemeljenje u mističnoj tradiciji islama, na način da Buda po svojoj prirodi ponajviše sliči Ḫiḍru. Takvo što potvrđuje naše pretpostavke kako su klasici, i pored svekolikih razlika na relaciji vlastite religije i učenja drugih, nastojali da pronađu sličnosti koje mogu biti razlogom suživota i boljeg međureligijskoga razumijevanja.
Preporod.info: Koliko danas, u savremenom i religijski pluralnom svijetu, možemo koristiti metodološki i misaoni okvir klasične muslimanske teologije religija u građenju međureligijskog razumijevanja?
Gobeljić: Posredstvom teologije religija mi danas možemo u formi intertekstualnoga dijaloga pristupiti boljem razumijevanju i poimanju drugoga i drugačijega. Sva otvorena pitanja moguće je problematizirati i afirmirati i o njima na dostojanstven, odnosno znanstven način raspravljati. Primjer takvoga pristupa jesu disputacije koje su se vodile između predstavnika različitih religija na dvorovima muslimanskih vladara.
To je značilo slobodu misli, vjerovanja i uvjerenja te mogućnost da se kroz dijalog iznese stav vlastite religije, a da u konačnici snaga argumenata bude važnija od svega drugoga. Naime, muslimanska teologija religija u metodološkom ali i svakom drugom smislu nas uči kako naše različito poimanja svetoga ne bi trebalo da utječu na potrebu zajedničkoga rada na promociji univerazalnih vrijednosti i potrebi miroljubive koegzistencije.
Pripadnika, odnosno, sljedbenika druge religijske tradicije se ima, najprije, posmatrati kao Božiju kreaciju dostojnu pažnje i poštovanja, a tek poslije toga kao nekoga ko nosi i donosi određene religijske ideje i učenja koja se u određenoj mjeri ili u potpunosti razlikuju od nauka vlastite religije.
Vrijeme u kome živimo, načelno, omogućava nam da na spomenutim osnovama gradimo odnos prema drugome, jer u perspektivi jedino univerzalna holistička vizija, odnosno paradigma može, istinski, pridonijeti da homo religiousus odnosno homo bosniacus bude u miru sa sobom i drugima, što predstavlja krajnju intenciju i svrhu čovjekova primordijaliteta.
Preporod.info: Zanimljivo je da u svom istraživanju uključujete i religije poput mazdeizma i maniheizma. Da li Vas je iznenadila širina interesa klasičnih muslimanskih mislilaca prema „dalekim“ i danas gotovo nestalim religijama?
Gobeljić: Njihova širina u pogledu proučavanja svijeta oko sebe ali i svijeta u sebi je proizašla iz same prirode i učenja islama. Posve je vidno da islam, prije svega i poslije svega, insistira i egzistira na znanju. Shodno tome, njihovo interesovanje je bilo nadsve u službi prepoznavanja, upoznavanja i saznavanja o religijskim učenjima koji su tada bili prisutna.
U vjerskom, društvenom, političkom ali i svakom drugom smislu to je bilo važno. Koliko je tada bilo važno jednako tako je možda danas i važnije imati saznanja ali i stručna znanja koja će omogućiti prepoznavanje tih istih ideja u formi novih religijskih pokreta u vremenu koga živimo.
Drugačije kazano, novi oblici religioznosti, odnosno novi religijski pokreti samo nove varijacije već etabliranih religijskih pogleda. Naročito je to važno u kontekstu našeg promatranja ili potrebe mapiranja prisutnosti istočnih religija na Zapadu.
Preporod.info: Šta bi mogla biti posebnost bosanskomuslimanske teologije religija, ako je gradimo na temeljima klasične islamske misli?
Gobeljić: Sljedbenici različitih religijskih tradicija, usljed procesa globalizacije, pluralizacije, ali i radikalizacije, imaju potrebu da, čim prije, re/definiraju svoj odnos prema religijskome, kulturnome pa i političkome pluralizmu savremenoga svijeta. U tom smislu bi od velike koristi bilo da akteri u tome procesu re/aktualiziraju, dobro promisle i prihvate klasičnu muslimansku paradigmu kao pristup koji, kroz formu intertekstualnoga dijaloga, s punim pijetetom i odgovornošću prilazi drugome bez bilo koje vrste apriornoga zazora.
Ovakvo što s razlogom naglašavamo kroz naš cjelokupni rad i držimo kako islam, što je vidno kroz konstitutivne izvore i samu povijest susretanja, ima tendenciju da afirmira i ne tako često u povijesnome hodu reafirmira pozitivan stav prema čovjeku kao homo viatoru te u isto vrijeme i kao homo religiosusu, bez obzira na devijacije koje su prisutne u učenju same religije kojoj pripada, a koje su spoznatljive iz rakursa islama.
Upravo na temelju takvoga pristupa svijetu religijskoga, kroz intertekstualnu dijalošku formu, u vremenu u kome živimo moguće je ostvariti konkretan i teološki korektan izlet u doktrinarni nauk drugoga, a da se ne pređe granica korektnosti i pristojnosti. Upravo mi ovdje u Bosni takvo što na akademskoj razini ali i u praktičnom smislu posredstvom bosanskomuslimanske teologije religija afirmiramo i zagovaramo bez da se bilo kome dodvoravamo.
Preporod.info: Knjigu su recenzirali stručnjaci različitih konfesija. Koliko Vam je značila ta šira recepcija, posebno u vremenu kada interkonfesionalni akademski dijalog ima sve veću važnost?
Gobeljić: Uveliko me imponuje i čini sretnim da je to tako. To pokazuje da je rad prošao sve potrebne provjere te da su najeminentniji znanstvenici iz područja akaida ali i međureligijskoga dijaloga dali svoju završnu riječ. Važno je da na znanstvenome planu kroz teologiju religija, a posredstvom intertekstualnoga dijaloga imamo što kvalitetniju i otvoreniju korespodenciju.
Upravo je ova grana teologije tu da nas podstakne da iz rakursa vlastite religijske tradicije smjelo, hrabro ali nadsve odgovorno i odmjereno uđemo u interakciju sa dogmama, idejama, pogledima koje baštini druga religijska tradicija. Takvo što čini da u slobodi misli, vjerovanja i djelovanja iskažemo svoj stav i ukažemo kroz znanstveni pristup na određena učenja, vjerovanja iz rakursa vlastite religijske tradicije.
(Preporod.info)
Najava
