Tri životna principa

Sjećajući se Hidžre, kao jednog od najvećih događaja u životu Allahovog Miljenika, alejhisselam, mi nastojimo preispitati sebe i svoj odnos prema vjeri i Uzvišenom Bogu. Mnogo lekcija i poruka nam Hidžra donosi. Ističem tri pouke koje crpimo iz Hidžre a trebali bismo nastojati da postanu naši životni principi. Oni su satkani u tri riječi: ita’at – pokornost, tevvekul – oslonac na Allaha Uzvišenog i emanet – povjerenje i odgovornost.

Muhammed, alejhisselam, i njegovi ashabi hidžru su učinili onog trenutka kada im je za to došla naredba od Gospodara. Hidžra nije traganje za boljim životom i standardom. Hidžra je odgovor na naredbu Uzvišenog Allaha. Kada naredba od Gospodara dođe tada vjernik postupa onako kako su Resulullah, alejhisselam, i njegovi ashabi postupali, kur’anskim principom Semi’na we eta’na – čujemo i pokoravamo se. Obaveza je svakoga od nas da na ono što je Gospodar naš naredio odgovorimo pokornošću.

Tevekkulu nas uči Resulullah, alejhisselam, kada, sklonivši se u pećinu Sevr od mušrika koji su krenuli da njega i njegovog vjernog prijatelja Ebu Bekra ubiju, učeći Kur’an primjeti da se trenese noga Ebu Bekrova reče kur’anske riječi: Ne boj se, Allah je s nama. Allah, dž.š., je zaštitinik vjernika, na Njega se oni oslanjaju, ali nas Resulullah, alejhisselam, podučava da je prije toga vjernik dužan učiniti sve što je u njegovoj moći a onda se na Gospodara osloniti. Tada će Allah, dž.š., kako u Kur’anu kazuje, izlaz iz svake situacije dati. To nam daje odgovor i zbog čega danas imamo mjere u džamijama koje nisu uobičajne, kao vjenrici mi činimo ono šta je u našoj moći a onda se na Gospodara oslanjamo vjerujući da će nam On Uzvišeni pomoć dati.

I treći vasijjet iz Hidžre nam Resulullah, alejhisselam, ostavlja kada na jednom od najvećih i najznačajnijih dunjalučkih putovanja kao vodiča uzima najboljeg poznavaoca pustinjskih puteva ali i čovjeka koji nije bio musliman. Uzvišeni kazuje: Pitajte one koji znaju ono što ne znate. Davanje emaneta – odgovornosti onome ko je u tome najstručniji mora biti princip u muslimanskom društvu. Imamo prvi kur’anski imperataiv, obavezu, „Ikre“ da se kao vjernici kroz sticanje znanja, predanost poslu i posvećenost nametnemo kao najstručniji ljudi a onda nam Gospodar naređuje: Allah vam naređuje da odgovorne dužnosti povjeravate onima koji su ih dostojni.

Za kraj neka nam bude savjet u riječima Omera, radijallahu anhu:

“Mi smo bili najponiženiji narod, pa nam je Allah ovim dinom (ovom vjerom) dao ponos i snagu i kad god budemo tražili ponos mimo Allaha, Allah će nas poniziti i oslabiti!“

Uzvišeni Bože, podari nam svoj bereket i rahmet u ovoj godini, učini nas dostojnim sljedbenicima Tvoga Miljenika, alejhisselam, i uvedi nas u bašče džennetske. Amin.

Abdulah-ef. Husić, imam Bijele džamije u Gračanici