Bismillah, vel-hamdu lillah, ve selamun ala resulillah.

Cijenjena braćo i poštovane sestre.

Prošlog petka, s ovog mjesta je direktor Behram-begove medrese govorio o važnosti ove naše odgojno-obrazovne institucije. Ali i drugih. Važna je naša svijest o vrijednosti zadužbina koje su graditelji civilizacije i kuture, borci za održavnje visokog mjesta nauke u našem društvu, ostavili nama u amanet. S ciljem podizanja vjerske svijesti o značaju vakufa Vakufska direkcija od 27. maja do 5. juna organizira manifestaciju Dani vakufa. Behram-begov vakuf, Turali-begov vakuf, vakuf Tahira-hanume Tuzlić, i drugi u ovom gradu, svjedoci su „da je trošenje imetka na Allahovom putu zalog za sreću na Ovom i budućem svijetu. Milostivi Bog nas poziva da zekatom, vakufom i sadakom dadnemo pravi smisao zarađenom imetku i  produžimo trajanje onome što smo stekli. Samo onaj imetak koji je u ime Boga darovan za dobrobit drugima postaje vječno plodonosno zrno kojeg je dovoljno jedanput iskreno posijati, a njegovi plodovi će, Božijom milošću, uvijek iznova nicati i biti rasadnikom novim zrnima i plodovima. Kur'an kaže:

Primjer onih koji troše svoj imetak na Allahovom putu je kao primjer jednog zrna iz kojeg nikne sedam klasova a u svakom klasu ima stotinu zrna, Allah povećava kome hoće, Allah je neizmjerno dobar i zna sve. (El-Bekare, 261)

Budući da se u ljudskoj duši vodi nevidljiva borba između škrtosti i sebičnosti s jedne, i darežljivosti i velikodušnosti s druge strane,  najbolju i potpunu nagradu će zaslužiti samo oni koji u nefsanskoj bici sa samima sobom na kraju trijumfuju, udjeljujući ono što im je najdraže i najvrednije. Vakufom je premrežen svaki kutak našeg javnog života. Vakifi podižu i grade džamije, biblioteke, bolnice, imarete, hanikahe, tekije, vodovode, puteve, česme, ustanove za pomoć siromašnim nemoćnim i obespravljenim. Oni grade. Blago njima.

Međutim, imaju i oni drugi. Oni kojima je uništavanje najjači njihov nagon. Destrukcija. Razaranje. Uništavanje svega što je vrijedno, pa i ljudskih života. Svejedno im je je li to mlada osoba, nerođeno dijete, nemoćni starac. I za to im nije potreban nikakav poseban razlog. Jednostavno je to mračna pobuda koja iz njih hoće da se ispolji. Teško njima. Na oba svijeta.

Cijenjena braćo i poštovane sestre.

U našem lijepom bosanskom jeziku imaju dva arabizama koji su nastali iz istog korijena a i kada se izgovaraju nekaku su mračni, tamni. To su riječi: zulum i zalim… Zulum je nepravda, nasilje, a zālim je tiranin, zulumćar. Odatle se onaj nad kojim se čini nasilje ili nepravda, tj. žrtva zuluma, zove mazlūm.

Nepravde i nasilja ima mnogo vrsta. Različite su i po težini i po posljedicama. Bez obzira ko je počinilac izvor im je mrak. Mrak u srcu ili pomrčina uma. Kada zalim zulum čini mazluma boli. Boli ga nepravda, boli ga nasilje, boli ga u duši, boli ga srce. Od boli oko suzu pušta. Jedan turski alim Sejjid Muhammed Fettah, k.s., kazao je tako jaku rečenicu da od nje insan zadrhti. Evo te rečenice: „Suze mazluma su poput kamenja iz kljunova ptica ebabil. Gdje one padnu, to mjesto gori.“ Ove riječi su preformulisani savjet našeg dragog pejgambera Muhammeda, s.a.v.s., kojeg je dao Muaz ibn Džebelu, r.a., spremajući ga u Jemen u svojstvu daije. Kazao mu je:

اتَّقِ دَعوةَ المظلومِ, فإنَّهُ ليسَ بينَها وبينَ اللَّهِ حجابٌ] . صحيح الترمذي[

”Čuvaj se dove mazluma, jer između njegove dove i Allaha nema nikakve prepreke (zastora).”

Podcijenili smo snagu dove. Zato je ne koristimo dovoljno. Na svoju žalost i svoju štetu.

Cijenjena braćo i poštovane sestre.

Sve češće među muslimanima možete čuti pitanje – kako to da krvnici, silnici, zločinci slobodni uživaju u blagodatima ovoga svijeta, i još bez grižnje savjesti, bez osjećaja krivnje, bez potrebe da se ikome pravdaju, da od bilo koga oproštaj traže. Takav mentalni sklop silnika samo potvrđuje istinu da mrak vlada njegovom dušom. Ali ono što je važnije od te konstatacije jeste upozorenje kojeg svaki musliman mora biti svjestan a upućeno je Muhammed-pejgamberu, kako bi postao čvršći u svojoj časnoj misiji promicanja Istine i Svjetla. Uzvišeni Allah mu kaže:

وَلَا تَحْسَبَنَّ اللَّهَ غَافِلًا عَمَّا يَعْمَلُ الظَّالِمُونَ ۚ إِنَّمَا يُؤَخِّرُهُمْ لِيَوْمٍ تَشْخَصُ فِيهِ الْأَبْصَارُ ﴿٤٢﴾ مُهْطِعِينَ مُقْنِعِي رُءُوسِهِمْ لَا يَرْتَدُّ إِلَيْهِمْ طَرْفُهُمْ ۖ وَأَفْئِدَتُهُمْ هَوَاءٌ ﴿٤٣﴾

A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade zalimi! On im samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene, i kada će žureći, uzdignutih glava, netremice gledati; a srca će im prazna biti. (Ibrahim, 42-43)

Ove Allahove riječi iznova nas podsjećaju da moramo svjetove posmatrati u njihovoj cjelini – Dunjaluk, Berzeh, Ahiret, ovaj svijet, zagrobni život, onosvjetsku vječnost. Ako se zaustavimo samo na trenutnom stanju stvari duša će nam osjećati jaku bol i patnju. Lijek je svijest da Allah dobro poznaje i zulumćare i nedjela njihova. Njemu ništa skriveno nije. Sadržaj citiranog ajeta sadrži i prijetnju zulumćarima da će ih Uzvišeni Allah, neizostavno, kazniti bez obzira na to koliko, kako i zašto zuluma su počinili. Prijetnja je to i svakome onome ko umišlja da će to Allah zanemariti, jer ne poznaje Njegove sifate, zaveden time da ga Allah još ne kažnjava, a vrijeme prolazi. Neki kažu da se ovdje nalazi i jedan vid utjehe mazlumu.

Nijedno vrijeme nije bilo bez zalima i mazluma. Bez zuluma. Zato neka se zulumćari ne opuštaju, a neka mazlumi ne gube nadu u apsolutnu pravdu. Sigurno će biti obeštećeni. Pravda će zasigurno biti zadovoljena. Svijest o tome bi im trebala olakšati podnošenje boli zuluma na Dunjaluku. Osim toga svijet jedinke ali i cijele društvene zajednice bez pravde je osuđen na uništenje.

A na Danu velikog suda, kako to ajet zorno oslikava, silnikova glava će ostati uzdignuta, u Nebo uprta, puna iščekivanja. Oči će mu ostati širom otvorene. Od strahote prizora koji će biti pored njim zaboravit će treptati. A srce mu prazno. U njemu jedno veliko ništa. Sama praznina. Hava. Da nas Allah sačuva. To zalimovo dunjalučko stanje pomračenog uma i ahiretsko stanje mračne strahote su samo kontinuitet istog stanja. Na to nas upozorava, kako bi nas održao svjesnim, budnim i opreznim, naš dragi Pejgamber, a.s., kada kaže:

اتقُوا الظُّلْمَ؛ فإن الظلم ظلُمات يوم القيامة،

„Čuvajte se zuluma, jer će se zulum na Dunjaluku pretvoriti u tmine (zulumāt) na Sudnjem danu.“

A strašno je tumarati tminama na Dan kada će trebati najviše svjetla, kada se pred vjernicima i vjernicama, i s desne strane njihove, svjetlo njihovo bude kretalo  [يَسْعَىٰ نُورُهُم بَيْنَ أَيْدِيهِمْ وَبِأَيْمَانِهِم] (El-Hadid, 12) Da nas Allah pomogne da budemo u osvijetljenoj skupini.

U nastavku hadisa Pejgamber kaže:

…واتقوا الشُّحَّ؛ فإن الشح أهلَكَ من كان قبلكم؛ حمَلَهم على أن سفَكوا دماءهم، واستحَلُّوا محارمهم. )رواه مسلم. )

“I čuvajte se škrtosti, jer je škrtost upropastila one koji su živjeli prije vas i navela ih je na krvoproliće, i na to da sebi dozvoljenim smatraju ono što im je bilo zabranjeno.”

Ako škrtost razumijevamo kao tvrdičluk spojen sa pohlepom onda smo dobili odgovor šta to silnika, zulumćara, agresora, tjera da atakuje na drugoga, na njegovu vjeru, njegovu čast, njegov imetak, njegov život, njegovu domovinu. Nije mu dosta njegovo. Hoće tuđe. Pohlepu mu može zasiti samo kaburska zemlja.

Navedene Pejgamberove riječi upozorenja su upućene i svima nama, kako bismo se sačuvali pada na nivo zulumćara koji je poguban, te kako bi nas podstaknule na pokajanje zbog nehotice učinjenje nepravde prema bilo kome i nagnale da požurimo uzdići se na nivo onih koje čeka obećani uspjeh u vječnosti. U tom smislu Pejgamber, a.s., nas savjetuje:

„Ako je neko nanio nekome nepravdu u časti ili nečemu drugom, neka to riješi prije nego što dođe vrijeme kada neće biti ni dinara, ni dirhema. Ako bude imao dobrih djela onoliko koliko je teška njegova nepravda, bit će mu oduzeta, a ako ne bude imao dobrih djela, njemu će se prenijeti loša djela od onoga kome je nanio nepravdu.“ 

Cijenjena braćo i poštovane sestre.

Ako smo istinski i iskreni vjernici, ako čvrsto vjerujeme u rečeno, onda ćemo se dobro čuvati da ne padnemo na nivo zulumćara. U bilo kojoj sferi života. U porodici i društvu, na radnom mjestu i u trenucima odmora, kada smo u domu svome ili na putovanju. Zulumćara čeka ružan kraj.

Posebno trebamo biti zabrinuti za čistotu svoga imana, koja može biti pomućena čak i najmanjom nepravdom učinjenom bilo kome a posebno drugom mu'minu. Pitali su Ebul-Kasim el-Hakima: „Postoji li grijeh koji zbog svoje zlokobnosti s čovjeka skida njegov iman?“ Odgovorio je: „Da. Imaju tri stvari. Prva je – ne biti zahvalan na imanu. Druga je – ne bojati se da bi se iman mogao izgubiti. Treća je – činiti zulum ljudima koji u svojim srcima nose iman.“

Priča se da je neki zalim zulum činio nekom nemoćnom čovjeku. Kada se to činjenje zuluma već oduljilo mazlum reče zalimu: „Tvoj zulum dobro podnosim samo zbog četiri stvari: smrti će sve nas stići, kabura će sve nas u sebe primiti, Kijametski dan će sve nas okupiti, i Pravedni Sudac će svima nama presuditi.“

Ja Rabbi, Gospodaru naš pravedni,

pomozi nam da svjetlo pravde nikada ne napusti naše srce,

da svjetlo Istine nikada ne napusti našu dušu,

da svjetlo imana nikada ne napusti naš dom,

da svjetlo Vjere nikada ne ode iz naše Zemlje,

da svjetlo Pravoga puta vodi i nas i naše potomke do Tvoga zadovoljstva,

do svjetla u kaburu, preko Sirata i na Dan velikoga suda.

Amin, ja Mudžides-sailin

Hatib: dr. Sead Seljubac

Džamija Behram-begove medrese, 27. maj 2022. godine