Halil ef. Mehanović, profesor u Behram-begovoj medresi, na Katedri tefsira i hadisa „Kur'an i hadis u vremenu“ u tuzlanskoj džamiji Kralj Abdullah, okupljenim vjernicima govorio je o prevedenim zbirkama hadisa na bosanski jezik, kao izvoru praktičnih smjernica za život.

– Dugo vremena hadisi se nisu prevodili na naš jezik. Od početka prošloga stoljeća hadisi su se počeli prevoditi na bosanski jezik. 1910. godine muftija crnogorski odobrio je da se prevode hadisi. Kao učenik medrese zbog nedostatka zbirki hadisa, hadise sam pronalazio u časopisima. Ovdje vrijedi istaći da je Mehmed Handžić za šesnaest godina napisao dosta djela o hadisima, uključujući i Zbirku 40 hadisa – kazao je Mehanović.

Osamdesetih godina prošloga stoljeća pojavili su se počeci prevođenja hadisa na naš jezik. Kada je Hasan ef. Škapur počeo prevoditi Buharijevu Zbirku hadisa. Njegovu praksu prevođenja hadisa nastavio je sadašnji bihaćki muftija, nakon rata, naglašeno je na Katedri tefsira i hadisa.

– Nakon zavšetka rata bio sam u grupi ljudi koji su dovršili Buharijevu Zbirku hadisa. Raduje me što sam učestvovao u prenošenju hadisa Allahovog poslanika, Muhammeda a.s. na našim prostorima. Nakon Buharijeve Zbirke hadisa pojavile su se i mnoge druge zbirke. Osamdesetih godina prošloga stoljeća Jakub ef. Memić napisao je Zbirku hadisa koja je bila popularna. 1991.godine izdata je zbirka „1001 hadis“, kao i Enciklopedija hadisa koja je imala 50.000 hadisa – rekao je Halil ef. Mehanović.

On je istakao da je bilo pokušaja da se hadis omalovaži, ali da vjernici moraju znati da su i hadisi objava od Allaha.

Čitanje i primjena hadisa odraz je ljubavi vjernika prema Allahovom Poslaniku, Muhammedu a.s. Vjernici su dužni da se pokoravaju Allahu i Poslaniku, jer Allah ne voli one koji nisu pokorni i koji ne vjeruju. Da nije hadisa niko ne bi razumio Kur'an . Oni koji odbace hadise na ivici su ponora.

– Nakon gotovo 30 godina u oblasti hadisa imamo gotovo sve. Mi kao mali narod volimo Poslanika i njegov sunnet, jer je sunnet poslanikova smjernica za život. U vrijeme dok nije bilo zbirki hadisa naši ljudi znali su za sunnet. Bilo im je poznato na koji način živjeti. Znali su da je sunnet piti vodu sjedeći. Znali su na koji način obaviti ličnu higijenu, lijepo se ponašati. Sunnet je imati lijep odnos prema komšiji. Posebna je obaveza biti dobar prema komšiji nemuslimanu, i poštovati ga – zaključio je Mehanović.

(miztuzla.com)