„Allah vam daje da u kućama svojim stanujete…” (En-Nahl: 80.)

Rekao je Allahov Poslanik Muhammed alejhisselam: „Ko osvane siguran u svojoj kući, zdrav i posjeduje hranu za taj dan – kao da su mu sva bogatstva dunjaluka data.” (Tirmizi)

On, alejhisselam, rekao je i ovo: „Blago onome ko vlada svojim jezikom, koji boravi u kući i plače zbog svoga grijeha.“ (Et-Taberani)

Naš svakodnevni jezik koristi različite termine da označi objekat u kojem živimo: kuća, dom, prag, krov nad glavom…

Nije važno kako ćemo to mjesto zvati, koliko je važno kako ćemo ga poimati. Islam nas uči da ga poimamo kao jednu od najvećih blagodati kojom nas Allah dariva. A kako i ne bi bila takva kada nas njeni zidovi štite od negativnih prirodnih uticaja, znatiželjnih i zlokobnih pogleda, kada u njoj dišu oni koje volimo i koji vole nas, kada u njoj osjećamo najveću sigurnost a za njom najveću sjetu.

Ako ti je teško poimati stvari na taj način, ili još gore, ako svoju kuću smatraš podrazumijevanjem, probaj se usporediti sa milionima onih koji nemaju tu sreću da ovo čitaju (ili slušaju) u toplini svoga doma.

U ovim danima kada nam se nalaže da ostanemo u svojim kućama, zarad vlastite i sigurnosti drugih, nemoj nikako svoju kuću držati zatvorom. Ona ti je najveći slobodni prostor bez obzira na njene dimenzije. Zato, u svakom danu zahvali Allahu na toj blagodati i potrudi se da svoju kuću oživiš i prostranom učiniš onako kako je On zadovoljan: dobrovoljnim namazom, zikrom i Kur'anom. Za navedene aktivnosti u svojim hadisima Poslanik a.s. kaže da su to načini kojim se kuća ne pretvara u mrtvilo, da u takvu kuću ulaze meleki, a iz nje bježe šejtani, te da ona svijetli stanovnicima nebesa, baš kao što stanovnicima zemlje svijetli zvijezda na nebu.