“O smirena dušo, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi medu robove Moje i uđi u Džennet Moj!”  (El-Fedžr, 27)

Džerir bilježi od Mensura, koji to prenosi od Ebu Duhaa, a on od Mesruqa koji je rekao: “Muhammedovi ashabi su rekli: ‘Mi se ovdje, na ovome svijetu, nikako ne bismo trebali odvajati od tebe, jer kad ti umreš bit ćeš uzdignut iznad nas, pa te nećemo moći vidjeti!’ Na to je Allah objavio: “Oni koji se budu pokoravali Allahu i Poslaniku biće s onima kojima je Allah blagodat darovao: s vjerovjesnicima, pravednicima, šehidima i dobrim ljudima; a divno li je to društvo!”

EI-Sa'bi kaže: “Jedan ensarija je plačući došao kod Božijeg Poslanika, pa ga je on upitao zbog čega plače. ‘Božiji Poslaniče’, kazao mu je on, ‘tako mi Allaha, osim kojeg drugog boga nema, ti si mi zbilja draži i od moje porodice i od mojega imetka! Tako mi Allaha, osim kojeg drugog boga nema, draži si mi i od mene samoga! Ja i moji ukućani te spomenemo pa me uhvati takvo nekakvo osjećanje i ja moram doći da te vidim! Onda sam se sjetio da ćemo obojica jednoga dana umrijeti, pa sam shvatio da se mogu s tobom družiti samo ovdje, na ovom svijetu, jer ti ćeš biti uzdignut među vjerovjesnike a ja, ako i uniđem u Džennet, bit ću daleko ispod tvojega položaja!’

Poslanik mu na to ništa nije odgovorio, a Allah je potom objavio: „Oni koji se budu pokoravali Allahu i Poslaniku, bit će s onima … „, pa do riječi: „Dovoljno je to što Allah sve zna! “ (EI-Nisa’, 70).