Evs i Hazredž su dva plemena koja su prije poslanstva Muhameda, a.s., dugo godina bili u sukobu. Rat, borbe, međusobna mržnja i spletke trajali su godinama. Muhammed, a.s., poslanik uspio je porukom islama pomiriti ova dva plemena, te nakon što su postali muslimani prestali su sa međusobnim neprijateljstvima i počeli su sarađivati.

Ali nisu svi ljudi sa plemenitim namjerama. Bilo je i onih kojima je to zasmetalo. Šas ibn Kajs je naišao pored njih te je počeo recitirati poeziju pokušavajući da ponovo izazove mržnju među njima. Malo po malo riječi su ulazile u njihove uši. Na početku su ga gledali i slušali podsmjehujući se, a onda bi krv jače prostrujala, šejtan bi se dovukao te povikaše: Oružje, oružje. Htjeli su se opet  vratiti ubistvima, progonima, mržnji.

Tada im dođe Poslanik, a.s., i reče: Zar ćete se vratiti paganstvu a ja sam još među vama?

Tada je objavljen ajet: Svi se čvrsto Allahovog užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama, kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa Vas je On od nje spasio ( Ali-Imran, 103.)

Kakvu mi poruku danas možemo uzeti iz ovog događaja? Šta nama ovaj slučaj kao ibret kazuje? Šas ibn Kajs nije jedinka koja je samo nekad postojala. Svako vrijeme, kako kaže Šeltut, ima svoga Šas ibn Kajsa. Nekada je on jedinka, nekad čitava organizacija, a nekad čitav sistem. Muslimani moraju čuvati svoje jedinstvo i ne nasijedati na spletke Šasa ibn Kajsa. Bošnjaci kao dio Ummeta, moraju čuvati svoje jedinstvo. Nemojmo dozvoliti da među nama rovare Šas ibn Kajsi koji će svojim pričama iz mržnje među nama dovesti u pitanje naš odnos jednih prema drugima.

Nikad ljudi neće misliti isto, i neće biti isti. Uzvišeni Allah je stvorio ljude razičitih boja, jezika, navika, narode, plemene, pa nas je stvorio i različitih mišljenja. Zato nas ajet i poziva: Pomažite se u dobročinstvu i česitosti, to jest budimo potpora jedni drugima. Nemojmo zbog onih koji su kao Šas ibn Kajs odustajati jedni od drugih, mrko se gledati i, poput onih plemena, pozivati na mržnju.

I ovi današnji Šas ibn Kajsi nam podmeću svoje stihove u nadi da ćemo se okrenuti jedni protiv drugih i da ćemo se baviti samim sobom. Onda nećemo imati vremena pitati i tražiti odgovore ko je spalio stanovnike Suhe kod Bratunca. Bavit ćemo se borbom jednih protiv drugih, a nećemo imati vremena tražiti odgovore na pitanje ko je ubio devetogodišnjeg Salmira Hodžića čiji su posmrtni ostaci polovinom maja, nakon trideset godina od smrti, ukopani u Bratuncu. Nećemo imati vremena pitati gdje su posmrtni ostaci njegovog brata i u koliko se masovnih grobnica i gradova u Bosni i Hercegovini nalaze. Nećemo imati vremena pitati ni zašto su ubijeni, ni ko ih je ubio, gdje je sada i zašto nije procesuiran. Nećemo imati vremena ni na dženazu im otići jer su nam naši sukobi, trzavice, nesuglasice važnije. A naši Šas ibn Kajsi sjede i gledaju svojim zakrvavljenim očima kako se mi glođemo i čekaju da odbačene od sebe odgurnemo pa da sa njima nastave ono što su počeli nekad davno.

Kako li nam samo Poslanik, a.s., lijepo poručuje: Allah voli kod vas troje, ali nije zadovoljan sa tri stvari. On je zadovoljan što Njemu ibadet činite, i ništa Mu ne pridružujete, što se svi držite za Allahovo uže i ne razjedinjujete se i što se savjetujete s onim koga je Allah ovlastio nad vama. Nije zadovoljan sa tri stvari: sa neutemeljenim pričama (rekla-kazala), s puno pitanja i s upropaštavanjem imetka.

Svi narodi i sve zajednice trebaju se kritički odnositi prema svemu lošem što se pojavi, ali to se moramo raditi unutar svojih zajednica i institucija. Uzvišeni Allah nam u tom kontekstu jasno poručuje a ne pomažite se u grijehu i neprijateljstvu. Nemojmo nasijedati na podmetanja drugih, onih koji su činili Genocid, onih koji su ga skrivali, onih koji ga i danas veličaju, onih koji nisu ništa uradili da ga spriječe, onih koji ništa ne rade na procesiuranju, na kažnjavanju veličanja Genocida, itd… Ponekad sav svoj potencijal trošimo na ono što nam se nametne, a ne na ono što nam treba kako bi smo bili bolji, jači, spremniji, vredniji.

Ramazan nas je učinio duhovno jačim. Pokažimo tu duhovnost da snagom argumenata kroz institucije raspravljamo jedni s drugima, da jedne druge popravljamo i na odgovornost pozivamo. Pokažimo snagu da ne nasijedamo na priče onih koji su djelima pokazali šta o nama misle. Od njih očekujemo neke druge priče. Neka kažu gdje su grobnice, neka kažu gdje su zločinci, neka svojim postupkom bosanska proljeća i ljeta učine ugodnijim svim Bošnjacima.

Budimo od onih koji se uvažavaju, kako nas je Poslanik, a.s., učio.

Budimo od onih koji čuvaju čast drugog.

Budimo od onih koji će imati odgovornost za ono što kažu.

Budimo od onih koji će na odgovornost pozvati svakog onoga koji iznevjeri povjereni emanet.

Budimo od onih koji će biti blizu jedni drugima. I Srebrenica, i Bratunac, i Vlasenica, i Zvornik, i Prijedor, i Bijeljina i Janja su blizu. Jako blizu.

Uzvišeni Allahu podari nam snagu kojom ćemo se bolje razumjeti i voljeti, kojom ćemo jedni drugima željeti samo što je dobro. Udalji od nas želju da ponižavanjem drugog osjećamo sreću i zadovoljstvo. Nemoj nas učiniti od onih koji će svoju korist sticati rušeći druge. Uzvišeni Allahu uputi nas i vodi Pravim putem. Amin!

—————-

Iz hutbe hafiza Merim-ef. Đulovića, imama Gazi Turali-begove džamije u Tuzli