Muslimani širom svijeta danas su upoznati s postojanjem ženskih džamija koje osnivaju žene, njima upravljaju, u njima se educiraju ili obavljaju zajedničke vjerske aktivnosti. Ovakve džamije stoljećima postoje u Bosni i Hercegovini. U novije vrijeme džamije sa ženskim predznakom sve više se otvaraju u zemljama na Zapadu. Međutim, za razliku od ovih džamija, Bosna i Hercegovina njeguje i jedinstven fenomen koji nije poznat u drugim muslimanskim državama a koji se veže za džamije sa ženskim predznakom. Taj fenomen predstavljaju džamije u narodu poznate kao “djevojačke džamijeˮ.

Naziv ovih džamija jako rijetko je povezan s vjerskim aktivnostima žena i, općenito, njihovim prisustvom u džamiji. On je, uglavnom, povezan s gradnjom ili obnovom džamije. Prema narodnim predanjima, nazivi djevojačkih džamija u većini slučajeva nastali su po legendama o djevojkama koje su svoje ruho (imetak koji su djevojke spremale za svoju udaju) uvakufile za gradnju ili obnovu džamija.

Po jednoj takvoj džamiji poznat je grad Tuzla. Mehmedagina ili Jalska džamija u Tuzli, koju je sagradio Mehmed-aga, zapovjednik vojne posade tuzlanskog zidanog utvrđenja, poznata je i pod nazivima Kizler džamija, Djevojačka džamija te Hafiz-hanumina džamija. Vjeruje se da je džamija mijenjala nazive prema dobrotvorima koji su obnavljali džamiju. Prema narodnom vjerovanju, džamija je nazvana Djevojačka džamija jer ju je u određenom vremenskom razdoblju obnovila jedna djevojka od svog djevojačkog ruha, te da se njeno turbe nalazilo u haremu ove džamije 1848. godine. Nakon izvjesnog perioda džamija je oronula, pa ju je 1890. godine, prema kazivanju Tuzlaka, iz temelja obnovila Hafiz-hanuma Tuzlić, po kojoj je džamija nazvana Hafiz-hanumina džamija.

Autor teksta: Dr. Sumeja Ljevaković-Subašić, Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka • Fotografija: Mirza Hasanefendić

(www.bosnianexperience.com)