Muftija tuzlanski dr. Vahid-ef. Fazlović poručio je u Bijelom Polju da je danas pravo vrijeme da Bošnjaci, ali i njihove komšije, uzmu lekcije iz prošlosti, da pobijedi pravda i istina i da se nikada više ne ponove Šahovići ili Srebrenica.

Na zajedničkoj dženazi i obilježavanju stogodišnjice masovnog zločina u Šahovićima, kao direktni potomak Bošnjaka stradalih u ovom stravičnom zločinu, ali i kao kao izaslanik reisul-uleme Islamske zajednice Husein-ef. Kavazovića, muftija Fazlović je uputio snažne poruke, kazavši da lekcije neće biti savladane šutnjom, skrivanjem istine i ponavljanjem grešaka iz prošlosti.

– Ako uzmemo nauk iz događaja kojih se danas ovdje prisjećamo, žrtve nisu pale uzalud. Samo ako se nikada i nigdje ne ponove Šahovići ili Srebrenica, naše žrtve neće biti uzaludne – poručio je muftija Fazlović.

Obraćanje muftije Fazlovića prenosimo u cjelosti:

U ime Allaha Milostivog, Samilosnog. Sva hvala pripada Allahu, Sveznajućem i Svemogućem. Mir i spas neka su na posljednjeg Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sljedbenike u svim vremenima.

Poštovani reise Rifat-ef. Fejziću, uvaženi muftija Mevlud-ef. Dudiću, glavni imamu Enis-ef. Burdžoviću, akademiče Šerbo Rastoder, cijenjena ulemo, zvaničnici, prijatelji i gosti, poštovani potomci plemenitih šehida Šahovića i preživjelih nakon ovog teškog, masovnog zločina, draga braćo i sestre, sve vas selamim i pozdravljam.

U Svojoj Mudroj Knjizi Allah, dželle šanuhu, kaže:

”Svaka duša smrt će kušati! I samo na Sudnjem danu dobit ćete u potpunosti plate vaše, i ko bude od vatre udaljen i u Džennet uveden – taj je postigao što je želio; a život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje (Kur'an, Ālu ‘Imrān, 185).

U ovoj jasnoj kur'anskoj obznani o konačnom sviđanju ljudskih djela i nedjela; plemenitih napora i ružnih posrtanja, veliko je vrelo ljudske snage i utjeha onda kada se pravda zagubi, kada nasilnici teroriziraju nevine i slabe i kada se nad životima ljudi nadvije mrak. Iskrena vjera u Svemogućeg Boga i nada u Njegovu pravdu i konačni sud ulijeva snagu žrtvama, poniženim i tlačenim.

Poštovana braćo i sestre, cijenjeni prijatelji!

Okupili smo se danas u u ovom našem Bijelom Polju tužnim povodom i s namjerom da se dostojanstveno i u skladu s muslimanskom tradicijom prisjetimo žrtava masovnog zločina koji je počinjen davne 1924. godine u Šahovićima.

Pokolj u Šahovićima je najveći zločin nad Bošnjacima u mirnodopskim uslovima u Kraljevini SHS. Ovaj zločin s elementima genocida je utoliko teži jer se nije desio u vihoru ratnih operacija, već se radilo o očitoj genocidnoj namjeri naredbodavaca i izvršilaca da se veća grupa Bošnjaka trajno uništi na teritoriji na kojoj živi.

U posljednjih skoro dvije stotine godina na širem južnoslavenskom prostoru, nad Bošnjacima su više puta počinjeni zločini, koji se, prema članu 2 Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida Ujedinjenih nacija, osnovano mogu nazvati genocidom. U pozadini tih zločina je bilo plansko, sistemsko i organizirano uništenje Bošnjaka, kao zasebne religijske i nacionalne grupe.

Naš narod u Sandžaku ima dugu i traumatičnu historiju progona i zločina. Nažalost, ovdje smo tokom historije bili predmet sistematskih progona, monstruozno nazivanih ”istraga poturica”.

Zločini genocidnog i urbicidnog karaktera su se dešavali još od ustanaka protiv osmanske vlasti, preko Balkanskih ratova, Drugog svjetskog rata, pa sve do kraja prošlog stoljeća.

Ne tako davno smo nazvani i ”lažnim ljudima lažne vjere”.

Genocid nad Bošnjacima u zaštićenoj zoni UN Srebrenica simbol je masovnog zločina nad našim narodom u Agresiji na Bosnu i Hercegovinu, a masovni zločin u Šahovićima (danas Tomaševo) kod Bijelog Polja je simbol stradanja u Kraljevini SHS i Kraljevini Jugoslaviji.

Danas se prisjećamo događaja koji se zbio između 9. i 10. novembra 1924. godine. Grupa nenaoružanih Bošnjaka je privedena i onda mučki ubijena, da bi, nakon toga, započeo totalni napad na ovo mirno selo. Paljene su kuće, ubijano staro i mlado, žene i djeca istrgnuta iz majčinog naručja. Niko od Bošnjaka se nikad više nije vratio u Šahoviće. Zemlja im je rasprodata ili oduzeta. Raselile su se brojne porodice Kolašinaca, Mekića, Drpljana, Hadžibulića, Kolića, Kalića, Hota, Hasića, Alomerovića, Mušovića, Kovačevića, Hamzića, Šahovića, Suljevića, Fazlovića i drugih.

I u proteklom ratu, područje Pljevalja je bilo izloženo brojnim zločinima i zastrašivanjima bošnjačkog stanovništva. Sličnost s genocidom u Srebrenici je očita i zastrašujuća.

Rane našeg naroda su svježe i danas, ali one u nama ne bude mržnju, niti želju za osvetom, već odlučnost da sačuvamo sjećanje na žrtve i učinimo sve da više nikad ne budemo žrtve takvog zločina.

Sve što smo kao narod podnijeli ili podnosimo od zločina u Šahovićima do danas, dio je provjere naše spremnosti da ostanemo ljudi, u istinskom značenju te riječi. Mi se borimo da dobro vlada svijetom, da humanost preovlada ljudskom sviješću i djelima. Budimo spremni ovim iskušenjima hrabro odolijevati, kako bi ona u nama izbrusila, a izvan nas pokazala, našu odlučnost da ostanemo i opstanemo uz Istinu i Pravdu, a protiv laži i nepravde, ovdje i bilo gdje u svijetu.

Cijenjeni, dostojanstveni skupe!

Danas vam s posebnom čašću prenosim bratske selame reisul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Huseina-ef. Kavazovića, kao i njegovu veliku zahvalnost na vašoj odlučnosti da oživite sjećanje na nevine žrtve Šahovića. Tuga, koja se danas naročito osjeća u ovom kraju, zajednička nam je svima, ma gdje bili i kako živjeli. Svi vi, kao i naši šehidi, u dovama ste poštovanog Reisul-uleme i vaše braće iz Bosne i svijeta.

Cijenjeni sudionici današnjeg sjećanja i ibadeta dženaza-namaza!

Iskustvo moje porodice, određeno pokoljem i progonom u Šahovićima, i moje iskustvo Muftije tuzlanskog koji brine o Srebrenici i Podrinju, suštinski definira moju ličnost i moju misiju u Islamskoj zajednici i našem narodu. Odnosno, masovni zločini činjeni nad Bošnjacima u posljednih skoro dvije stotine godina presudno su odredili i definirali cijeli naš narod.

Brojna su lična kazivanja Bošnjaka čiji su preci ubijani širom današnje Srbije i Crne Gore. Nasljednici preživjelih našli su utočište u Bosni, a onda ponovo doživjeli sudbinu svojih predaka tokom Agresije na Bosnu i Hercegovinu. Da smo na vrijeme uzeli pouku iz zla koje je počinjeno u Šahovićima, možda se ono ne bi ponovilo u Srebrenici.

Zato je ovo pravo vrijeme da naučimo lekcije iz naše prošlosti. Ne samo mi, nego i naši komšije. Nisu li im već postali preteški utezi nasilnika i krvnika?!

Te lekcije nećemo savladati šutnjom, skrivanjem istine i ponavljanjem grešaka iz prošlosti. Naprotiv, ako uzmemo nauk iz događaja kojih se danas ovdje prisjećamo, žrtve nisu pale uzalud. Samo ako se nikada i nigdje ne ponove Šahovići ili Srebrenica naše žrtve neće biti uzaludne.

Naš plemeniti učitelj Muhammed, alejhi selam, ljudskom rodu je poručio:

”O, pravovjerni, bojte se Allaha i budite humani i pravedni između sebe i prema drugima.

Ljudi, vaši životi, vaša imanja i vaše časti neka vam budu sveti i neprikosnoveni, kao što je za sve nas uzvišen i svet ovaj mjesec, današnji dan i mjesto Arefat na kome se nalazimo, sve dok se ne sastanete s Gospodarom vašim… (…)

Čovjek je djelo Božije i neka je proklet onaj koji ga ruši. Mi ćemo svi doći pred Boga i On će nas pitati za naša djela i naš rad.”

Allahu Uzvišeni, oprosti našim živima i našim mrtvima,

našim prisutnim i našim odsutnim,

našim mladim i našim starim, muškim i ženskim!

Allahu, onoga koga poživiš među nama, učini da živi u istinskoj vjeri, a onoga koga na bolji svijet preseliš, preseli ga u imanu!

Allahu, ne uskrati nam Svoje nagrade i ne skreni nas s Pravoga puta!

Allahu Svemilosni, nedužne žrtve Šahovića su u Tvojoj zaštiti i u Tvojoj blizini, pa ih zaštiti od iskušenja u kaburu i uvedi u Džennet.

Upiši ih, Milostivi Bože, među šehide vjere Svoje i sastavi nas u Dženetu Tvom s poslanicima i drugim dobrim ljudima.

Amin.