Hidžra je jedan od najvažnijih događaja u povijesti islama i označava seobu Muhammeda, a. s., i prvih muslimana iz Mekke u Medinu. Dogodila se 622. godine po Isau, a. s.  Hidžra se spominje na preko trideset mjesta u Kur'anu a, također, i u velikom broju hadisa Božijega Poslanika, a. s.

Zbog izuzetne važnosti ovog događaja, za vrijeme halife Omera, r. a., Hidžra je uzeta kao početak računanja muslimanskog kalendara, koji je u osnovi lunarni i njegova godina kraća je za 10 dana od sunčevog kalendara. 

Napustiti ili preseliti se

Po Takvimu Rijaseta Islamske zajednice nova hidžretska godina nastupa večeras s akšam-namazom.

Povodom nove hidžretske godine za Stav je govorio dr. Mensur Husić, rukovodilac Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva tuzlanskog. 

Napomenuvši da riječ “hidžra” na bosanskom jeziku znači napustiti ili preseliti se, Husić je na početku naglasio da hidžra predstavlja jedan od najvažnijih događaja u historiji islama.

– Hidžra je mudra i strateška odluka, zasnovana na Božijem nadahnuću i promišljenom planu. Hidžra nije samo fizičko preseljenje iz jednog grada u drugi, nego početak nove faze u misiji poslanika Muhammeda, a.s., i simbol duhovne, društvene i političke prekretnice – kazao je on.

Tokom svoje misije u Mekki, podsjetio je Husić, Poslanik, a.s., suočavao se s ozbiljnim otporom i progonima od strane Kurejšija koji nisu mirovali dok se širila poruka islama. Istovremeno, iz Medine su stizale vijesti o ljudima koji primali islam i pružali utočište njemu i njegovim sljedbenicima.

– Kada su životni uvjeti u Mekki postali nepodnošljivi, posebno za muslimane koji su bili izloženi svakodnevnim zlostavljanjima i razlicitim pritiscima. Poslanik, a.s., odlučuje da učini hidžru, da se preseli u Medinu. Ova Poslanikova odluka predstavlja čin mudrosti, strategije i očuvanja vjere. Prema većini historičara, hidžra se dogodila u mjesecu septembru 622. godine. Hazreti Omer je 17. godina nakon Hidžre odlučio da ovaj događaj bude osnova računanja vremena u islamskom kalendaru, čime je Hidžra dobila svoj trajni historijski i duhovni značaj – naveo je naš sagovornik.

Hidžra: sunnet Allahovih poslanika

Hidžra je bila praksa (sunnet) Allahovih poslanika prije Muhammeda, a.s., metod putem kojeg su se vjernici i zajednice uzdizale i snažile u trenucima kušnje, pritiska i progona, objasnio je Husić.

– U Kur’anu, a.s., spomenuti su primjeri poslanika koji su, slijedeći Allahovu naredbu, učinili hidžru. Tako, na primjer, Ibrahim, a. s., kaže: “Ja sam muhadžir (ja se selim) onamo kuda mi je Gospodar moj naredio.” (El-Ankebut, 26) Jakub, a. s., zajedno sa svojim sinovima preselio je u Egipat. Musa i Harun, a. s., učinili su hidžru iz Egipta, vodeći Benu Israil prema obećanoj zemlji. Muhammed, a.s., nije Mekku napustio s namjerom da je zauvijek ostavi, već da se, kada Allah to odredi, u nju vrati snažniji i dostojanstveniji, što se i dogodilo prilikom trijumfalnog povratka u Mekku (Feth Mekke) – naveo je Husić.

Poruka Hidžre: Jačanje vjere i ličnosti kroz svakodnevni duhovni put

U Kur’anu se riječ hidžra koristi i u značenju: izbjegavati, kloniti se, napustiti.

– Hidžra nosi dublju, trajnu poruku za svakog muslimana: snaženje vjere,ostavljanje grijeha i sumnjivih stvari, življenje unutar granica halala i morala, konsolidacija zajednice i izgradnja zdravog džemata. Stoga, svaki vjernik na svom životnom putu treba težiti takvoj unutrašnjoj hidžri – da svoj život uskladi s Allahovom Knjigom i Sunnetom Poslanika, a. s.

Duhovna hidžra podrazumijeva stalno nastojanje da postignemo stepen iskrenosti (ihlasa) u svemu što činimo. Iskrena namjera je ključ uspjeha u životu, jer iskren čovjek ne može biti gubitnik – čak i ako se naizgled suočava s poteškoćama, to je samo privid koji će biti zamijenjen svjetlom uspjeha – naglasio je on.

Akcentirao je da “naša današnja hidžra nije fizička, već svakodnevna duhovna borba”.

– U vremenu kada određeni krugovi i ideologije nastoje relativizirati univerzalne moralne vrijednosti, tradicionalnu porodicu i porodične vrijednosti, musliman je pozvan da brani i afirmiše principe života koji su u skladu s fitretom – čistom ljudskom prirodom. Allahov Poslanik, a. s., jasno je rekao: “Muhadžir je onaj koji ostavi ono što mu je Allah zabranio.” Allah, dž. š., u Kur'anu kaže: “I reci: ‘Došla je istina, a nestalo je laži; laž, zaista, nestaje!'” (El-Isra, 81)

Nažalost, danas svjedočimo mnogim izgubljenim pojedincima, koji, uprkos trudu, ne nalaze odgovore na životna pitanja i ostaju bez smjera. Rješenje je upravo u povratku vjeri – u povratku duhovnim i moralnim vrijednostima koje donose smiraj duši. Kur'an nas jasno upućuje: “Ljudima se čini lijepim ono za čim žude: žene, sinovi, zlato, srebro, konji, stoka i usjevi. To su užici na ovom svijetu; ali najljepše mjesto povratka je kod Allaha…” (Ali Imran, 14-15) – kazao je naš sagovornik.

Poruka Hidžre: Razvijanje strategije

On je istaknuo da je impertiv muslimanima da promišljaju o svom stanju, analiziraju okolnosti u kojima žive i kreiraju strategije napretka, posebno u današnjem vremenu globalnih promjena i ideoloških preslagivanja.

– Poslanik, a. s., je započeo svoju hidžru tek nakon temeljitih priprema. Ništa nije prepušteno slučaju – znao je ko će ga pratiti (Ebu Bekr), ko će ostati u njegovom krevetu da zavaraju trag (hazreti Alija), ko će ih obavještavati o kretanju mušrika (Ebu Bekrov sin Abdullah), ko će donositi hranu (djevojčica, kcerka Ebu Bekrova, Esma), te ko će biti vodič na putu. Hidžra je uspješno izvedena zahvaljujući ovoj kombinaciji – mudrog planiranja i oslanjanja na Boga.

Poruka je da muslimani ne smiju biti površni. Svaki zadatak, svaka odgovornost i svaka uloga u društvu treba se obavljati krajnje savjesno i ozbiljno.

Život koji nam je darovan je emanet, a svaka pozicija u zajednici – od najmanje do najveće – ima svoju težinu i vrijednost. Takav pristup je imao Allahov Poslanik, a.s., i to se jasno vidi u njegovoj hidžri. Naša hidžra danas je odluka da ostanemo vjerni istini, moralu, zajednici i vjeri, da svako svoje djelo pripremimo pažljivo i izvršimo savjesno – poručio je, između ostalog, on.

Poruka Hidžre: Namjera – srž, suština ljudskih djela

Poslanik, a. s., je učinio hidžru Allaha radi u posebnim okolnostima u kojoj su se našli on i njegovi prvi sljedbenici.

– Muslimani treba da čine hidžru samo Allaha radi, radi postizanja njegovog zadovoljstva, a ne samo radi ovosvjetskih interesa. Allahov Poslanik, a. s., je rekao: “Djela se vrednuju prema namjeri, i doista svakom čovjeku pripada samo ono što je naumio. Pa ko učini hidžru radi Allaha i Njegova Poslanika, njegova hidžra je ka Allahu i Njegovom Poslaniku; a ko učini hidžru radi neke ovosvjetske koristi ili žene da je oženi, njegova hidžra je za ono za što je naumio.” (Muslim) Ovaj hadis naglašava da je suština svakog djela iskrena i čista namjera. Čovjek ulazi u stanje duhovne hipokrizije ako njegovo razmišljanje, govor i djela nisu usklađeni. Pravi musliman je onaj čije su namjere, riječi i djela usklađeni i iskreni – kazao je on.

Poruka hidžre: Zajednica utemeljena na pravdi i povjerenju

Hidžra predstavlja prekretnicu u misiji Allahovog Poslanika Muhammeda, a. s., i u životu prvih muslimana. Nakon hidžre, muslimani postaju organizirana zajednica sposobna da djeluje na različitim društvenim poljima.

– Poslanik, a.s., uspostavlja pravni temelj te zajednice – poznati Medinski ustav. Poruka hidžre i danas je jasna, što potvrđuju riječi Uzvišenog Allaha, dž.š.: “I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih.” (El-Enfal, 46)

Naša današnja hidžra treba se ogledati u napuštanju ponašanja koja izazivaju podjele i slabosti, te u nastojanju da ojačamo jedinstvo našeg džemata. Važno je prihvatiti korisna znanja i posvetiti posebnu pažnju odgoju i obrazovanju djece. Slabosti su najveća prepreka uspjehu zajednice, a njihov prevazilazak moguć je prihvatanjem Allahovog užeta i odbacivanjem sebičnih interesa.

Plemena Evs i Hazredž, nekada u neprijateljstvu, su se pomirila nakon prihvatanja islama. Islam je izliječio njihove slabosti, mijenjajući njihove poglede i težnje – nemoguće je postalo moguće – izjavio je Husić.

Poruka hidžre: Musliman je dužan da brine o bratu muslimanu

Naveo je da je jedna od poruka hidžre i da je musliman dužan da brine o bratu muslimanu.

– Muhadžiri i ensarije predstavljaju primjer zajednice o kojoj je Allahov Poslanik, a. s., govorio riječima: U pogledu međusobne ljubavi, saosjećanja i samilosti vjernici su poput jednog tijela. Ako oboli jedan organ, cijelo tijelo osjeća bol i ostaje bez sna. (Buhari) Poslanik, a.s., je bratimio muhadžire i ensarije. Ensarije su velikodušno dočekali muhadžire, dijelili s njima svoju imovinu i omogućili im dostojanstven život u novom okruženju.

Danas, ubrzani način života, hedonizam i konzumerizam često ljude usmjeravaju samo na vlastiti interese, te zaboravljaju na ljude u svom okruženju. Otuđenje i individualizam rastu i u našem društvu, što oslabljuje ne samo pojedince, nego i zajednicu u cjelini – kazao je on.

Poruka: Hidžra – sudbina Bošnjaka

Dr. Husić je govorio i o porukama hidžre u kontekstu Bošnjaka. Kako je naveo, u posljednjih 200 godina hidžra je bila sudbina Bošnjaka.

– Bošnjaci, kao evropski narod, suočavali su se s mnogim teškim iskušenjima: prisilnim migracijama, uzurpacijom i uništavanjem imovine, rušenjem i skrnavljenjem bogomolja, ugrožavanjem časti naših majki i sestara, te masovnim zločinima sa elementima genocida. Nakon Dejtonskog sporazuma 1995. godine, Bošnjaci su se vratili na svoje ognjište, obnovili džamije, kulturne objekte, očistili zgarišta i izgradili nove domove. Međutim, seobe iz proteklih stoljeća bile su trajnije – Bošnjaci se nisu vraćali u gradove preko Drine poput Beograda, Šapca ili Užica, odakle su bili protjerani, pa su tako nestali tragovi njihove dugogodišnje prisutnosti – naveo je on.

Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu provođeno je etničko čišćenje, zbog čega su stotine hiljada Bošnjaka potražile spas izvan granica domovine. Ipak, posljednjih godina sve je više onih koji se vraćaju iz dijaspore – zbog porodice, ljubavi prema domovini ili želje da pokrenu biznis i doprinesu jačanju države, napomenuo je.

– Naš imperativ je da sažmemo i ojačamo svoju zajednicu, čija je srž u vrijednostima naše vjere, kulture i tradicije – bez obzira gdje živjeli. Moramo biti više zajednica, a manje samo društvo, jer veze zasnovane na vrijednostima trajnije su i snažnije od veza zasnovanih samo na interesima.

Uz dobru organizaciju i jake veze, Bošnjaci u Bosni i Hercegovini i dijaspori mogu mnogo doprinijeti svojoj vjeri, kulturi i domovini.

Poruka hidžre jeste da trebamo čuvati svoj islamski identitet, bez obzira gdje živjeli – jasno je poručio Husić.

Oslajnjanje na Allaha, dž. š.

Tokom hidžre, Poslanik Muhammed i njegov bliski saputnik Ebu Bekr sklonili su se u pećinu Sevr kako bi se zaštitili od progona. Kada je Ebu Bekr ugledao stopala idolopoklonika iznad njihovih glava, zabrinut za sigurnost Poslanika, preplavio ga je strah za nastavak poslanstva. Ipak, Poslanik ga je smirio riječima pune vjere i nade: “Šta misliš, Ebu Bekre, o dvojici s kojima je Allah treći?!”

U tome je, napomenuo je Husić, smjernica za muslimane.

– Muslimani treba iz ovoga da uzmu pouka da se u svim svojim poslovima trebaju oslanjati na Allaha, dž. š., te da ih Allah, dž. š., vidi bez obzira u kojem se stanju nalaze. Ovo pouzdanje u Božiju zaštitu pokazalo se snažnim i u susretu sa Surakom b. Malikom, koji je namjeravao uhvatiti ili ubiti Poslanika, a.s. Dok je Suraka prilazio, Poslanik je mirno učio Kur’an. U tom trenutku, Suraka i njegov konj su pali, te je bio primoran bezuspješno da se vrati u Mekku. Ovaj događaj svjedoči o snazi istinske vjere i potpune predanosti Allahu, koji štiti svoje robove čak i u najtežim trenucima – poručio je na kraju razgovora za Stav dr. Mensur Husić.