Direktor Biblioteke ”Behram-beg” dr. Ahmed-ef. Hatunić u petak, 3. oktobra 2025. godine, održao je hutbu u Behram-begovoj medresi. Podsjećajući da ovih dana obilježavamo 399 godina Behram-begove medrese, istakao je nekoliko poruka koje će nam pomoći da u svome životu iskrenije i potpunije slijedimo poslanika Muhammeda, s.a.v.s.

Hutbu prenosimo u cjelosti:

Hvala Allahu Uzvišenom, Milostivom i Samilosnom kojeg svakoga dana molimo da nas uputi na pravi put.

Hvala Allahu Uzvišenom na blagodatima istine, pravoga puta i mnogobrojnih znakova i putokaza koji su nam objavljeni i koji dovode do dobra ovoga i budućega svijeta.

Neka su Allahovi blagoslovi i mir na vjerovjesnike i poslanike – bespogovorne uzore ljudi u vjerovanju, činjenju dobra i u svakom koraku života za sva vremena i do kraja svijeta.

Neka su Allahovi blagoslovi i mir na posljednjega, završitelja svih poslaničkih misija, svjedoka, donosioca radosnih vijesti, onoga ko opominje, poziva na pravi put i koji je poput svjetiljke koja sija i ukazuje na pravi put do dana Sudnjega.

Neka su Allahovi blagoslovi i mir na njegovu časnu porodicu, vjerne drugove ashabe i sve one koji riječima i djelima svjedoče božansku moć i sveznanje.

Neka je milost Uzvišenoga nad svim našim precima, roditeljima i praroditeljima kroz sva stoljeća i generacije od početka svijeta.

Prizivam zadovoljstva i počasti Gospodara svih svjetova duši plemenitog vakifa Behram-bega koji je prije gotovo 400 godina, podigao medresu, džamiju i druge vakufe koji u ovome gradu traju do današnjega dana.

Zazivam obilja darova i blagodati nad bosanskim šehidima u berzehskim staništima. Oni su položili svoje živote u gradivne stubove i temelje države Bosne i Hercegovine a nama su stalna opomena i podsticaj da nastavimo uspravno hoditi i graditi sebe, svoje porodice i svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu.

Poštovana braćo i sestre,

Danas je 11. dan mjeseca rebiul-ahira 1447. hidžretske godine ili 3. oktobar 2025. godine po gregorijanskom evropskom kalendaru.

U danima smo mjeseca oktobra kada Behram-begov vakuf u Tuzli, koji danas obuhvata džamiju, biblioteku i Behram-begovu medresu prolazi kroz 399. godinu od svoga prvoga pominjanja u pisanim dokumentima što je vrijedan pokazatelj koji svjedoči o našem prisustvu i vrijednostima znanja i obrazovanja koji iz ovoga izvora teku gotovo četiri stoljeća. Učenicima, nastavnicima i drugim uposlenicima kao i svim muslimanima naše zemlje i kraja čestitamo ovu važnu godišnjicu. S druge strane, protekli hidžretski mjesec rebiul-evvel, i dani koji su iza nas, obilježeni su našim podsjećanjima i brojnim aktivnostima koje su imale za cilj pojasniti životnu misiju i ulogu pečata svih vjerovjesnika i prvaka sinova Ademovih Muhamameda, s.a.v.s. Danas ćemo, više od mjesec dana nakon početka mjeseca rođenja – mevluda Vjerovjesnika, a.s., napraviti nekoliko osvrta i zaključaka koji će nam pomoći da u svome životu još iskrenije i potpunije slijedimo njegov primjer i prihvatamo ga za uzora u svakom našem koraku i kao sudiju u međusobnim sporovima i neslaganjima.

Uzvišeni Allah kaže:

”O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje, da – po Njegovom naređenju – pozivaš k Allahu, i kao svjetiljku koja sija. I obraduj vjernike da će Allah na njih veliku milost prosuti, a ne slušaj nevjernike i licemjere, i na uvrede njihove pažnju ne obraćaj i u Allaha se pouzdaj, Allah je dovoljan kao zaštitnik.” (El-Ahzab, 45-48)

Vjerovanje u poslanstva poslanika, kao i čvrsto vjerovanje da je Muhammed, s.a.v.s., Allahov posljednji poslanik i vjerovjesnik neodvojivi je dio našega vjerovanja na način da onaj ko to ne prihvata i ne priznaje nije vjernik. Također, svi muslimani su dužni posvjedočiti njegovo poslanstvo što je izjava koja je dio svjedočenja o postojanju u svemoći Uzvišenoga Allaha što muslimani svakodnevno ponavljaju u svojim ezanima, ikametima, namazima i drugim prilikama putem izgovaranja poznatih riječi: La ilahe illellah Muhammedun resulullah – Samo je Allah Bog a Muhammed je Njegov poslanik.

Kur’an nas uči da Poslanik ne govori po hiru svome već je to objava koja mu se obznanjuje te da smo mu se dužni pokoravati i slijediti ga jer ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu, a ni vjernik ni vjernica nemaju parvo postupiti po svome nahođenju onda kada Allah i Njegov Poslanik nešto odrede. Uzvišeni Allah se u Kur’anu kune Samim Sobom govoreći da ljudi neće biti vjernici sve dok poslanika ne prihvate za sudiju u međusobnim sporovima a onda zbog presude njegove u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se potpuno ne pokore. Kur’an jasno upozorava sve one koji postupaju suprotno njegovim naređenjima da se pripaze da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.

U hadisu kojeg bilježe imam Tirmizi, Ibn Madže i Ahmed Poslanik, s.a.v.s., kaže: Ja sam prvak djece Ademove, i to nije hvalisanje. Ja sam prvi kome će se zemlja otvoriti na Sudnjem danu, i to nije hvalisanje. Ja sam prvi zagovornik i prvi kome će se zagovor prihvatiti, i to nije hvalisanje. Zastava zahvalnosti bit će u mojoj ruci na Sudnjem danu, i to nije hvalisanje.

U drugom hadisu kojeg bilježe imam Ahmed, Ibn Hibban i drugi Poslanik, s.a.v.s., kaže:  Zaista sam kod Allaha upisan kao pečat vjerovjesnika dok je Adem još bio glina. Obavijestit ću vas o svome početku: to je dova Ibrahimova, radosna vijest Isaa i san moje majke koja je, kada me je rodila, vidjela kako iz nje izlazi svjetlo koje je obasjalo palače Šama.

Odabrani Poslanik i vjerovjesnik koji je na svome nebeskome putovanju miradžu vidio najveća znamenja i znakove svoga Gospodara i približio se spoznajama o kojima su drugi odabrani poslanici samo čuli iz objave imao je naporan poslanički put od dvadeset tri godine koji je bio prožet iskušenjima, teškoćama, pritiscima, progonima, bitkama, ratovima, što je najodabraniji Vjerovjesnik bespogovorno podnosio bivajući ljudima najbolji primjer strpljivosti, ustrajnosti u ostvarenju svoje zadaće pozivanja u istinitu vjeru i na put dobra.

Govorio je uvijek istinu što su posvjedočili i oni koji mu kao poslaniku nisu vjerovali riječima ‘nismo od tebe nikada iskusili laž’, što je nama stalni podsticaj da govorimo istinu i da sudimo pravedno čak i onda kada sudimo o sebi i svojim najbližim: ”Pravedni budite, to je najbliže čestitosti”, kaže Uzvišeni Allah.

Bio je ustrajan i strpljiv na svome poslaničkome putu na kome se nije predavao bez obzira na pritiske, teškoće i ucjene što je nama najbolji primjer do kraja svijeta da budemo postojani na putu dobra i izvršenja naše ljudske uloge i zadaće na ovome svijetu: ”I strpljiv budi! Allah doista neće uskratiti nagradu onima koji dobra djela čine.” (Hud, 115)

Poslanik, a.s., dosljedno je primjenjivao u svome životu sve ono na šta je pozivao bivajući pri tome onaj koji se Uzvišenoga najviše boji i koji mu se na najbolji mogući način pokorava više od ostalih ljudi do kraja vremena.

Donosimo salavate na Vjerovjesnika u svakome danu našega života jer ko na njega donese jedan salavat, Uzvišeni Allah će na njega donijeti deset salavata putem kojih se zadobijaju smiraj, blagoslovi i blagodati ovoga i budućega svijeta.

Ko na mene donese jedan slavat Uzvišeni Allah na njega donese deset salavata i oprosti deset grešaka. (Nesai i Ahmed).

Neka nam Allahov Poslanik, s.a.v.s., u svemu bude najbolji uzor koji nam poput svjetiljke koja sija ili svetionika na morskim pučinama pokazuje pravi put i istinu.

Budimo strpljivi i ustrajni u našim ulogama jer smo svi poput pastira koji će biti pitani za svoje stado, i kao vladari, roditelji, radnici, sinovi i kćeri naših roditelja, i budimo sigurni da svaka predaja u izvršenju svoje zadaće znači siguran poraz a svaki pokušaj uz pomoć Uzvišenoga može biti ključan i pozitivnom ishodu svih stvari čemu smo se dužni nadati i u šta trebamo vjerovati i podučavati tome mlade generacije.

Primjenjujmo u ličnome životu sve ono što govorimo i čemu druge pozivamo i ne budimo licemjeri koji zaslužuju prezir i kaznu ovoga i budućega svijeta: ”Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete?” (El-Bekare, 44)

Gospodaru naš molimo te u ovome velikome džumanskome danu da podariš

bolesnima zdravlje,

siromašnima ospkrbu,

zalutalima sa Tvoga puta svjetlo upute Tvoje,

našoj domovini mir, stabilnost i prosperitet,

našim vođama mudrost, poštenje i odgovornost,

našim šehidima obilje nagrada i počasti u vrtovima džennetskim.

Gospodaru naš,

ne ostavi nam ni jedan grijeh a da ga ne oprostiš,

niti jednu brigu a da je ne otkloniš,

niti ijednu želju i potrebu s kojom si Ti zadovoljan, a da je ne ispuniš, o Ti od svih milosnih Najmilostiviji!