Bismillahirrahmanirrahim!
Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjeg dana. Njegovi najljepši blagoslovi pripadaju plemenitom poslaniku i vjerovjesniku Muhammedu, alejhisselam, našem najboljem uzoru i učitelju.
Draga braćo, poštovane sestre!
Odazvali smo se pozivu našeg plemenitog Gospodara i obavili temeljnu islamsku dužnost posteći protekli ramazanski mjesec. Čvrsto predani ovom i drugim ibadetima naše vjere, jačali smo vjerovanje i bogobojaznost u našim srcima, nadajući se blizini i zadovoljstvu Stvoritelja svjetova. U osvit ovog lijepog bajramskog blagdana, ispunjava nas osjećaj da smo postigli visoki privilegirani položaj opisan u kur'anskom stavku, koji se nalazi uz ajete o propisu posta i objavi Kur'ana časnog:
A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene da bi bili na Pravome putu. (El-Bekare, 186.) Molimo Allaha Uzvišenog u ovom nurli jutru da primi naše dove i da nas učvrsti na Pravom putu.
Braćo i sestre!
Dozvolite mi da vam sa zadovoljstvom prenesem bajramsku čestitku i poruku reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazovića, koja glasi:
Vjera u Boga je nepresušno vrelo snage. Vjerovjesnik, a.s., nas je stalno upozoravao da bdijemo nad svojom vjerom i da stalno tragamo za njom duboko u sebi. Poučio nas je da su vrela iz kojih vjera izvire ljudsko srce i Božija riječ. Oba vrela svoje ušće nalaze u ljudskoj duši i razumu. Istina je oduvijek bila zapisana u srcima ljudi, a Božije riječi, koje On objavljuje preko Svojih vjerovjesnika, samo su podsjećanje na nju. Najveća istina na koju nas Bog podsjeća jeste to da je On Stvoritelj i Gospodar svjetova, a da su ljudi braća i sestre, upućeni jedni na druge.
No, i ljudsko srce može biti zloupotrijebljeno i zatrovano mržnjom, kao što i Božija riječ može biti zanemarena, a njeno značenje iskrivljeno, zamijenjeno za nešto što malo vrijedi.
Svaki vjernik treba da nauči kako da se sa životnim ispitima i iskušenjima suoči u vjeri i nadi, oslanjajući se na Boga u svakom trenutku. Uzvišeni je rekao:
Reci: O sluge moje koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i on je milostiv.
Vjera traži da se fokusiramo na ono što nas ujedinjuje u vjerovanju i djelovanju, na ono što srca spaja, a ne na ono što ih razdvaja. Kada planu svađe, prepirke i mržnja, teško ih je obuzdati i zaustaviti.
Ako smo vjernici, nikako ne bismo smjeli podcijeniti zlo mržnje koje se lukavo i prepredeno gnijezdi u ljudskoj duši.
U početku mržnja dopušta da se osjećamo moćnim, zatim nas učini svojim saradnicima i na kraju i sama zagospodari dušom.
Zbog toga je neophodno da muslimani ne zanemaruju Božije upozorenje koje glasi: Sarađujte u dobru i bogobojaznosti a ne sarađujte u grijehu i međusobnom neprijateljstvu.
Draga braćo i sestre!
Mržnja ne može obogatiti našu zajednicu, niti povećati njen ugled, ali može uništiti mostove među našim ljudima i svaku nadu u zajedničku budućnost. Umjesto svađe, vjera nudi dijalog, raspravu oko zajedničke riječi, zajedničkog dobra. Dijalog je put do dogovora, a svađa i nepovjerenje do destrukcije i uništenja.
Muslimani posebno, ali i ljudi općenito, trebaju biti jedno tijelo, jedna duša, srce koje teži ka istom cilju, miru među ljudima i narodima. Takvi jesu oni koji se međusobno pomažu, oni koji raspravljaju o različitim pitanjima, uz međusobno uvažavanje.
Ružno je slušati uvrede i otvoreno neprijateljstvo jednih prema drugima od onih koji za sebe govore da su vjernici. Nije musliman onaj od čijeg jezika i ruku nisu mirni drugi ljudi i muslimani, makar klanjao i postio, zekat davao i hadž obavio. On to nije sve dok ne popravi svoje ponašanje i svoja djela i sve dok se ne vrati na put islama.
Nije li Vjerovjesnik, a.s., rekao: Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku sigurni drugi muslimani (ljudi).
Nesloga i svađa u zajednici u pravilu ohrabruju druge da napadaju i ugrožavaju njenu sigurnost. Na ovu okolnost upozoreni su muslimani u Kur'ani Kerimu:
Nemojte se svađati pa da propadnete i oslabite…
Svađa je ono što nas ne vodi do cilja, ono što stvari ne popravlja, već ih čini gorim. U našem javnom prostoru, posebno među muslimanima-Bošnjacima, širi se svađalački mentalitet. To nije dobro! Na tu bolest su dužni ukazivati umni ljudi među nama.
Trebamo se osloboditi zapaljivih riječi i glasnogovornika koji u naše ime truju odnose među nama. Umjesto toga, iskoračimo u javni prostor i argumentirano, s uvažavanjem, ukažimo na one anomalije koje slabe našu zajednicu i ugrožavaju sigurnost zemlje.
Suprotstavimo se ljudima koji ugrožavanju naše jedinstvo, našu zajednicu, zemlju i narod. Ne podcjenjujmo opasnosti koje su pred nama. Ne smiju nas zateći uspavane, ali ni obeshrabriti. Svaka zajednica koja vjeruje i bori se i koja je spremna suočiti se sa sobom, sa svojim slabostima, sposobna je da raste i razvija se.
Naša domovina Bosna i Hercegovina jeste u poteškoćama, ali one nisu ni blizu onih koje smo ostavili iza sebe. I danas, kao i uvijek, neka su nam na umu riječi hazreti Omera, koji je rekao: Ne bojim se velikog broja neprijatelja koji je pred nama, strah me je velikog broja grijeha i poroka koji su u nama.
Zato se borimo i budimo ustrajni u borbi s našim slabostima. Neka nas ne obuzimaju malodušnost i beznađe. Budimo odlučni i dosljedni u slijeđenju našega cilja: da budemo dobri i iskreni muslimani, predani Bogu, odani zemlji i narodu, u svojoj domovini i na svome, riječi su i poruka poštovanog Reisu-l-uleme.
Cijenjena braćo i sestre!
Bajramska hutba je prilika kada se u svim našim džematima i džamijama vjernicima prenese poruka reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Veoma je važno što nas savjeti i upute našeg vjerskog poglavara u odabranim bajramskim danima dodatno ujedine u razmišljanju o vlastitom halu i potaknu na brigu i odgovornost za temeljne vrijednosti koje samo zajedničkim čestitim radom i zalaganjem možemo očuvati i dalje razvijati. Uvjeren sam da smo i jutrošnje reisuluemine nasihate i upute, koje su nam itekako u ovom vremenu potrebne, s osobitom pažnjom poslušali. Pogotovo što dolaze od reisu-l-uleme Husein-ef. Kavazovića čije se moralne osobine, odmjerena riječ i vjerodostojno djelo, među ulemom, u našem narodu i šire u društvu, danas veoma cijene i poštuju. Tako je bilo i u proteklim decenijama njegovog djelovanja i misije. Mi u ovom gradu i cijelom Muftijstvu tuzlanskom najbolji smo svjedoci.
Braćo i sestre!
Allaha, dž.š., molim da nas u našem zajedništvu i samoprijegornom radu pomogne i osnaži. Prihvatimo i cijenimo doprinose svakog pojedinca među nama jer svačiji i najmanji plemeniti trud može biti od zajedničke koristi. U ovakvom uvjerenju nas mogu učvrstiti i riječi znamenitog muslimanskog prosvjetitelja, reformatora iz devetnaestog stoljeća Muhameda Abduhua koji je kazao: ”Niko nije toliko mali i slab da ne bi mogao pomoći, a opet niko nije ni toliko velik i samodovoljan da mu ne treba ničija pomoć. Bog Jedini je istinski Gospodar i od Njega svi trebaju i traže pomoć.”
Stoga je dužan svako od nas da se, koliko god može više, u dobru natječe i da svojim djelima koristi drugima. Najbolji među ljudima je onaj ko je najkorisniji, poručuje nam Muhammed, alejhisselam. Posebno je to vrijedno kada izdašno pomažemo onima koji su u nevolji i čije su potrebe najočitije. Pozivam vas da svima njima olakšavamo njihovo stanje i pružimo utjehu u bajramskim danima, ali i da to budu naše trajne vrline.
Ukazujući na jedan od svijetlih primjera nesebičnosti, i ovom prilikom iskazujem zahvalnost našim ljekarima i svom medicinskom osoblju na dugotrajnom i odgovornom bdjenju nad zdravljem svih nas, posebno u vrijeme prijetećih talasa pandemije kojoj smo još uvijek izloženi. Neka im za njihovu požrtvovanost dragi Bog pruži Svoju nagradu, osnaži ih i podari im svako dobro.
S posebnim osjećanjem i mišlju u ovim blagoslovljenim trenucima, Allahu, dž.š., upućujemo dovu da olakša stanje bolesnima, iznemoglima, siromašnima i obespravljenima.
Želim se također zahvaliti svima koji su pomogli da, u uvjetima brojnih neophodnih ograničenja, naše džematlije što potpunije obave ramazanske ibadete i dožive ljepotu ovog časnog mjeseca, kako u svojim kućama tako i u džamijama.
Allaha Svemilosnog molim da svim muslimanima i muslimankama primi njihove ramazanske ibadete i da ih poživi u sreći i zadovoljstvu. Zahvalni smo im na njihovoj odlučnosti i istrajnosti da zajedno sa svojim čestitim imamima jačaju duh našeg naroda i temelje naše domovine. Posebno smo ponosni na naše džemate u Podrinju i Posavini kojima dugujemo stalnu pažnju i podršku.
Allaha Svemogućeg molimo da i nas obaspu blagoslovi koje je u slijedećoj dovi svom ummetu namijenio posljednji plemeniti poslanik Muhammed, a.s.: O vjernici, neka vas Allah čuva! Neka bdije nad vama! Neka vas sačuva od svega što je ružno! Neka vas pomogne! Neka vas uzdigne! Neka vam na pravi put ukaže! Neka vas uzme u Svoju zaštitu! Neka odagna od vas svaku nesreću i neka sačuva vašu vjeru!… (Taberani, Evsat; Ebu Nu'ajm, Hiljetu-l-evlija)
Poštovana braćo i sestre!
Pozivam vas da drugog dana Bajrama obiđemo mezarja naših najmilijih i šehitluke gdje su najbolji sinovi naše domovine Bosne i Hercegovine.
Svima vam upućujem srdačne čestitke povodom Ramazanskog bajrama i želim vam puno sreće i napretka – svakog dobra. Podijelimo bajramsku radost sa svim svojim komšijama i prijateljima.
Bajram šerif mubarek olsun!