Bismillah, ve-l-hamdu lillah, ve selamun ala resulillah.

Cijenjena braćo i poštovane sestre,

Uzvišeni Allah u Svojoj časnoj Knjizi Kur'an-i Kerimu kaže:

Uistinu, Mi smo stvorili čovjeka za (život) u bolu, trudu i iskušenju. (El-Beled, 4)

Čovjek je cijeli svoj život u nekoj borbi. Bori se da preživi, bori se za zdravlje, slobodu, radno mjesto, prava, bori se da zaštiti Domovinu, čast, imetak, porodicu, bori se s iskušenjima… U brobi mu život prođe. Tako je s pojedincima, kao i sa cijelim narodima.

Tako je bilo i aprila 1992. godine. Predsjedništvo BiH proglasilo je 8. aprila ratnu opasnost i osnovalo Glavni štab Teritorijalne odbrane. Narednog dana, 9. aprila, Predsjedništvo BiH donosi novu odluku. U toj odluci dat je rok da do 15. aprila sve formacije budu objedinjene i stavljene pod jedinstvenu komandu Štaba Teritorijalne odbrane BiH. Zato se 15. april obilježava kao dan Armije RBiH.

Na početku izbijanja agresije na BiH, Armija BiH brojala je do 70 hiljada vojnika. Taj broj se konstatno povećavao da bi 1993. godine Armija brojala 250 hiljada boraca. Neki njeni generali sjećaju se da se „krenulo srcem, patriotizmom. Krenulo je svo patriotstki oprijedjeljeno stanovništvo da brani BiH ne obazirući se na činjenicu – da li ima opremu, da li ima naoružanje, da li ima municiju, da li ima dovoljno hrane i svega drugog što je potrebno za oružanu borbu. Divizije su dolazile do oružja ulaskom u magacine oružja, kupovinom od neprijatelja, donacijama iz svijeta.

Na početku rata imala je samo okupljenje ljude koji su stali u odbranu države Bosne i Hercegovine bez organizacije i naoružanja. Ubrzo je Armija RBiH izrasla u respektabilnu vojsku odbranivši domovinu od agresorskih snaga. Najveća odlika Armije RBiH, je to što je bila zvanično priznata i legalna oružana sila koja je pružila otpor i istinski branila domovinu.“ (Karavelić). I odbranija je. Časno. Hvala Bogu Dragome na tome.

A svim pripadnicima Armije Republike Bosne i Hercegovine, članovima porodica šehida i poginulih boraca, ratnim vojnim invalidima, demobilisanim borcima i veteranima Armije RBiH, kao i svim njenim građanima koji je osjećaju svojom Domovinom, upućujemo iskrene čestitke povodom 15. aprila – Dana Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Cijenjena braćo i poštovane sestre.

Decenijama kasnije, u ovim danima osvojenog mira, cijelo čovječansto pa i narod naše Domovine, bije nove bitke. One nisu nimalo lakše od onih ratnih. Zahtijevaju ozbiljnost komandovanja i donošenja odluka, strogu disciplinu i samodisciplinu, visoki nivo svijesti i odgovornosti svih institucija i pojedinaca. Borba je to protiv golim okom nevidljivog a tako opasnog agresora koji atakuje na zdravlje i život čovjeka.

Važnost institucija i jedinstvenog djelovanja nikada nije bila tako prioritetna koliko ovih mjeseci. Toga moramo biti svi duboko svjesni i spemni u toj tako nepredvidivoj borbi dati maksimum vlastitog doprinosa. Kako bismo, s Božijom pomoći, uspjeli u ovom globalnom ratu preživjeti, ostati na nogama i nastaviti svoj put u budućnost.

A kakva će biti budućnost ove zemlje i svih njenih građana uveliko ovisi i o tome koliko ćemo pouke izvući iz sadašnjeg stanja. Mnogi su navikli na visok standard. Morat će se navići na niži, ako žele da zadrže minimalni nivo zadovoljstva. Mnogi su se rado opredjeljivali za kupovinu stranog proizvoda. Uvjerili smo se, u toku odbrambenog rata, a i ovih dana, da oslanjanje na vlastite snage i domaći proizvod ima najviše šansi da na vrijeme zadovolji naše potrebe; da razvijanje vlastitih privrednih potencijala predstavlja naš put u sigurniju budućnost. S Božijom pomoći.

Cijenjena braćo i poštovane sestre.

Ispraćajući mubarek noć Lejletu-l-berat osjetili smo da se mubarek ramazan već dobro približio. Kao da njegov bereket već struji ovim prostorima zajedno sa strujanjem vjetrova ovih dana. Pripremimo svoje duše za njega. Post će nam, inšallahu te'ala, pomoći da budemo još disciplinovaniji i spremniji na samopožrtvovanje. I pripremimo mnogo dova.

Nas su oduvijek učili da je ljubav prema Domovini pokazatelj našeg imana, našeg iskrenog vjerovanja u Onoga ko nam je Domovinu darovao. Zato ćemo današnju hutbu završiti dovom:

Ja Rabbi.

Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo i Tebi zahvaljujemo,

Tebi, Dobročinitelju svemu i Milostivom,

Vladaru Dana sudnjega.

Mi se samo Tebi klanjamo i samo od Tebe pomoć tražimo!

Gospodaru naš, koji si ovu našu domovinu, Bosnu i Hercegovinu, tako lijepom stvorio, i nimete mnogobrojne po njoj prosuo, i na njoj planine, brda i brjegove uzdigao, šumama, livadama i rijekama je okitio, molimo Te, Gospodaru naš, da je učiniš sigurnom i slobodnom za sve plemenite ljude koji u njoj žive.

Milostivi Allahu, podari nam dovoljno sunca žarkog, kiše plodne i usjeva rodnih, halal i berićetnu nafaku iz naše zemlje i na našoj zemlji, da na njoj živimo i umiremo kao muslimani.

Plemeniti Allahu, podari nam iskreno i najčvršće vjerovanje i dug život ispunjen zdravljem i zadovoljstvom Tvojim. Pomozi nam da svoje potomke odgojimo pa da budu čestiti, učeni i odvažni, našu vojsku učini simbolom snage, hrabrosti i sigurnosti, a našoj Domovini podari postojanost i svaki boljitak pod okriljem Tvojim; zaštiti je od nesreća i belaja.

Milostivi Allahu, povećaj ljubav Bošnjaka prema Domovini, ne dozvoli da nam nasilnici budu u vlasti, a brigu o nama povjeri najboljima od nas. I budi uz nas, a ne protiv nas.

Gospodaru naš, učini da krv šehida, i suze njihovih majki, i uzdah njihove djece, i bol njihovih supruga budu temelj našeg sjećanja, snage i odlučnosti da budemo odgovorniji i sposobniji u svojim zadacima, aktivniji u svojim džematima i korisniji društvu i Domovini.

Gospodaru naš, ne dopusti da nas slabosti obuzmu pa da zaboravimo na Tebe, da se udaljimo od Tvoje milosti i zaštite. Poduči nas da ne zaboravimo da si nam Ti domovinu Bosnu i Hercegovinu darovao – da je volimo i u njoj mir i slobodu čuvamo.

Tebe, Stvoritelja i Gospodara našeg, slavimo i veličamo onako kako Si Ti zadovoljan!

Oprosti nam i poduči nas da i mi drugima praštamo. (Amin.)

dr. Sead-ef. Seljubac

Džamija Behram-begove medrese, 10.4.2020. godine