Hvala Allahu Gospodaru svjetova. Njemu Svemilosnom se zahvaljujemo i od Njega Uzvišenog pomoć i oprost tražimo.

Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed, a.s., Njegov rob i Njegov Poslanik. Allah, dž.š., ga je poslao da radosnu vijest donese, da posvjedoči i da opomene.

Draga braćo i poštovane sestre!

Jutros se opraštamo od ramazani-šerifa, blagoslovljenog mjeseca, u kojem su se oni koji su vjerovali i dobro postupali najljepšom odjećom pobožnosti i čestitosti zaodjenuli. Oni su se postom i drugim ibadetima najljepšim ljudskim vrlinama oplemenili. Zbog toga su ovo trenuci naše neizmjerne radosti. Pripremili smo se da se u njima Allahu, džellešanuhu, skrušeno zahvalimo na svim ramazanskim blagodatima i da Njega Uzvišenog zamolimo da naše ibadete primi i da nas učvrsti na putu našeg dobra i trajnog zadovoljstva. U našim džamijama to činimo obavljanjem bajram-namaza, zajednički i u velikom broju, a sve nas, na svakom mjestu, povezuje tekbir kojim Stvoritelja svjetova slavimo i veličamo. Činimo to onako kako je od nas Stvoritelj svjetova zatržio kada nam je objavio: …i da veličate Allaha zato jer vam je On ukazao na pravu stazu, i da budete zahvalni. (El-Bekare, 185.) Ove kur'anske riječi su uslijedile u ajetu u kojem se prethodno govori o ramazanu, objavi koja se u njemu objavljuje i postu koji se u njemu propisuje. Dakle, produbljene ramazanske spoznaje iz Kurani-kerima i ramazanskim postom osnažena bogobojaznost su naša srca i jezike ispunili posebnom zahvalnošću i pokornošću Bogu Svemogućem.

Naročito je post u ovom mjesecu dragocjeno djelo. Ovaj ibadet je, zaista, najdjelotvorniji lijek za ljudska srca i duše. Post je vrelo bogobojaznosti, a bogobojaznost je najpouzdaniji temelj ljudske plemenitosti. U Kur'anu Časnom je sljedeće posvjedočeno:

Od vas je kod Allaha najplemenitiji onaj ko je najbogobojazniji. (El-Hudžurat, 13.)

Stoga su kod svih nas velika očekivanja od onoga što smo u proteklom ramazani-šerifu sticali. A zasigurno smo našu duhovnu snagu uvećali i naše zajedništvo ojačali. Otuda će hod na našem putu biti sigurniji i priželjkivani ishodi izvjesniji.

U danima posta i noćnom stajanju u namazu pred Gospodarom svjetova, dublje smo, jasnije spoznali snagu i smisao istrajnosti u poslu i zadaćama, kao i blagodat strpljivosti u odnosima i saradnji s drugim ljudima. Zato ćemo s više odgovornosti, ako Bog da, čuvati granice za koje smo zaduženi. Podučavali smo se tome držeći se strogo određenih granica sehura i iftara za svoj post, ali jednako tako i čuvajući granice između lijepe i ružne misli i riječi, darežljivosti i škrtosti.

Neka nam obnovljena duhovna i umna snaga budu od pomoći da moralne vrijednosti u našem društvu činimo još postojanijim, te da jačamo ljubav prema zavičaju gdje je naš korijen, i prema domovini u kojoj je naš mir i sloboda. Na ovim granicama nam valja neprekidno i nepokolebljivo bdjeti. Allah Uzvišeni nas poziva i savjetuje:

O, vjernici! Strpite se, i postojani budite, i nepokolebljivi na granicama nek’ ste! I Allaha se bojte da biste uspjeh postigli! (Alu ‘Imran, 200.)

Braćo i sestre!

Dozvolite mi da vam ovom prilikom prenesem i dio bajramske poruke Reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazovića, a koja glasi:

Vjera je nasihat (savjet), – ed-dinu en-nesiha – govorio je Muhammed, a.s. Ona nam govori kako bi bilo najbolje postupati i ona budi našu savjest. U nju nema prisile, kako nam kazuje Kur'an časni. Allah, dž.š., ljude savjetuje da razlikuju ono što je dobro od onoga što je loše. On je Onaj Koji je i u dobru i u zlu stvorio klicu kušnje, da bi ustanovio kako ćemo se ponijeti i kako ćemo postupiti. Iz svega bismo morali uzimati pouku, kakva god ona bila.

Božija riječ nas drži blizu naših korijena i naših praroditelja Adema i Have. Allah je udahnuo od Svoga Ruha u Adema, što je Muhammed, a.s., iskazao u svom poznatom  hadisu: Bog je stvorio Adema na Svoju priliku.

Ta Božija slika reflektira u nama, kako su nas učili veliki muslimanski mistici, Božija lijepa imena. Zbog toga je, kazuju oni, od svih Božijih zabrana, skrnavljenje ljudskog lika i njegovog hurmeta najveći grijeh. Povrijediti ljudsko dostojanstvo znači poniziti Božije djelo, a to je isto kao i izjednačiti se s Iblisom, biti proklet, omrznut i odbačen. Adem je stvorenje koje uči i griješi, ali svoje greške nastoji ispraviti pokajanjem i nastojanjem da učini dobro koje će pobrisati zlo. U vasijetu kojeg je Vjerovjesnik, a.s., ostavio Ebu Zerru, stoji: Boj se Allaha, gdje god da si! Poslije učinjenog grijeha, učini dobro djelo, kojim ćeš ga pobrisati i prema ljudima se na najljepši način ophodi. (Tirmizi, 1987)

Obožavati Allaha (ubudijjett) znači predano služiti Njemu i Njegovoj riječi, ispunjavati nalog vjere, predano kao musliman i pouzdano kao mu'min. U svakom od nas leži polog vjere još iz ezela, emanet na koji smo pristali onda kada su se naše duše zaklele Bogu na poslušnost. Allah nam budi uspomenu na taj zavjet riječima: Nisam li Ja Gospodar vaš! Odgovorili smo: „Jesi! Mi svjedočimo!“

Od tada čovjek u sebi nosi odgovornost koju nikako ne može izbjeći. Bježanje od nje neće nas razriješiti bremena koje smo uprtili.

Allah nas je učinio čuvarima praiskonskih vrijednosti života na zemlji. Naša ulema ih je nabrojala i ukazala na njih, kao na primordijalne vrijednosti čuvanja života, slobodnog ispoljavanja vjere, slobode misli i savjesti, poštivanje ljudskog dostojanstva, očuvanja ljudske vrste kroz porodicu u zajednici ljudi i sigurnost stečene imovine svakog pojedinca.

Ostavljajući svoj vasijet muslimanima, Vjerovjesnik je kazao: Nemojte jedan drugom zavidjeti! Nemojte iz mržnje jedan drugom leđa okretati! Nemojte se u imetku nečasno jedan s drugim nadmetati; budite, o Božije sluge, prava braća! Vjernik je vjerniku brat! Neka mu ne čini nasilje, neka ga ne napušta, neka ga ne vara i neka ga ne ponižava. Bogobojaznost je ovdje (u srcu). Ponovio je to tri puta, a onda rekao: Dosta je čovjeku zla da ponizi svog brata. Muslimanu je zabranjeno oskrnaviti život svog brata, njegov imetak i čast.

Muslimanu je važnije sačuvati tuđu čast i obraz od bilo kakvog ovodunjalučkog cilja. Nadmetanje, u politici ili u kakvom poslu, ne smije preći ove granice. Ko se od muslimana ne bude držao ove Vjerovjesnikove oporuke, izdao je emanet vjere, okrenuo leđa Bogu, Vjerovjesniku i zajednici muslimana. Vrijeme koje je pred nama govorit će o nama, ko smo i kakvi smo.

Draga braćo.

Poslušajmo danas nekoliko riječi o čestitosti, poštenom odnosu prema drugima i prema onome za što smo odgovorni, kao i o dobročinstvu i iskrenosti prema sebi i ljudima. Uzvišeni Allah je kazao: Nije čestitost u tome da okrećete svoja lica istoku ili zapadu. Čestiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike i koji od imetka, iako im je drag, daju rodbini, i siročadi, i siromasima, i putnicima namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju… (El-Bekare, 177)

Čestiti i dobri ljudi su oni koji žive u zajednici i za nju, koji doprinose dobru i bore se da ljudima olakšaju život, brinući se za njih, čuvajući njihov posao, njihovo zdravlje, obrazovanje i mir. Poslanik, a.s., kazao je i da je čestitost u lijepom ophođenju s ljudima. Dobročinstva i čestitosti nema kod onih ljudi od kojih su komšiluk i drugi ljudi stalno bihuzur i stalno uznemireni.  A Abdullah, sin Omerov, r.a., rekao je: „Biti čestit nije teško: vedro lice i blag jezik“.

Draga braćo i sestre!

U ovom velikom danu naše radosti i zajedništva, neka mi bude dozvoljeno kazati nekoliko riječi o našoj zajednici, koju smo kao emanet naslijedili od naših očeva, a oni od njihovih očeva i sve tako do Muhammeda (a.s.). Uzvišeni Allah u časnom Kur'anu na nekoliko mjesta ponavlja: Ova vaša zajednica (ummet) jedna je zajednica, a Ja sam vaš Gospodar, i zato Meni služite (El-Enbija, 92).

Jedinstvo zajednice muslimana je farz, važniji od bilo kojeg drugog, o čemu postoji koncenzus (idžma) uleme u svim vremenima. Koliko je ono važno govori i predaja koju prenosi Ibn Mes'ud, u kojoj se izlazak iz vjere poistovjećuje s izlaskom iz zajednice muslimana (Muslim, 1676; Buhari, 6878). Svi vjerovjesnici su pozivali monoteizmu i pripadnosti jednoj zajednici vjernika. Jedan je Bog, Allah, i jedna je zajednica muslimana.

S vremena na vrijeme, pojave se u našem ummetu ljudi koji su zastranili i u sekte se podijelili, unoseći pometnju među braću i sestre. Rade to pomognuti obavještajnim službama zemalja koje imaju svoje interese, bilo da su s istoka ili sa zapada. Danas, naše muslimane u Srbiji prži žeravica podjela, koja ostavlja nagorjele ožiljke na njihovom tkivu koji teško zarastaju. Moramo iz toga uzeti pouku.

Draga braćo i sestre!

U prirodi je svakog čovjeka da voli svoju zemlju, svoju domovinu. Svaki musliman, koji drži do sebe, zna da je država zajednička kuća, dom u kome obitava njegov narod. Naši učeni ljudi su nas učili da je ljubav prema domovini dio vjere. Jer, domovina nije samo fizička već i duhovna kategorija. Svojim primjerom je to pokazao i sam Poslanik, a.s., u najtežem trenutku svoje misije, na putu Hidžre. Napustivši Meku, s obližnjeg brežuljka pored nje, on se okrenuo da je još jednom pogleda, i kazao: Bogami, da me tvoji stanovnici nisu primorali da te napustim, nikada te ne bih ostavio.

Poslanik je ostao vezan za svoj rodni grad Meku, makar je smrt dočekao u Medini. O njegovoj ljubavi prema rodnom gradu i Kur'an govori u ajetima o promjeni kible. Njegov primjer neka bude naše trajno nadahnuće i inspiracija o tome da tijelo može napustiti dom, ali da ga duh uvijek nosi sa sobom. Kako da zaboravimo našu Bosnu: njeno Podrinje i Hercegovinu, njenu Krajinu i Posavinu! Kako da ostavimo Sandžak, da nam uvehne otrgnut iz srca, iščupan iz prsa. Kako da to učinimo s bilo kojim krajičkom naše postojbine! Zovu nas i mame da pružamo ruke tuđini, a rodnu grudu nam otimaju.

Trebamo se prebrojati, presabrati, dozvati pameti i okrenuti jedni drugima. Ostat će pusti naši krajevi, a samo naše džamije će govoriti da smo nekada tu živjeli. Kako god bilo, mi smo jedni drugima najpreči. Teško onima koji u migrantskim redovima čekaju da drugi o njima odluče, a sami ne poduzimaju ništa.

I, na kraju, braćo i sestre, naš put je uvijek bio jasno omeđen i ucrtan. Vjerujmo u Allaha, držimo se Njegove riječi i izvršavajmo ono što nam je On stavio u obavezu.

Budimo otvorenih srca prema drugima, činimo im dobro, a čuvajmo i njih i sebe od zla. Trudimo se da svojim radom steknemo dobro ovog i budućeg svijeta. Budimo svjesni da nema nagrade bez truda i dobra djela. Upućujmo dovu Allahu, jer primljena dova može promijeniti našu sudbinu, riječi su i poruka Reisu-l-ulem Husein-ef Kavazovića.

Braćo i sestre!

Naši blagdani su uvijek posebno vrijedni za naše porodice. Neka ramazanski duh i blagost ovog Bajrama ostave najljepši pečat na sve naše porodice. Naše najiskrenije dove Allahu, dž.š., upućujemo za našu djecu. Neka ih On Svojom milošću čuva i uputi da budu znaniji i snažniji od nas.

Zamolit ću vas da se u ovim danima radosti ophodite s mnogo ljudske dobrote sa starijima, i da pokažete vrijednost samilosti prema mlađima. U tome nam je najbolji uzor naš poslanik Muhammed, alejhisselam. U poštovanju starijih nahodi se mudrost života, a u brizi i odgovornosti za mlađe naša je dalekovidost.

U danima jedinstvene bajramske radosti nipošto ne zaboravimo ni one koji su u nevolji i kojima naša pomoć i pažnja može biti veliko olakšanje i utjeha.

Sutra je Dan šehida. Posjetimo šehitluke i obiđemo mezarja naših najmilijih. U zajedničkoj dovi se prisjetimo naših šehida i njihove velike žrtve.

Braćo i sestre!

Svima vam upućujem srdačne čestitke povodom Ramazanskog bajrama i želim vam puno sreće i napretka – svakog dobra. Podijelimo bajramsku radost sa svojim komšijama i prijateljima.

Bajram šerif mubarek olsun!

 

Džamija Kralja Abdullaha,

Tuzla, 15.6.2018. godine