„Učenju Kur'ana napamet“, kako tvrdi El-Kardavi, „pomogle su lahkoća i pitkoća kur'anskog izraza, te podsticanje na njegovo učenje, tako da ga je tokom historije ogroman broj pripadnika ummeta naučio napamet. O tome je šejhul-islam Ibn Tejmija rekao: ‘Naš ummet nije kao sljedbenici knjige koji svoje knjige nisu učili napamet. Ako bi svi mushafi kojim slučajem nestali, Kur'an bi ostao sačuvan u srcima pripadnika islamskog ummeta.'“ (2012: 38)

Dugo vremena se musliman na ovim našim balkanskim prostorima druži s Kur'anom na način učenja njegovog originalnog Teksta, bez ulaženja u njegova značenja i bez osjećanja potrebe da iz njega uzima bilo kakvu pouku, niti traži rješenja za savremene probleme, lične, porodične ili društvene.

Slično je i sa učenjem hifza. Većina hafiza ostaje na memorisanju i „čuvanju“ hifza od zaborava. Mali broj njih se kasnije bavi dubljim ulaženjem u analize, razumijevanje Teksta i konkretnu primjenu principa u svakodnevnici, s ciljem mijenjanja sebe i drugih. Dakle, „učenje Kur'ana ne smije biti samo puko memorisanje, već se treba manifestovati kroz stil života (djela i postupke)“. (Husejnović, 2024: 140)

Upravo taj motiv – da se Kur'an što više uči, proučava i po njegovim propisima vlada, podstakao je mnoge Bošnjake da uvakufe dio svoje imovine i svojim vakufnamama oporuče „učenje cijelog Kur'ana ili određenih sura.“ (Gobeljić, 2024: 69) Sačuvana je jedna takva vakufnama iz 1871. godine u Arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke, kojom Fatima, supruga Omer-bega iz Bijeljine, vakufi iznos od 18.000 groša, uz uslov da se na osnovu dobiti ostvarene obrtom spomenutog novčanog iznosa predvidi obavljanje bedeluk hadža za vakifu, učenje Kurʼana u Čaršijskoj i Amil Alijinoj džamiji u Gornjoj Tuzli, učenje po jedne hatme u toku ramazana u objema spomenutim džamijama i izgradnja turbeta u mahali Kiz Turbesi (Žensko Turbe) u istoimenoj kasabi. (Seljubac, 2024: 17-18)

Ovakvi primjeri su vrijedni poštovanja, ali smatramo da je krajnje vrijeme da Kur'an postane subjekat naših pozitivnih promjena, a ne samo objekat našeg učenja, napamet ili gledajući, a kod stručnijih osoba istraživanja. Mi o Kur'anu pišemo i govorimo, morali bismo dozvoliti da on nama progovori o nama i da ga poslušamo. Dokle ćemo mu se samo diviti, kao Božijoj Riječi, nadnaravnoj i vječnoj, i samo učiti napamet njegove ajete? Kada ćemo ga početi živjeti? Osjeća se, po stanju u ljudskoj zajednici uopće, a u zajednicama muslimana posebno, da je ovo čas kada moramo ukloniti „gluhoću“ iz ušiju pa poslušati šta nam Bog Dragi, Svojim Riječima, govori.

Cjeli tekst, objavljen u 1/150. broju Časopisa za islamske teme i kulturu Hikmet, s podnaslovima:

  • UVOD;
  • NAŠ ODNOS PREMA KUR'ANU;
  • POTENCIJALNA DILEMA – MEMORISANJE ILI RAZUMIJEVANJE;
  • MEMORISANJE I RAZUMIJEVANJE;
  • ZAKLJUČAK.

nalazi se na linku: Odnos između hifza Kur'ana i razumijevanja značenja njegovog teksta