Iz štampe je izašla knjiga „Moja Gornja Tuzla – vjerski život u XX stoljeću“ autra dr. Sead-ef. Seljubca. Izdavači ove knjige su Muftijstvo tuzlansko i Medžlis IZ Gornja Tuzla.

Knjiga na jednom mjestu objedinjuje rasute podatke o životu gornjotuzlanskih imama, mujezina, mutevelija, džematlija, te dostupne informacije o vjerskim objektima i odgojno-obrazovnim institucijama, a u manjem obimu i kulturnim događanjima u ovoj tradicionalnoj čaršiji. U određenoj mjeri knjiga je i autobiografskog karaktera.

Za njenu pripremu autor je koristio jedan broj neobjavljenih arhivskih dokumenata, dokumente pohranjene u Medžlisu Islamske zajednice Gornja Tuzla, periodiku, objavljene i neobjavljene knjige te jedan broj dokumenata iz privatnih biblioteka Gornjotuzlaka, kao i informacije sačuvane u sjećanjima živih Gornjotuzlaka, ili onih koji nisu iz Gornje Tuzle, ali su s njom dijelili jedan period svoga života.

Knjiga će javnosti biti predstavljena u petak, 13. septembra ove godine, u okviru Okruglog stola „Gornja Tuzla u vremenu“ koji počinje u 17,00 sati (Društveni dom u Gornjoj Tuzli).

Iz recenzija:

„Gornja Tuzla je gradić, čaršija, kasaba koja je kroz historiju prošla brojna iskušenja i često se nalazila na udaru zbog svojih istaknutih vrijednosti što ostavljaše traga u vremenima u kojima je živjela. Bogata historija stavlja ovo mjesto, iako s relativno malim brojem stanovnika, u skupinu mjesta koja se spominju često, tako što se navode podaci da je Gornja Tuzla najstarije naselje s kontinuitetom življenja na Balkanu, pa sve do podataka vezanih za posljednje stoljeće. Ne ulazeći u tačnost navedenog podatka, jasno se nameće potreba za preciznim i detaljnim izučavanjem ovog mjesta i svega kroz što su ono i njegovi stanovnici prošli i prolaze. (…)

Vjerski život u XX stoljeću predstavljen je u deset poglavlja koja obrađuju podatke vezane za svaku deceniju posebno. U ovom djelu dr. Seljubac navodi brojne objekte od kojih neki postoje i danas, a nekima se gubi svaki trag, spominje imena i osobe koje su živjele u Gornjoj Tuzli te brojne aktivnosti koje su provodili i predvodili mještani ove kasabe. Posebno je značajno spominjanje brojnih osoba za koje mnogi Gornjotuzlaci, pa čak i potomci tih osoba, više ne znaju, ili ih ne spominju. Prezimena spomenuta u knjizi su brojna, ali je primjetno da neka prezimena više i ne postoje u Gornjoj Tuzli ili su porodice s tim prezimenima malobrojne.“ (Dr. sci. Fuad Hadžimehmedović)

„Autor u ovoj knjizi kazuje o ljudima koji su živote proveli služeći vjerno i predano svojoj vjeri i svome muslimanskom bošnjačkom narodu, svjesni činjenice da je imamski, hatibski i muallimski rad, kao temeljni rad u Islamskoj zajednici, bio i centralna misijska zadaća na koju se sve ostale naslanjaju.

Historijski gledano, rad imama bio je, iako najteži i najodgovorniji, vrlo često marginaliziran, zapušten, nepriznat i potcijenjen. Bez obzira na sve okolnosti, imami su podnijeli velike teškoće rada u džematu. Dijelili su sudbinu svojih džemata, pa čak i radeći bez adekvatne materijalne naknade za svoj rad. Divljenja vrijedni su imami tog vremena koji su, držeći se čvrto onoga što su kroz medresu naučili, srčano i beskompromisno naučeno u praksu provodili, služeći tako islamu i muslimanima i podnoseći velike teškoće. Trud i zalaganje tih imama nošen je jedino željom za Allahovim zadovoljstvom i nagradom.

Autor je svojim prepoznatljivim i jednostavnim tekstom oživio uspomenu na čestite imame, mujezine i mutevelije koji su utisnuli svoj pečat na vjerski život u Gornjoj Tuzli u posljednjih sto godina.“ (Mr. sci. Ramiz Bajić)

„Dr. Sead Seljubac ovim djelom još jednom dokazuje svoju ljubav prema rodnom gradu. Autor je uspio sabrati bogatu vjersko-religijsku kulturu Gornje Tuzle u jedno djelo, čime ju je dodatno obogatio. Odao je priznanje gornjotuzlanskoj ulemi prvim djelom ove prirode vezanim za Gornju Tuzlu, te je time ispunio, kako sam kaže, svoj dug prema ovom mjestu. (…)

Doktor Sead Seljubac ovim je djelom uspio sačuvati od zaborava porušene džamije, mektebe, tekije, ljude izgubljene u historiji i njihov doprinos Gornjoj Tuzli.

Ovo djelo treba da bude u biblioteci svakog Gornjotuzlaka i muslimana koji cijeni tradiciju Bošnjaka i njenih čuvara – uleme, te ga srdačno preporučujem, u nadi da ćemo kao građani ovog mjesta prepoznati njegovu važnost.“ (Salih-ef. Jusić, glavni imam MIZ Gornja Tuzla)