„Stalno mi je Džibril, s.s., preporučivao da se pazim sa komšijama, tako da sam pomislio kako će doći naređenje da komšija i komšiju u ostavštini može naslijediti.“ (Hadis)

Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Kada komšija od tebe zatraži pomoć – pomozi mu!; kada se razboli – posjeti ga!; kada ga zadesi blagodat – čestitaj mu!; kada ga zadesi nesreća – saosjećaj sa njim!; kada umre – dođi mu na dženazu!; nemoj graditi kuću visoko, kako bi mu pravio zaklon, osim ako ti on dozvoli; nemoj ga uznemiravati mirisom iz svoga lonca, osim da i njemu uspeš od toga!; ako kupiš voća – udijeli mu od toga, a ako to nisi u mogućnosti onda unesi u kuću a da on ne vidi; i neka tvoje dijete s tim u ruci ne izlazi u dvorište, da komšijsko dijete ne bi poželjelo isto.“

Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu, govorio je: „Prvi nazovi selam pri susretu s bratom u vjeri, dozivaj ga njemu najdražim imenom i napravi mu mjesto u sijelu pa će ti to povećati ljubav prema njemu.“

Zabilježene su riječi Hasana El-Basrija: „Nema vjere onaj ko čovječnosti nema. Ko zadrži žito četrdeset dana čekajući da mu se podigne cijena, neće se moći spasiti od grijeha pa makar ga kasnije on lično samljeo, hljeb zamijesio i siromahe njime nahranio. Ne sastoji se ljepota susjedstva u otklanjanju neugodnosti od susjeda već u strpljenju na neugodnostima. Tri najveće propasti su: − vođa kome se pokoriš pa te zavede – susjed koji širi tvoje zlo, a sakrije tvoje dobro, i − siromaštvo koje boli zadaje.“