Medžlis GRAČANICA
Broj džemata 36
Broj džamija 40
Broj mekteba 16
Drugi vakufski objekti 34 vakufska stana, poslovni prostori (Osman-kapetanova medresa, posl. Prostor kod Šarene džamije i u džematu Džakule)
Broj imama 36 imama, 1 zamjenik imama i 2 muezina
Glavni imam Smajo-ef. Mustafić
Predsjednik Izvršnog odbora Admir Brkičević
Džemati
  1. Babići
  2. Bijela džamija
  3. Buk
  4. D. Doborovci
  5. D. Lohinja
  6. D. Orahovica Klanac
  7. D. Orahovica
  8. D. Orahovica Rijeka
  9. Drafnići
  10. Džakule
  11. G. Doborovci
  12. G. Miričina
  13. G. Orahovica I
  14. G. Orahovica II
  15. Golaći
  16. Hajdarovac
  17. Lipa
  18. Lukavica Bijeli Potok
  19. Lukavica Delići
  20. Lukavica Ograđenica
  21. Lukavica Prnjavor
  22. Malešići
  23. Miričina Polje
  24. Mustafići
  25. Piskavica
  26. Pribava
  27. Prijeko Brdo
  28. Rašljeva
  29. Soko
  30. Stjepan Polje I
  31. Stjepan Polje II
  32. Stjepan Polje Centar
  33. Šarena džamija
  34. Škahovica
  35. Trnovci
  36. Vranovići
O medžlisu

 

Medžlis Islamske zajednice Gračanica je osnovan 1909. godine Štatutom za autonomnu upravu kao Vakufsko-mearifsko povjereništvo, potom kao Odbor Islamske zajednice, a sada Medžlis Islamske zajednice Gračanica.

Gračanica se prvi put spominje kao rudarsko naselje 1528. godine. To je pospješilo brzi razvoj rudarskog naselja Gračanice koja će samo 20 godina kasnije postati kasaba, a već 1572. postaje kadilukom. Da je gračanički kadiluk postojao još mnogo ranije potvrđuje naredba upućena iz Istanbula 1582. godine kadijama Zvornika, Donje i Gornje Tuzle i Gračanice da se povede istraga protiv Hamzevija. Podatak je pronašao Taib Okić i preveo na francuski, a taj prijevod se nalazi kod Dr. Muhameda Hadžijahića.

Oko 1600. godine Gračanica je brojala oko 500 kuća i osam mahala čiji nazivi upućuju da je u svakoj mahali postojala džamija. Dr. Ismet Kasumović navodi da je Gračanica dobila status kasabe još u XVI vijeku, čime se svrstala u red onih bosanskih naselja koja imaju izgrađenu čaršiju i mahale sa džamijama, mesdžidima, mektebima, te nizom utilitarnih objekata. Ovakav status, pored ostalog, pretpostavlja postojanje srednjoškolske ustanove, medrese koja se podizala obično nekoliko decenija nakon stjecanja statusa kasabe.