Medžlis IZ Vlasenica ima po sedam džemata, džamija i imama, mezarje i Memorijalni centar Rakita, edukativni centar u Novoj Kasabi, te brojne mesdžide, mektebe i imamske kuće.
Dok sam se krivudavim magistralnim putem iz pravca Han – Pijeska spuštao u Vlasenicu sjećanjem sam se vratio u decembar 1990. godine kad sam, sa grupom bh. književnika, ovim istim putem, ali u suprotnom smjeru, putovao po gustoj magli koja je sličila na tijesto od heljdina brašna. Tad je na jednom dijelu te namagljene dionice Hadžem Hajdarević išao ispred automobila kako bismo bezbjedno, brzinom od nekoliko kilometara na sat, nastavili put prema Sarajevu. Ovaj put nije bilo magle, ali je bilo kiše. Jesenje. Na proplancima iznad grada šuma je poprimila bakarnu boju i ostavljala neodoljive impresije. Vlasenica mi je sličila na uramljena sliku okačenu na neku od bosanskih planina. Džamija Hajrija ponovo je postala najljepšim detaljem ovog bosanskog gradića. Bakar na njenom kubbetu skladno se uklapao u boju šumovitih vlaseničkih brda, a bijela fasada u bjelinu saffova nišana na šehidskom mezarju Rakita. Hajrija je srušena 1992., a poslije obnavljanja ponovo otvorena 2007. godine. Možda je rušitelji i ne bi srušili da su znali da će biti ponovo uspravljena, da će dva i po puta biti veća i mnogo puta ljepša nego što je bila.
Ovaj put sam u Vlasenicu došao da napišem slovo o Medžlisu Islamske zajednice. Domaćini su mi bili Nurdin ef. Grahić, glavni imam, i Mujo Hadžiomerović, predsjednik. U prijemnoj kancelariji poslovne zgrade Medžlisa upoznajem i džematliju Hadžana Pašića koji se među prvima vratio u vlasenički kraj. Ovaj dobrodržeći i komunikativni starina će: “Imam 80 godina. Sam živim, sam kuham. Svakog petka sam na džumi ovdje. Nijednu nisam propustio. Godišnje za dolaske na džumu taksisti dajem 960 KM.” Zanimljiva je njegova povratnička priča. Nažalost, za nju ovaj put nemamo prostora u listu. Ostavljam je za neku drugu priliku.

Efendija Grahić upoznao me sa ličnom kratom Medžlisa kazavši da se njegovi džemati nalaze na području Vlasenice, Milića i Han – Pijeska. Imaju po sedam džemata, džamija i imama. U nekoliko džemata obavlja se beš vakat. Mektebska nastava zastupljena je u svim džematima. U prosjeku svaki džemat ima po dva mektebska punkta. Čak i tamo gdje nema mektebski punkt imami se trude da pronađu prostor gdje bi edukovali djecu. Mektebska nastava je najvažniji projekat IZ. U Vlasenici na pouci ima oko 40 upisane djece. U džematu Gradina u mektebu je oko 20 polaznika. Neki roditelji i po pet i više kilometara voze djecu na mektebsku nastavu. Efendija Grahić dodaje: “U džematu Nova Kasaba imamo tri punkta, u Cerskoj dva, u Skugrićima jedan, u Romašima uskoro dva punkta. Imami čine ogromne napore da mektebsku nastavu podignu na najviši mogući nivo. Budući da je malo omladine u našim džematima trudimo se da makar jednom mjesečno u jednom od džemata priredimo druženje sve naše omladine. Imamo i sportsko i rekreativno druženje u jednoj od sportskih dvorana. U posljednje vrijeme nastojimo da omladinu uključimo i u džematske odbore. Ima šeriatskih vjenčanja kao i novorođenčadi.”
U priču o aktivnostima Medžlisa uključio se i predsjednik Mujo Hadžiomerović: “Možemo se pohvaliti da smo dosta toga uradili na obnovi infrastrukture. U posljednje vrijeme tim objektima pokušavamo dati dušu. Zahvalni smo Rijasetu na brizi za džemate u RS. To se posebno vidjelo u Cerskoj kad je klizište odnijelo tamošnju džamiju. Stabilniji smo kad znamo da neko brine o nama. Velika je pomoć od strane Rijaseta u sufinansiranju rada imama i troškova rada medžlisa koji to ne mogu ostvariti kroz svoju članarinu. I to nas ohrabruje.”

(Dio teksta objavljen u IIN Preporod, 15. novembra 2017. godine. Autor: Bajro Perva)