Danas je muftija tuzlanski dr. Vahid-ef. Fazlović kazivao hutbu u Ferhat-pašinoj džamiji u Banja Luci.
Govoreći o ponosnom uspravljanju Ferhadija džamije nakon najvećeg pogroma kojem je bila izložena pred očima cijelog svijeta, muftija je istakao kako ova Božija kuća zasjala u svom neodoljivom arhitektonskom skladu, svjedočeći univerzalno dobro koje su ispod njezinog plavog visokog svoda među sve ljude stoljećima pronosile generacije muslimana i muslimanki, iskrenih Božijih pokornika.
– Banjalučku Ferhadiju u svom srcu nosi svaki Bošnjak, ma gdje živio. Ona je zajednički postojani simbol naše vitalnosti, uspravnosti i trajanja. Ona neprikosnoveno kazuje o istini i pravdi, o blagoslovima koje Bog Svemogući spušta na ovu zemlju i sve njezine dobre ljude, poručio je muftija Fazlović.
Hutbu muftije Fazlovića u Ferhadija džamiji u Banja Luci prenosimo u cjelosti.
Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Svemilosnom, Samilosnom. Vladaru Sudnjeg dana. Jedinom Stvoritelju i Uputitelju. Onome Koji nas neprestano opskrbljuje Svojim neizbrojivim blagodatima.
Mir i blagoslov neka su na posljednjeg vjerovjesnika i poslanika Muhammeda, sallellahu alejhi ve sellem, na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve njegove dobre sljedbenike do kraja svijeta.
Draga i poštovana braćo!
Osvanuli smo u odabranom danu petku, u mubarek redžebu, mjesecu koji je u našoj tradiciji označen svetim mjesecom. Pozvani smo da u ovom mjesecu dodatno učvršćujemo našu vjeru i jačamo predanost Allahu Svevišnjem, te da produbljujemo svijest o vrijednosti mira i solidarnosti među ljudima. Sinoć smo obilježili prvu mubarek noć mjeseca redžeba Lejletu-r-regaib, koja je nastupila uoči odabrabranog džumanskog dana.
Izražavam svoje veliko zadovoljstvo što u ovako lijepoj duhovnoj atmosferi sa svima vama sudjelujem u današnjem ibadetu džuma-namaza u ovoj blagoslovljenoj Allahovoj kući, u čuvenoj banjalučkoj Ferhad-pašinoj džamiji.
Kad god se ponovo nađemo u okrilju Ferhadija džamije, u našim srcima navire zahvalnost Gospodaru svjetova, a u našim mislima se pokrenu razmišljanja i pouke. I našu zahvalnost i naš nauk neizostavno prizove Ferhad-pašina džamija u Banjoj Luci, koja je voljom Allaha Svevišnjeg nadživjela i najteže usude historije ovog grada i zemlje Bosne. Ponosno se uspravila i nakon najvećeg pogroma kojem je nedavno bila izložena pred očima cijelog svijeta. Ponovo je zasjala u svom neodoljivom arhitektonskom skladu, svjedočeći univerzalno dobro koje su ispod njezinog plavog visokog svoda među sve ljude stoljećima pronosile generacije muslimana i muslimanki, iskrenih Božijih pokornika. Svaka džamija ima svoje vjerne poštovatelje, svoje predane džematlije u brojnim bosanskim selima i gradovima, hvala Allahu, dželle šanuhu. Međutim, banjalučku Ferhadiju u svom srcu nosi svaki Bošnjak, ma gdje živio. Ona je zajednički postojani simbol naše vitalnosti, uspravnosti i trajanja. Ona neprikosnoveno kazuje o istini i pravdi, o blagoslovima koje Bog Svemogući spušta na ovu zemlju i sve njezine dobre ljude.
Cijenjeni džematlije!
I primjer Ferhad-pašine džamije u Banjoj Luci rječito kazuje da je dobro djelo i trud bogobojaznih univerzalna vrijednost koju vrijeme neće odnijeti u zaborav. Ovo pravilo sadržano je u Časnom Kur'anu o kojem bih, ovim povodom, želio s vama podijeliti neka svoja razmišljanja.
U kur'anskoj suri El-Lejl objavljene su sljedeće riječi: Zbilja, vaš je trud mnogostruk: pa, ko udjeljuje (nesebično daje od sebe) i bogobojazan pritom je, i drži istinitim ono najljepše – njemu ćemo Mi činjenje dobrih djela olakšati (i Džennet pripremiti)! A onome koji škrtari (ostaje sputan u svojoj sebičnosti) i osjeća se neovisnim, osionim i drži lažnim ono najljepše – njemu ćemo Mi Džehennem pripraviti… (El-Lejl, 4-10)
Ovakvom jedinstvenom kur'anskom poniranju do suštine ljudske duhovnosti i umnosti, iz koje poniču najrazličitije ljudske sklonosti, namjere i mišljenja, prethodi zakletva Allaha, dželle šanuhu, dvama znakovima: noći i danom, uz isticanje njihovih osnovnih obilježja. Ta zakletva glasi: Tako Mi noći kada zakrije, i dana kada se očituje. (El-Lejl, 1-2) Noć i dan označavaju fenomen vremena, svjedočeći o zadivljujućoj moći Onoga Koji sve stvara i određuje vrijeme. S druge strane, različitost koja se izražava u tminama kada noć skriva i svitanju kada dan se očituje, upućuje naš um da razmisli o čovjeku koji je, kao i Kosmos, svijet čudesnog bogatstva i raznolikosti. Ta mnogostrukost i višeslojnost koja se nalazi u našim unutarnjim, duhovnim i psihološkim stanjima te njihovim vanjskim manifestacijama, u biti se, baš kao i vrijeme koje se u mnoštvu svojih kvaliteta jasno otkriva u smjeni dana i noći, diferencira i svodi na dva različita životna puta. Na tim životnim stazama ljudi, kako je objašnjeno u Kur'ani-kerimu, ili drže istinitim (i uzvišenim) ono najljepše, ili smatraju i drže lažnim ono najljepše. Razdjelnica na kojoj se razdvajaju ova dva toka ljudske sudbine, povezana je, zapravo, s odgovorom na ključno pitanje o istinskom smislu i svrsi ljudskog života i djela, koje svaki čovjek pred sebe neizostavno postavlja. I vjera i filozofija uče da se ljudsko dostojanstvo postiže samo uz svijest o Jednom Bogu, Vrhunaravnom Biću. Bez ove vjere i spoznaje nema svijesti ni o ljudskoj vrijednosti. Kredo filozofske misli je: ”Čovjek tek sa sviješću o Višem Biću postiže stajalište koje mu zajamčuje pravo poštovanje.” A već smo ukazali na kur'anski pogled po kojem čovjeku ne priliči da se osjeća neovisnim o Bogu jer će postati osion, škrtarit će u dobru, ostat će zarobljen u svijetu vlastite sebičnosti, držeći lažnim ono što je u životu najljepše, a to donosi teške lične i opće posljedice. Međutim, vjera i bogobojaznost kao transcendentalna, neprolazna perspektiva života, čovjeka usmjerava ka njegovoj odgovornosti i dobročinstvu prema svjetovima, nadahnjuje ga da se nesebično trudi i daje od sebe. Samo tako se život ljudi oplemenjuje i ispunjava istinskim smislom.

Poštovani džematu!
S ovog časnog mjesta, kao što će to biti učinjeno i u drugim našim džamijama, prenijet ćemo vam važnu poruku koju sadrži današnja hutba u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu. U ovoj poruci se, između ostalog, kaže:
U godini koju ispraćamo obilježili smo tridesetu godišnjicu genocida nad našim narodom u Srebrenici i trideset godina od postizanja mira u Dejtonu. Mi koji smo bili žrtve agresije i genocida, s razlogom cijenimo mir i razumijevamo poruke svetog mjeseca redžeba. Zato nas s pravom brine očita kampanja kojom se ovih dana u nekim svjetskim sjedištima moći i medijima kleveću Bošnjaci zbog njihove pripadnosti islamu. Uvrede i sijanje nepovjerenja prema našem narodu i našoj domovini ne mogu postati nešto na šta ćemo se naviknuti. Osporavanje Bošnjaka kao suverenog političkog evropskog naroda i njegovog prava da slobodno živi siguran od novih zločina u svojoj domovini Bosni i Hercegovini, nisu put u stabilnost i bolju budućnost ovih prostora. To je očita prijetnja miru. Zato se ne smijemo umoriti od traganja za saveznicima i prijateljima u domovini, regionu i svijetu koji shvataju da ove ideologije zla nisu samo naš problem, nego izazov kojem se zajedno trebamo suprotstaviti.
Ako cijenimo mir, i ako smo ga spremni braniti, ne možemo nezainteresirano posmatrati kako se nekažnjeno šire najgori oblici govora mržnje prema islamu i muslimanima. Svakom zločinu prethodi stvaranje slike o Drugome kao opasnosti, onome ko ne pripada „našem“ prostoru „našoj“ vjeri kulturi ili civilizaciji. Uvrede i omalovažavanja, potcjenjivanje i diskriminacija imaju za cilj normalizaciju ovakvog odnosa i navikavanje javnosti, ali i žrtava, na prihvatanje takvog odnosa koji ih ponižava i pretvara u metu. Nakon toga slijedi dehumanizacija kao posljednji korak prije opravdavanja svakog oblika nasilja i agresije. Na nama je da ovo zlo prepoznamo dok nastaje i raste, da na njega upozoravamo i da mu se na sve načine suprotstavimo. Slobodu i mir koje uživamo mi smo skupo platili da bismo nijemo posmatrali kako se ovdje sije neko novo sjeme razdora i sukoba.
Zato kao Islamska zajednica i kao ljudi vjere svjesni svetosti slobode i mira pozivamo sve one koji su odgovorni i koji imaju instrumente da na vrijeme zaustave ove politike, institucije i pojedince koji svojim postupcima prijete miru. Odgovorni političari, mediji, akademska zajednica ali i naša dijaspora i prijatelji u svijetu imaju obavezu suprotstaviti se ovim narativima i učiniti sve kako bi se čula istina o nama i našoj domovini.
Istovremeno, podsjećamo nas na opasnost od toga da na zlo odgovorimo zlom ili na mržnju mržnjom. Uzvišeni Allah nam u Kur'anu poručuje: O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas neprijateljstvo i mržnja nekog naroda nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite. (El-Ma’ida, 8)
Naš istinski poraz bi bio kada bismo odustali od svojih vrijednosti i svoje vjere, kada bi postali poput onih na čije zlo upozoravamo i protiv kojih se borimo. To nije put muslimana niti vjernika, navedeno je u poruci današnje hutbe u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu.
Draga i poštovana braćo!
Dužni smo sve svoje mogućnosti založiti da se o nama i u budućnosti pronosi istina kao o čestitom, strpljivom i miroljubivom narodu, koji teži da s drugima i drugačijima živi u miru i harmoniji. U svijetu gdje vladaju mjerila objektivnosti prihvaćeni smo kao narod koji nije prijetnja nikome ko ga uvažava i ne nasrće na njegove neprikosnovene vrijednosti: vjeru, zemlju i domovinu, jezik i tradiciju. Takvima nas vide oni koji nisu zaslijepljeni mržnjom i čije uši nisu zapušene naslagama laži i neistina.
Mi ćemo, s Božijom pomoći, ostati kakvi jesmo u našem odnosu prema drugima, jer nam je duboko usađen svevremenski postulat da svi ljudi imaju jednaka prava na svoje dostojanstvo i izbor vlastitih vrijednosti. Ostajemo vjerni i odani svom Gospodaru i svojoj vjeri, svom narodu i svojoj domovini. S drugima koji to prihvataju dijelit ćemo zajednička dobra koja će nas povezivati u budućnosti kao što su nas povezivala u hiljadugodišnjoj prošlosti ove naše zemlje. Požrtvovani smo i spremni da uvijek čuvamo ono što je pripadalo našim precima i što treba da bude naslijeđe naših potomaka.
Allaha Svemogućeg molimo da nas obaspu blagoslovi koje je u dovi svom ummetu namijenio plemeniti poslanik Muhammed, alejhi selam: O, vjernici, neka vas Allah čuva! Neka bdije nad vama! Neka vas sačuva od svega što je ružno! Neka vas pomogne! Neka vas uzdigne! Neka vam na pravi put ukaže! Neka vas uzme u Svoju zaštitu! Neka odagna od vas svaku nesreću i neka sačuva vašu vjeru! (Taberani, Evsat; Ebu Nu'ajm, Hil'jetu-l-evlija)
Allahu naš, spusti na nas Svoje blagoslove u redžebu i ša'banu i poživi nas da duhovno pripremljeni dočekamo šehri-ramazan.
Amin, ja Rabbel-‘alemin.

