Tuzlanski muftija dr. Vahid-ef. Fazlović za Preporod je govorio o organizaciji ovog specifičnog muftiluka koji se prostire u dva entiteta i jednom distriktu, idejama za poboljšanje, hrabrosti imama u povratničkim džematima, odbrani vakufa i snazi mladih i obrazovanja te problemima s kojima se džematlije i Islamska zajednica suočavaju ali i idejama za dalji napredak.

Preporod: Gotovo deset godina ste na čelu Muftijstva tuzlanskog. Zamolit ćemo Vas da, na početku ovog razgovora, ukažete na važnije karakteristike organiziranosti Islamske zajednice na području ovog muftiluka. Jeste li zadovoljni s dostignutom razinom odvijanja aktivnosti unutar glavnih tokova vjerskog života?

Muftija Fazlović: Općenito sagledavajući stanje muslimana i organizaciju njihovog vjerskog života u džematima na ovom području, moguće je govoriti o zaista velikom potencijalu. Na području tuzlanskog muftiluka, u skoro četiri stotine džemata, živi oko pet stotina hiljada Bošnjaka. Kadrovske i infrastrukturne pretpostavke u svih dvadeset i tri medžlisa su prilično povoljne. Sve ustanove Islamske zajednice sa sjedištem u Tuzli i drugim centrima muftiluka (Behram-begova medresa, Institut za društvena i religijska istraživanja, Biblioteka Behram-beg, Agencija za certificiranje halal kvalitete, Centar za rehabilitaciju ovisnika, Predškolska ustanova “Evlad”) značajno su se afirmirale u svom djelovanju. Islamska vjeronauka u školama se permanentno razvijala tako da se danas vjerski odgojno-obrazovni rad na ovom polju veoma uspješno odvija.

U vremenu koje je iza nas, veliki je broj etabliranih programa i uspješnih projekata u džematima na cijelom području muftiluka. Posljednjih godina je usmjeravana veća pažnja džematlijama svih generacija, posebno mladima. Pored predanog obavljanja vjerskih poslova, pružana je snažnija podrška razvijanju odgojno-obrazovnih i kulturno-socijalnih aktivnosti u više važnih područja djelovanja Islamske zajednice. Pored spomenutih, dosta je drugih zajedničkih uspjeha koji nas čine veoma zadovoljnim, međutim, moramo biti neprestano okrenuti onome što nas sutra čeka, poimajući da je posebno važno, uz pomoć Allaha, dželle šanuhu, graditi institucije i osavremenjivati njihov rad.

Želim istaći da su se tokovi vjerskog života u ovom dijelu Zajednice već dugo pravilno usmjeravali i kvalitetno razvijali. Nemjerljivo mnogo u tom pogledu učinio je reisul-ulema Husein-ef. Kavazović za vrijeme obavljanja dužnosti muftije tuzlanskog, posebno u obnavljanju džamija i džemata nakon agresije, ali i izgradnje kompleksa značajnih za misiju Islamske zajednice u novom vremenu.

Preporod: Možete li nam kazati šta su za Vas i za muftijstvo u proteklom periodu bili najveći izazovi?

Muftija Fazlović: Mnogi izazovi su zajednički svima nama u Islamskoj zajednici i važno je kada se u njihovom sagledavanju i prevladavanju možemo oslanjati jedni na druge, koristeći se idejama, konceptima, rješenjima, do kojih su naši organi i ustanove došli u svom djelovanju. Ipak, svaka uloga i svaka zadaća imaju i zasebne odrednice. U tom smislu se može govoriti o specifičnim uvjetima i izazovima i na području muftiluka tuzlanskog.

Uz sve što smo naznačili kao dobre strane vjerskog života u Sjeveroistočnoj Bosni, određeni trendovi, duže vrijeme prisutni, itekako zabrinjavaju. Iako sam dosta dobro upućen u stanje vjerskog i društvenog života naših džematlija, kao i u aktivnosti na svim nivoima našeg muftiluka, nije lahko izdvojiti najveće izazove, kako ste to istakli u Vašem pitanju. Uzet ćemo da se većim izazovima najprije mogu kvalificirati ona područja vjerskog i društvenog života u kojima je teško ostvarivati kontinuirano napredovanje, odnosno, to su, još i više, sfere naše stvarnosti u kojima su naše slabosti i naše nemoći prisutnije. S tim u vezi, prilično sam siguran da je jedan od najvećih izazova teško zaustavljivo slabljenje džemata u domovini zbog rapidnog smanjivanja broja džematlija, posebno u seoskim sredinama.

Ovaj problem je u posljednje vrijeme sve izraženiji, a u područjima entiteta RS njegove posljedice uskoro će se teško moći i sagledati, ukoliko se kolektivno ne aktiviramo i ne založimo sve resurse s kojima Bošnjaci raspolažu u popravljanju političkih, sigurnosnih, ekonomskih i kulturno-obrazovnih uvjeta u kojima sada u manjem bosanskohercegovačkom entitetu živi naš narod. Efikasnije suočavanje s ovim izazovom zahtijeva naše puno jedinstvo, odlučnost i sistematičnost. Partikularne aktivnosti ne mogu donijeti rezultate koji su nam potrebni.

Na dosta velike prepreke također nailazimo u našim nastojanjima da se očuvaju vakufi jer su nerijetko državni organi kršili zakone i provodili samovolju, o čemu je javnost redovno informirana.

Pred nama su uvijek i izazovi povezani s našim ključnim zadaćama. U Zajednici se mora doslovno svakodnevno brinuti o odgoju i podučavanju djece i mladih. Nastojeći da što odgovornije ispunimo naš najveći emanet, svi sudionici u odgoju i podučavanju, od džemata do službi Muftijstva, prihvatili su konkretna zaduženja koja uključuju dodatne, i stalno koordinirane, napore na jačanju uloge mekteba i širenju mreže predškolskog odgoja. Naravno, ima još dosta ozbiljnih izazova na koje, u skladu s našim mogućnostima, nastojimo iznalaziti odgovore.

Preporod: Vaš muftiluk ima mnogo džemata koji se nalaze u entitetu RS, dakle članovi su im uglavnom oni koji su se vratili u mjesta odakle su bili prognani u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu. Možete li napraviti neku komparaciju između kvalitete života džematlija Muftijstva tuzlanskog u entitetima FBiH i RS?

Muftija Fazlović: Svi naši muftiluci obuhvataju medžlise i džemate u oba bosanskohercegovačka entiteta. Na području muftiluka tuzlanskog, nalazi se još i treća administrativna jedinica naše države Brčko distrikt Bosne i Hercegovine. U medžlisima ovog muftiluka sa sjedištem u RS-u, djeluje oko šezdeset džemata. Nakon skoro potpune devastacije, danas u Podrinju i Posavini imamo obnovljene skoro sve džamije, naše imame i organiziran vjerski život. Islamska zajednica je od početka činila sve, uz veliko pregalaštvo glavnih imama i imama, kako bismo obnovili svaki džemat u koji su se Bošnjaci vratili.

Sadržaji brojnih vjerskih aktivnosti u povratničkim džematima slični su kao i u svim drugim sredinama.

Nakon boravka u medžlisima i džematima Podrinja, skoro uvijek dobijemo neku novu snagu. Nalazimo je kod pobožnih i strpljivih podrinjskih muslimana naspram čije ljubavi prema rodnoj grudi i optimizma mogu da se postide mnogi od nas koji živimo u velikim centrima i u daleko lagodnijim okolnostima.

A nije teško uočiti brojne poteškoće s kojima svakodnevno žive Bošnjaci povratnici u RS-u. Oni već dugo trpe očiglednu diskriminaciju vezano za radna prava u javnim institucijama, službenu upotrebu bosanskog jezika, obrazovanja Bošnjaka učenika u skladu s nacionalnom grupom predmeta… Prisutni su i ataci na privatnu i vakufsku imovinu, provokacije od strane pojedinih političkih zvaničnika i drugi oblici pritiska. U svemu tome je važno da ima i dobrih vidova saradnje s lokalnim institucijama, a najviše nade ulijeva, izuzimajući povremene incidente neodgovornih grupa i pojedinaca, pozitivna klima zajedničkog života stanovništva različitih kultura i religija.

Preporod: Govorili ste o tome koliko je važna misija imama u džematima koji su nakon agresije obnavljani. Jesmo li spremni, na nivou institucija Islamske zajednice, prepoznati zasluge tih ljudi i njihovih porodica?

Muftija Fazlović: Ako imamo u vidu da je opstanak Bošnjaka na svojoj rodnoj grudi, kojoj su se vratili nakon agresije i genocida, jedno od najvažnijih pitanja za budućnost naše domovine, onda uloga imama koji su zajedno s njima od obnavljanja džemata u cijelom našem narodu mora biti visoko respektirana.

Dobro je poznato da su naši imami u tim dijelovima Bosne i Hercegovine sa svojim narodom pa makar se radilo i o najudaljenijim mjestima u koja su se vratile malobrojne porodice. Pored poslova koji su vezani za džamije i mektebe, imami su u obnovljenim džematima svakodnevno na usluzi svojim džematlijama. Poznato mi je s koliko privrženosti brinu o sveukupnim potrebama ljudi. Mnogim čestitim majkama u Srebrenici i drugim brojnim mjestima gdje su Bošnjaci stradali, bili su kao njihovi sinovi. One ih često tako i oslovljavaju.

Rijaset Islamske zajednice je ustanovio fond iz kojeg se pomažu svi džemati s povratničkom populacijom kojima je pomoć neophodna, što predstavlja veliko olakšanje i džematlijama i imamima. Pokrenute su i važne akcije kojima se doprinosi materijalnom jačanju Bošnjaka u RS-u. Međutim, neophodno je stalno propitivati konkretne potrebe i mogućnosti, te kontinuirano i adekvatno u tom dijelu države pružati pomoć imamima i njihovim džematlijama.

Imami u povratničkim džematima ne kriju da je njihova misija teška, ali istovremeno svjedoče svoju odlučnost da, zajedno sa svojim porodicama, ostanu ustrajni.

Nedavno sam tokom razgovora upitao jednog našeg glavnog imama, s dvadesetogodišnjim imametom među Bošnjacima povratnicima, ima li snage da nastavi, odgovorio je kratko i kategorično “jašta nego ima”. Pa zar predanost naših imama u ovoj velikoj zadaći ne obavezuje sve Bošnjake, u domovini i dijaspori, na svekoliku pomoć njima i svim muslimanima o kojima se brinu i koje predvode? Ovi naši imami su spremni s odgovornošću i zahvalnošću prihvatiti svaki vid podrške. Ali očekuju da ona bude motivirana razumijevanjem važnosti njihove uloge i misije, a ne iz sažaljnja. Postojani u svom dostojanstvu, oni odnos sažaljenja prema sebi i narodu koji predstavljaju ne prihvataju.

Molimo Allaha, dželle šanuhu, da ovim našim imamima i njihovim džematlijama pruži Svoju veliku pomoć.

Preporod: Stalni nasrtaji na vakufsku imovinu u Podrinju, Semberiji, pa i u Tuzli, na izvjestan način signaliziraju da se i Islamska zajednica nastoji dodatno oslabiti i spriječiti u zaštiti vakufa od daljnjeg devastiranja, i to do donošenja zakona o restituciji nacionalizirane imovine. Dok spomenuti zakon ne bude donesen, gdje vidite rješenje za ove probleme?

Muftija Fazlović: Mnogo je onih koji svjesno ili nesvjesno rade i doprinose na osporavanju i slabljenju Islamske zajednice. Takav odnos je tokom cijele njezine povijesti jasno pokazan na primjeru otuđivanja i uništavanja vakufa.

Pošto je očigledno da zakona o restituciji nema ni na pomolu, moguća je intervencija u tekstu više postojećih zakona kako bi se ispravio makar dio nepravde prema vakufu i drugim zadužbinama. Postupak nije složen i valjalo bi na njemu insistirati.

Ono što možemo imati u svojim rukama jesu kompetentne stručne službe u našim medžlisima putem kojih bi se, uz pomoć i nadzor Vakufske direkcije, pomno držali u fokusu vakufi koji potpadaju pod restituciju, s ciljem da se preduprijedi njihova zloupotreba od strane organa vlasti.

Tamo gdje se to dogodi, Zajednica neodložno pokreće pravne sporove pred domaćim i međunarodnim sudovima. U svim takvim postupcima sud javnosti ima svoje važno mjesto.

(Cijeli intervju čitajte u printanom izdanju Preporoda)