Muftija tuzlanski dr. Vahid-ef. Fazlović, u petak 17. novembra ove godine, održao je hutbu u džamiji Muslimanskog kulturnog centra u Ljubljani.

U hutbi je Muftija govorio o dva načela koja zauzimaju ključno mjesto u cjelokupnom islamskom učenju: vjera u Jednog Boga Allaha Svemogućeg (monoteizam – tevhid) i jedinstvo odnosno zajedništvo muslimana (džemat – ummet).

Muftija Fazlović boravi u dvodnevnoj posjeti Mešihatu Islamske zajednice u Republici Sloveniji, gdje je planirano da pored hutbe održi i predavanja na Večeri Kur'ana u Ljubljani i mevludskom programu u Velenju.

Hutbu muftije Fazlovića prenosimo u cjelosti:

Cijenjena i poštovana braćo!

S velikim zadovoljstvom sudjelujem sa svima vama u današnjem ibadetu džuma-namaza u ovoj blagoslovljenoj i posebno lijepoj Allahovoj kući, te se srdačno zahvaljujem poštovanom muftiji Nevzet-ef. Poriću na njegovom pozivu.

Na početku hutbe u ovom mubarek-danu, želim istaći dva načela koja zauzimaju ključno mjesto u cjelokupnom islamskom učenju: vjera u Jednog Boga Allaha Svemogućeg (monoteizam – tevhid) i jedinstvo odnosno zajedništvo muslimana (džemat – ummet).

Najveća je čast svjedočiti istinu da je samo jedan Bog i to je najuzvišeniji položaj koji čovjek može postići. U jednom od kur'anskih ajeta ovo najvažnije svjedočenje glasi: ”On je Allah! Osim Njega drugog boga nema! Znalac je nevidljivog i vidljivog svijeta, On je Svemilosni, Samilosni!” (El-Hašr, 22.)

Istina o Allahovoj jednoći (tevhid) objavljivana je svim poslanicima i vjerovjesnicima, o čemu se u Kur'ani-kerimu kaže: ”Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: ”Nema istinskog boga osim Mene, zato Meni ibadet činite!” (El-Enbija, 25.)

Pored važne spoznaje da je osnova cjelokupne Allahove Plemenite Knjige istina da je samo Jedan Bog Allah, dželle šanuhu, navedeni ajet iskazuje čvrstu vezu između šehadeta – vjerovanja srcem i očitovanja jezikom – i ibadeta odnosno svakodnevnog ispunjavanja vjerskih dužnosti i moralnog vladanja. Dakle, šehadet (svjedočenje) i ibadet (robovanje koje se djelima potvrđuje) čine neraskidivu cjelinu naše vjere.

U poznatom hadisu koji sadrži razgovor Allahovog poslanika, alejhi selam, s Muazom ibn Džebelom, radijellahu anhu, objašnjeno je kako se ibadetom i čuvanjem od mnogoboštva (širka) istovremeno ispunjavaju Božije i ljudsko pravo. U ovom hadisi-šerifu stoji: ”Ibadet Bogu Uzvišenom i izbjegavanje mnogoboštva (širka) pravo je Uzvišenog kod Njegovih robova, a njihovo pravo kod Njega je da ih ne kažnjava ako Mu oni ibadet čine i ako Njemu nikoga za pomagača i sudruga ne smatraju.” (Buhari i Muslim)

Ispravno razumijevanje ibadeta u islamu najjasnije nam pomaže da razumijemo mudrost i nužnost vjerovanja u Jednog i Vječnog Stvoritelja svih svjetova. Značenje ibadeta podrazumijeva potpuno robovanje Jednom Bogu, Allahu Uzvišenom, ali i potpuno oslobađanje od svakog drugog vida robovanja i slijepe i ponižavajuće ovisnosti, kao što je robovanje ljudima, kumirima, materijalnom, strastima, iluzijama…

S vjersko-pravnog stanovišta pojam ibadeta se najčešće vezuje za najvažnije obrede ili farzove (namaz, zekat, post, hadž, kurban) što predstavlja njegovo osnovno značenje, ili značenje u užem smislu. Tako, naprimjer, namaz kao ibadet predstavlja temeljnu potvrdu tevhida i zikra odnosno vjerovanja i svijesti o jednoći Božijoj, te pokornosti koja se samo prema Njemu manifestira. U tom smislu je i sljedeća kur'anska poruka:  ”Uistinu, samo sam Ja Allah! Nema drugog Boga osim Mene, pa Meni robuj (ibadet čini) i namaz klanjaj da bi se Mene sjećao!” (Taha, 14.)

Dakle, na našem odnosu prema temeljnim islamskim dužnostima počiva naše sveobuhvatnije razumijevanje ibadeta. A to onda znači da ibadet u islamu obuhvata sve što voli Allah, dželle šanuhu, i sve čime je On zadovoljan: namjeru, iskrenost, riječ, djelo, dovu, odgoj i nauku, udjeljivanje, solidarnost, halal-stjecanje kapitala…”

Najpotpunije značenje i razumijevanje ibadeta definirao je Allah, dželle šanuhu, u ovim Svojim riječima: A džine i ljude stvorio sam samo da Meni robuju (da Mi ibadet čine). (Ez-Zarijat, 56.) Ovaj kratki kur'anski sadržaj ljudskom stvaranju pridaje iznimno veliki smisao i svrhu, te ukazuje na najveću, kosmičku istinu bez čijeg razumijevanja i prihvatanja nema ispravnog života, kako za pojedinca, tako ni za zajednicu. Zato, neka se naša svijest o ibadetu uveća svaki put kada u Fatihi i u namazu proučimo veličanstvene riječi: Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoć tražimo. (El-Fatiha, 4.)

Draga braćo!

Zahvaljujemo se Svemogućem Bogu što je vrijednošću i snagom ibadeta u naša srca i u naše duše usadio dva zadivljujuća i spasonosna osjećaja: jedan koji nas podstiče prema dobru i drugi koji nas odvraća od griješenja. O njihovom djelovanju na suštinu ljudskog bića najljepše je riječi kazao Plemeniti Poslanik, alejhi selam. U jednoj predaji, časni ashab Vabis ibn Ma'bed kazuje: ”Otišao sam Allahovom poslaniku želeći da ga upitam o dobročinstvu i grijehu. Poslanik, alejhi selam, zatražio je da se približim tako da su nam se koljena dodirivala, pa mi reče: ‘Vabise, hoćeš li da ti kažem šta si me došao pitati?’ ‘Hoću, Allahov poslaniče’, odgovorih. ‘Došao si da me pitaš o dobročinstvu i grijehu’, rekao je. ‘Da, došao sam te o tome pitati.’ Potom je sastavio prste svoje ruke, njima dodirnuo moje grudi i rekao: ‘Pitaj srce, Vabise! Dobročinstvo je ono u čemu srce nalazi mir i zadovoljstvo, a grijeh je ono što ranjava srce i što zapinje u grudima…”’ (Musned Ahmeda ibn Hanbela) Naš Mudri Gospodar nas savjetuje i opominje: Ko čini dobro, za srce i dušu svoju radi, a ko čini zlo i istrajava u griješenju, protiv srca i duše svoje radi… (Fussilet, 46.)

Draga braćo!

Kada govorimo o jedinstvu i zajedništvu, na početku hutbe također pomenutom važnom islamskom načelu, oličenom u džematu vjernika, istaći ćemo da su u Kur'ani-kerimu zastupljene mnoge jezičke forme nastale iz korijena iz kojeg se izvodi i riječ džemat, dok je ovaj pojam u ovakvom obliku (el-džema'a) sadržan u velikom broju Poslanikovih, alejhi selam, hadisa. Sinonim pojmu el-džema'a je el-umme koji je upotrijebljen u pedeset i tri kur'anska ajeta.

Riječ el-umme znači isto što i el-valide (majka), dakle, ummet odnosno džemat je za čovjeka poput majčine topline i okrilja.

U različitim kur'anskim kontekstima, ummet, pa tako i džemat, poima se kao skup ljudi koji su povezani zajedničkim vrijednostima i okolnostima. To je zajednica koju karkterizira zajednička vjera, mjesto i vrijeme.

Ipak, značenje riječi džemat se možda na najbolji način obznanjuje u ajetu: Svi se čvrsto Allahovog užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! (‘Alu ‘Imran, 103.) Sintagma Allahovo uže (hablullah) slikovito i metaforično ukazuje na posebne kvalitete zajedništva.

Muhammed, alejhi selam, svojim sljedbenicima ostavlja slijedeći emanet: ”Držite se džemata, a čuvajte se razilaženja – Alejkum bil-džema'ati ve ijjakum vel-furkate.” (Tirmizi)

Dakle, osnovno značenje pojma džemat jeste okupljanje i zajedništvo, što je suprotno od razilaženja i razjedinjavanja.

Zato smo ponosni na našu ulemu i generacije muslimana koji su ispravno poimali i živjeli islam okupljeni u svojim džematima i Zajednici, a pri tome nisu gubili svijest o pripadnosti muslimanskom Ummetu.

Vođeni ovom spoznajom, valja nam i u ovom vremenu neprestano jačati našu odgovornost naspram džemata i njegovih mnogostrukih vrijednosti. Jačanju džematske svijesti možemo svi još više doprinositi. Svijest o pripadnosti džematu neminovno uključuje i privrženost Islamskoj zajednici koju smo stoljećima gradili kao naše zajedničko duhovno institucionalno utočište.

Zašto ne bismo imali na umu da se i pripadnici svih drugih religija i kultura identificiraju sa svojim zajednicama, što podrazumijeva poštivanje uspostavljenih pravila koja su omogućila povijesno trajanje tih zajednica? Nije teško uvidjeti da se snaga i utjecaj naroda i zajednica ponajprije izvode iz svijesti o vlastitoj pripadnosti i doprinosu u čuvanju i izgradnji institucija.

Cijenjeni i dragi vjernici!

Brojni izvori svjedoče da su se pojedinci iz svih generacija muslimanske povijesti, nadahnuti islamskim učenjima i visokim moralnim načelima, istakli kao duhovni i kulturni preporoditelji u sredinama u kojima su živjeli i djelovali. Među njima su posebno mjesto zauzimali časni učenjaci s neizbrisivim tragom i pečatom u svim važnim vjerskim i svjetovnim naukama, ali i plemeniti vakifi na čijim impozantnim zadužbinama su se temeljile i razvijale najpoznatije vjerske, kulturne, naučno-obrazovne, socijalne i privredne institucije. A poznato je da su se na ideji i vrijednosti vakufa, te dalekovidosti, dobroj organizaciji i pregalaštvu, nerijetko podizali i razvijali značajni centri i cijeli gradovi. I mnoge bosanske čaršije i znamenite ustanove svijetli su svjedoci čiste vjere i velike nesebičnosti dobrih ljudi iz naše duge prošlosti. A zar vaše zdanje Muslimanskog kulturnog centra u ovom lijepom gradu Ljubljani nije jedno od najljepših svjedočanstava islamske samosvijesti i predanosti, te duboke ljudske solidarnosti u našem vremenu? Zahvalni smo vam, cijenjene i poštovane džematlije ljubljanskog džemata, na vašoj primjernoj ustrajnosti i što ste ovim prestižnim evropskim i svjetskim centrom, čija okosnica je ova prelijepa jedinstvena džamija, sve muslimane Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i cijelog ummeta učinili ponosnim. Našu zahvalnost dugujemo i svima drugima koji su bili uz vas i pomogli vam da uspijete u ostvarenju ovog vašeg plemenitog generacijskog djela. Sretni smo dakako što su svi džemati na području Mešihata Islamske zajednice u Sloveniji postigli vidan napredak, posebno odajući priznanje vašim imamima predvođenim muftijama, u ranijem periodu poštovanim dr. Nedžad-ef. Grabusom i sadašnjim muftijom poštovanim mr. Nevzet-ef. Porićem. Molimo Allaha Uzvišenog da sve vas obaspe Svojim blagoslovima.

Cijenjena braćo!

Od časnih prethodnika smo naslijedili svoje temeljne tekovine: vjeru, domovinu, jezik, kulturu i tradiciju u kojoj je snažno afirmirana svijest o univerzalnim ljudskim vrijednostima. Naša dužnost je da sve ovo sačuvamo, unaprijedimo i za buduće generacije osiguramo. Nema nikoga od nas ko nije u svom domenu odgovoran.

Izazovi našeg doba su veoma ozbiljni. O njima svakodnevno razgovaramo. Neka naši razgovori budu plodotvorni. Treba da polazimo od vlastite odgovornosti, ali i da zahtijevajmo od drugih da budu čestiti i predani u ispunjavaju svojih preuzetih zadaća i obaveza. Ne oklijevajmo da mudro i lijepim savjetima upozoravamo jedni druge na pojedinačne i kolektivne emanete koje imamo u porodici i džematu, zajednici i društvu.

Nemojmo se vraćati unatrag, gledajmo šta ko od nas treba i mora učiniti u ovom času jer smo kao pojedinci i generacija u cijelosti odgovorni za svoju sadašnjost te u velikoj mjeri za budućnost potomaka.

Pred nama su mnoge mogućnosti. Brinimo se o svom džematu i Zajednici. Međusobne odnose gradimo i uređujmo na načelima i učenjima naše vjere. Budimo uvijek spremni da odgovorno doprinosimo dobrobiti zemlje u kojoj živimo. Cijenimo i poštujmo sve ljude u skladu s našom plemenitom islamskom etikom i prepoznatljivim kulturnim naslijeđem.

Cijenjena i poštovana braćo!

Allaha Svemogućeg molimo da nas obaspu blagoslovi koje je u slijedećoj dovi svom ummetu namijenio plemeniti poslanik Muhammed, alejhi selam: O, vjernici, neka vas Allah čuva! Neka bdije nad vama! Neka vas sačuva od svega što je ružno! Neka vas pomogne! Neka vas uzdigne! Neka vam na pravi put ukaže! Neka vas uzme u Svoju zaštitu! Neka odagna od vas svaku nesreću i neka sačuva vašu vjeru! (Taberani, Evsat; Ebu Nu'ajm, Hiljetu-l-evlija)

Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu kada si nam već na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si uistinu Onaj Koji mnogo daruje! (Alu Imran, 8.)

Molimo Allaha Uzvišenog da sve ljude čuva i zaštiti od nepravde i nasilja, posebno nedužne stanovnike Gazze, i da ljudski rod uputi putevima mira i razumijevanja.

Amin!