U vremenu kada zagovornici određenih destruktivnih ideologija ne biraju sredstva za postizanje ciljeva, vjera nas uči da etičke vrijednosti moraju biti osnov za uspostavljanje zdravih međuljudskih odnosa, za pravedno upravljanje zajednicom i ispravno djelovanje, izjavio je u bajramskom intervjuu za Stav muftija tuzlanski dr. Vahid ef. Fazlović.

Između ostalog, poručio je da svemu moramo biti jači i otporniji, pa i u suprotstavljanju političkim spletkama i neprijateljskim nasrtajima kojima su naša zemlja i društvo često izloženi.

Muftija je podijelio dojmove o ramazanskim aktivnostima u džematima i zajedništvu koje je bilo osjetno. Govorio je o ulozi vjere u izgradnji pravednijeg društva, o porukama koje nosi djelo naših šehida, i drugim važnim temama.

Poštovani muftija, ovog ramazana posjećivali ste često džemate i dijelili ramazansko ozračje s džematlijama. Možete li podijeliti s nama svoja zapažanja i dojmove vezane uz ovogodišnji ramazan?

– Bismillahir-rahmanir-rahim! Doista je bilo lijepo, okrepljujuće, osjetiti ramazanski duh među muslimanima u selima i gradovima koje smo posjećivali tokom ovog blagoslovljenog mjeseca. U ramazanskom vremenu, najpotpunije se pokaže s koliko brige i odgovornosti se u svim našim džematima čuva zajedništvo i tradicija. Ramazan je mjesec svekolikog bereketa, napretka. Svaki njegov tren je blagoslovljen i jedinstven dar ummetu Muhammeda, alejhi selam.

Ponovo smo svjedočili koliko naši imami i džematlije razumiju vrijednost ovog blagoslovljenog vremena. Sve ramazanske aktivnosti u našim džematima i medžlisima se dobro pripreme i organiziraju. Predanost vjeri i vlastitim vrijednostima prisutna je na svakom mjestu, u porodici, u mahali, u džematu… Cijeli ovaj mjesec proticao je u ozračju intenzivnog zajedništva i solidarnosti.

Budno su osluškivana sva društvena zbivanja koja su mogla da dodanto podstiču na mudrost i čvrstu opredijeljenost da čuvamo svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu i da činimo ono što je korisno za sve ljude koji u njoj žive.

Posebno sam obradovan što su naše džamije ispunjene djecom i omladinom, učenicima i studentima. Neizmjerno nas raduje njihova čvrsta veza sa svojom vjerom, a ponosni smo na njihove uspjehe u školama i fakultetima, ili na njihove, već zapažene, poslovne i društvene angažmane.

Iza nas je mjesec koji je predstavljao priliku za našu duhovnu i fizičku obnovu. Ramazan je također vrijeme zajedništva, kada smo, više nego inače, upućeni jedni na druge. Koliko je zajedništvo, posebno u ovim bremenitim vremenima, značajno, i na koji način ga možemo uspješno ostvariti u svakodnevnom životu? Koje konkretne korake trebamo poduzeti kako bismo izgradili snažniju i povezaniju zajednicu, kako na vjerskom, tako i na društvenom planu?

– Ramazanski ibadeti i mnogostruka dobročinstva oplemenjuju srca vjernika i čine ih osjećajnim i plemenitim. U ovom mjesecu obilja Božijih blagodati i svekolikog bereketa, muslimani su spremni na duhovno bdjenje i na fizička odricanja. Mnogi postači dožive korjenite promjene i trajno se okrenu od griješenja i loših navika. Postanu dosljedni u obavljanju propisa svoje vjere i upućivanju na put dobrih djela i lijepog vladanja.

Uzvišeni Gospodar nas je, u obilju Svoje milosti, počastio i ibadetima koji se u ramazanu, po svojoj definiciji, obavljaju zajednički, u džematu: teravih-namaz, mukabela, iftar… Za ovaj mjesec se vežu i konkretna materijalna davanja zekat i sadekatul-fitr. Tako je svako od nas pojedinačno u prilici da najizravnije materijalno podrži zajednicu kojoj pripada i džemat u kojem živi.

Dakle, mi smo u ovom blagoslovljenom vremenu mnogo više spremni da brinemo o kvalitetu zajedništva i o postojanosti i funkcioniranju zajednice. Zahvaljujući postulatima naše uzvišene vjere, osnažimo zajedništvo čiji duh se onda osjeti i pronese u svim našim džamijama i džematima.

S druge strane, u samoj ranoj povijesti prve muslimanske zajednice, mi imamo primjere njenoga stvarnog funkcioniranja i snage koja se manifestirala u veličanstvenim pobjedama na Bedru i oslobođenju Meke, događajima čija se važnost poima kao presudna u razvoju mladoga muslimanskog društva i države.

Odgojeni da vodimo računa o principima zajedništva i brige o zajednici, te duboko uronjeni u samu njezinu suštinu, mi imamo dobre pretpostavke da razvijamo svoju snažnu i funkcionalnu zajednicu i društvo jednakih i jakih pojedinaca. Jer, ne treba zaboraviti, svaka zajednica počiva na pojedincima koji su njena temeljna struktura, od kojih njezina snaga i zavisi.

Vrijednost zajedništva je jasno iskazana u Kur'anu Mudrom i u hadisu Allahovg Polanika, alejhi selam. Allah, dželle šanuhu, zahtijeva: “Svi se čvrsto Allahovog užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!” Allahov Poslanik, alejhi selam, poučava: “Allahova ruka je uz zajednicu (džemat).” 

A kazat će i sljedeće lijepe i slikovite riječi: “Muslimani su poput stubova, podupiru jedni druge.”

Kako procjenjujete trenutno stanje društva u Bosni i Hercegovini, te u kojoj mjeri vjera pomaže u izgradnji boljeg, pravednijeg i humanijeg društva? Koje bi konkretne vrijednosti iz vjerskog učenja trebale biti temelj za društveni napredak i mir?

– Država Bosna i Hercegovina prolazi kroz jedan složeni period a što uzrokuju oni koji žele ostvarenje svojih ideja i planova suprotnih ideji da ova zemlja bude cjelovita i nezavisna evropska država. I u njezinoj dugoj povijesti je bilo složenih situacija, pa i puno složenijih od današnje. Sva teška stanja je ova dobra i ponosita zemlja prevladala da bi opstojala i trajala. Hvala Bogu, mi danas imamo Bosnu i Hercegovinu, evropsku državu s teritorijalnim integritetom i međunarodno-pravnim suverenitetom.

I pored kompliciranog državnog uređenja, Bosna i Hercegovina posjeduje institucije koje nužno treba i mogu da zaštite njezin ustavni poredak, mir i teritorijalnu cjelovitost. S tim u vezi, dužni smo da podržavamo i jačamo institucije ove zemlje kako bi bile u stanju da pravovremeno i efikasno odgovore na sve izazove.

Bitna karakteristika bosanskohercegovačkog društva je njegova multikulturalnost, čijem oblikovanju su stoljećima pridonosila učenja triju objavljenih religija: islama, judaizma i kršćanstva. Iako je u bližoj i daljoj prošlosti bilo izloženo velikim udarima, i danas bosankohercegovačko društvo opostoji kao jedinstvo različitosti. Sačuvan je duboko ukorijenjeni i snažno afirmirani bosanski duh, njagova ključna gradivna supstanca.

U vremenu kada zagovornici određenih destruktivnih ideologija ne biraju sredstva za postizanje ciljeva, vjera nas uči da etičke vrijednosti moraju biti osnov za uspostavljanje zdravih međuljudskih odnosa, za pravedno upravljanje zajednicom i ispravno djelovanje. Pravednije i naprednije društvo moguće je izgraditi samo ako se odgovorni poslovi povjeravaju onima koji su ih dostojni, koji posjeduju moralne i stručne pretpostavke za njihovo obavljanje. Uz moralne principe koji nas štite od svih navaljalština i nasilja, pravda i solidarnost su ključni faktori stabilnosti i funkcioniranja svakog društva i zajednice, te ravnopravnosti, saradnje i mira među ljudima.

Na području Muftijstva tuzlanskog odgovorno djeluju brojne ustanove – Behram-begova medresa, Biblioteka Behram-beg, Institut za društvena i religijska istraživanja, Agencija za certificiranje halal kvalitete, Centar za rehabilitaciju ovisnika o psihoaktivnim supstancama. Možete li ukazati na njihov značaj i pozitivne posljedice njihovog djelovanja na unapređenje vjerskog, obrazovnog, društvenog i kulturnog života?

– Nema sumnje da su sve spomenute ustanove u proteklim desetljećima značajno doprinosile razvoju vjerskog, kulturno-obrazovnog i društvenog života na području Muftiluka tuzlanskog i cijele Islamske zajednice.

Obnavljanje rada Behram-begove medrese u Tuzli jedno je od najdragocjenijih poduhvata u misiji naše generacije. Ova obrazovna ustanova je u svojoj višestoljetnoj povijesti bila središte duhovnog i kulturnog života Bošnjaka u Tuzli i u ovom dijelu naše domovine. Ona je najstarija obrazovna ustanova u sjeveroistočnoj Bosni i među najstarijim je medresama ovog podneblja.

Uz Allahovu, dželle šanuhu, pomoć, do sada smo uspješno izgradili Medresu kao obrazovni centar koji sadrži sve prostorne pretpostavke za ostvarivanje njezine uloge u skladu s potrebama našeg vremena. Po kvalitetu i rezultatima odgojno-obrazovnog rada, Behram-begova medresa već dugo uživa ugled i zauzima visoko mjesto među školskim institucijama, ne samo u Tuzlanskom kantonu već i u cijeloj našoj zemlji. S radošću najavljujemo da ćemo iduće godine obilježiti četiri stotine godina ove prestižne obrazovne institucije. Ako Bog da.

Institut za društvena i religijska istraživanja u Tuzli je u kratkom vremenu svog djelovanja postigao zapažene rezultate na planu naučnih istraživanja i izdavaštva. Naša je privilegija što ova naučna ustanova, čiji je osnivač Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, ima sjedište na području Muftijstva tuzlanskog. Uskoro će dobiti i svog suosnivača u naslovu Skupštine i Vlade Tuzlanskog kantona, od kada će se njezine mogućnosti ostvarivanja postavljenih ciljeva u oblasti nauke i istraživanja značajno uvećati.

Osnivanje biblioteke Behram-beg zasnovano je na našoj najljepšoj tradiciji i na golemoj povijesnoj potrebi da obnovimo duhovno, kulturno i intelektualno sjedište koje pripada ovom gradu. Ova ustanova je ponijela ime čovjeka čija je plemenita oporuka utemeljila duhovni i kulturni habitus grada Tuzle. Razvijamo je po uzoru na najbolje bosanske biblioteke, među kojima je kod nas najpriznatija i najpoznatija Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu.

Agencija za certificiranje halal-kvalitete jedinstvena je ustanova Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini sa sjedištem u Tuzli. U protekle dvije decenije, razvila se i profilirala u prestižnu instituciju sa specifičnim djelovanjem u području halala. U mogućnosti je da cjelovito i sustavno interpretira islamska učenja i odredbe o relevantnim pitanjima halala, kao i da primijeni savremene metodologije u definiranju standarda i prezentiranju halal-kvalitete.

Centar za rehabilitaciju ovisnika o psihoaktivnim supstancama u Lukavcu ustanovljen je kao mjesto na kojem će se odvijati težak i složen proces spašavanja ljudi i oslobađanja njihovih života iz omči ovisnosti. U svoja dva desetljeća plemenitog djelovanja, postao je prepoznatljiva i respektabilna ustanova ne samo na ovom našem području već i mnogo šire. Dosadašnji rezultati kazuju da je Centar uspješno ispunjavao svoju temeljnu misiju pomaganja pojedincima i njihovim porodicama u suočavanju s najtežim kušnjama ovisnosti u koje najčešće zapadaju ljudi u životnoj dobi kada treba najviše da pruže svojim porodicama i zajednici.

Nažalost, svjedoci smo porasta nasilja u Bosni i Hercegovini. Kakav je stav islama prema nasilju, te koje konkretne smjernice pruža za prevenciju nasilja?

– U svom stavu o nasilju, islam je rezolutan. U Kur'anu Plemenitom se kaže: “Allah naređuje pravednost, dobročinstvo i da se bližnjima udjeljuje, a zabranjuje razvrat, nevaljaštine i nasilje – da pouku primite, On vas savjetuje.” (En-Nahl, 90)

Prema tome, nasilje je strogo zabranjeno jasnom porukom Kur'ana i, kao takvom, valja mu se suprotstavljati. Država ima instrumente za tu borbu i mora se njima koristiti u mjeri koja je potrebna da se ono svede na minimum i zaustavi.

Očigledno je da okolnosti u društvu, stanje permanentne nesigurnosti i kriza koju prolazimo snažno pogoduju porastu ove pojave i svi smo dužni da joj se odupremo na načine koji su nam dostupni.

Pored ostalih institucija, i od vjerski zajednica se očekuje da permanentno podučavaju ljude o svetosti i nepovredivosti života, o moralnim vrijednostima koje treba da budu na prvom mjestu u porodičnom odgoju, u institucijama obrazovanja i cijelom društvu.

Kako gledate na trenutnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini? Koje ključne stvari trebamo imati na umu kako bismo pridonijeli stabilnosti, miru i prosperitetu naše domovine?

Naša domovina Bosna i Hercegovina oduvijek je poznata kao zemlja dobrih ljudi. Ona je postojbina naših predaka i dom naših nasljednika. Mi kanimo u njoj zauvijek ostati – u miru i dobru je graditi. Nije teško vidjeti da se ti naši naumi pokušavaju osujetiti s raznih strana od onih koji su zlobni i sebični. Zato smo u situaciji permanentne napetosti i stalnih političkih borbi.

Ne snalazimo se baš uvijek, ali smo puno napredovali. Najprije u definiranju sebe i svoje pozicije u današnjem svijetu, a potom i na mnogim drugim poljima, važnim za život jednoga društva i jedne države.

Ali, istina, može se uočiti da nam fali veće i smjelije zalaganje za ono što je naše zajedničko dobro. Mi pojedinačno moramo sebi posvijestiti da našoj domovini treba da budemo njeni vrijedni pregaoci, koji neće ni časa časiti da joj bezrezervno služe.

Mislim da naši ljudi u odgovornim i važnim funkcijama moraju više truda ulagati u svojim svakodnevnim poslovima i snažnije se zalagati da uspješno ispune emanete koji su im povjereni. Moramo biti energičniji u svakodnevnim svojim nastojanjima.

To su važne pretpostavke i za bolju i stabilniju političku situaciju. U svemu moramo biti jači i otporniji, pa i u suprotstavljanju političkim spletkama i neprijateljskim nasrtajima kojima su naša zemlja i društvo često izloženi.

Bošnjaci koji su se hrabro i odlučno vratili na svoja prijeratna ognjišta suočeni su s brojnim izazovima i strahovima u posljednjem razdoblju. Znamo da ste prisutni među njima, da im pružate ruku podrške. Šta vidite i osjećate na terenu u kontekstu njihovih trenutnih potreba i prepreka? Izvršavamo li adekvatno svoje obaveze prema onima koji su najbolji među nama?

– Uvjerili smo se i ovog ramazana, tokom posjete džematima i medžlisima Podrinja i Posavine, da u mjestima povratka imamo uspješnu misiju Islamske zajednice, vrijedne i postojane džematlije, Bošnjake i Bošnjakinje koji odlučno opstaju u svom zavičaju. To je generacija Bošnjaka koja je osvjetlala obraz svojim precima i putokaz su hrabrosti i ustrajnosti svima nama.

U našoj zemlji je još uvijek mnogo izazova koji stoje pred nama. Jedna od velikih zadaća je potpuno rasvjetljavanje istine o zlu koje se u agresiji sručilo na našu zemlju i narod, te ostvarivanje pravde. Istina i pravda su temelji za postojanje i opstanak svijeta. Zato su zasigurno na pravom putu oni koji vjerno svjedoče istinu i nikad ne odustaju od principa pravde. A takvi su čestiti Bošnjaci i Bošnjakinje koji su se vratili na svoja ognjišta, obnovili svoje kuće i džamije, ponovo izgradili život i podigli porodice tamo gdje je bilo planirano da života nikada više ne bude, tamo gdje su počinjeni genocid i drugi stravični zločini.

Naše emocije prema mjestima povratka su neupitane, ali realnost koju zatičemo u tim mjestima ne potvrđuje dovoljno našu konkretnu brigu za svakodnevne potrebe Bošnjaka, posebno onih mlađe životne dobi. Pred svima nama je obaveza da preispitujemo koliko doprinosimo, institucionalno i pojedinačno. To je odgovornost svih koji su porijeklom iz Podrinja, Posavine i drugih mjesta povratka Bošnjaka, ali i svakog Bošnjaka u domovini i svijetu. Podrška našeg naroda, posebno institucija naše zemlje, mora biti snažna i odlučna naspram potreba i prava ljudi koji su se vratili i iznova uspostavili svoj život, i koji žele da žive tamo gdje su rođeni, gdje su živjeli njihovi očevi i djedovi.

O ovom pitanju nikada ne smijemo prestati da govorimo i da opominjemo.

Ne smijemo dozvoliti da Bošnjaci na Drini, i svim drugim mjestima povratka na svoje ognjište poslije agresije, u našoj svijesti postanu daleki, strani… Oni podnose najveći teret i najzaslužniji su među nama za opstanak i budućnost ove zemlje.

Dostojani su našeg navećeg poštovanja i bratske podrške.

Tokom ramazana često su upućivane poruke o čuvanju domovine i jačanju njenih institucija. Kako biste opisali odnos islama prema patriotizmu, te na koji način islamske vrijednosti potiču nas na odgovornost prema Bosni i Hercegovini i njenim institucijama?

U mnogim primjerima iz tradicije islama, vidljiv je taj afirmativni stav prema domovini i patriotizmu. Sam poslanik Muhammed, alejhi selam, s ponosom je isticao ljubav prema gradu u kojem je rođen. Muslimani iz kasnijih generacija  koji su ostvarivali sjajne rezultate na mnogim društvenim poljima, skoro obavezno su svojim imenima dodavali nazive mjesta iz kojih su poticali. Dakle, musliman i patriotizam su dva pojma koji se ne mogu odvojiti jedan od drugog.

Za muslimana je patriotizam rad i djelovanje koje će doprinijeti pozitivnom odnosu prema domovini i njenom sveukupnom napretku. Ako uzmemo da je to sastavnica ibadeta, možemo se nadati da ćemo u perspektivi imati sve manje onih koji svoje angažmane u institucijama ponajprije vide kao priliku za ostvarenje sebičnih ciljeva i interesa.

U tom pogledu, itekako je moguće određivati mjesto svakog od nas na skali naše odgovornosti prema domovini i našeg patriotizma.

Drugog dana Bajrama obilježit ćemo Dan šehida. Također, u danima koji su pred nama ćemo početi obilaziti brojna stratišta Bošnjaka, obilježit ćemo i 30. godišnjicu genocida nad Bošnjacima. Kako biste opisali poruku koju nosi djelo naših šehida, i kako bismo trebali pristupiti njihovoj žrtvi u našim srcima i djelima?

Osoba sa statusom šehida u islamu zauzima visoko i časno mjesto. Šehidu se, prema islamskom učenju, pripisuju posebne vrijednosti i trajna nagrada na Budućem svijetu. Njemu se u islamu dodjeljuje posebno ime šehid, što je jedno od imena Allaha, dželle šanuhu, te se zabranjuje da se šehidi smatraju i opisuju kao mrtvi: “I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: ‘Mrtvi su!’ Ne, oni su živi, ali vi to ne znate!” (El-Bekare, 154)

Svako šehidsko mezarje zauvijek je svjedok o borbi našega naroda za opstanak u slobodi i dostojanstvu. U svijesti Bošnjaka duboko je urezana žrtva koju su šehidi podnosili tokom minulih stoljeća, ugrađujući se u temelje države i njenog opstanka. Činjenica da Dan šehida obilježavamo drugog dan Ramazanskoga bajrama dodatno to rasvjetljava i naglašava. Voljom Uzvišenoga i zalaganjima i žrtvom šehida, u prilici smo da obilježavamo bajrame i da budemo slobodni u svojoj domovini.

Šehidske dženaze koje već dugo obavljamo, obilazak stratišta, obilježavanje godišnjice počinjenog genocida, istovremeno su naš kolektivni zavjet da ćemo istrajati da se svaki ubijeni Bošnjak pronađe i da se svaki zločinac kazni. Šehitluci genocida u Srebrenici, i sva naša šehidska mezarja, treba da ostanu putokaz i poruka novim generacijama o nužnosti brige za sudbinu vlastite domovine, a s težnjom da u njoj svi ljudi žive u slobodi, miru i sigurnosti.

Ponovo će biti upućen i poziv za pronalaženje šehida, kako bi im bila klanjana dženaza?!

– Duboko žalimo što svoj smiraj nisu našli mnogi šehidi čiji posmrtni ostaci još uvijek nisu pronađeni ali i oni čije kosti su djelimično prikupljene. Još uvijek su hiljade tabuta koji čekaju na posmrtne ostatke nevino ubijenih ljudi. Istovremeno, svoj smiraj nisu našle ni mnogobrojne porodice šehida. Jer, svjedoci smo da, uz duboku bol, šehidski tabuti u Vlasenici, Bratuncu, Zvorniku, Srebrenici, Prijedoru i na mnogim drugim šehitlucima, uvijek donesu i olakšanje porodicama.

Nadamo se da će institucije koje su odgovorne za proces pronalaska i indentifikaciju nevinih žrtava ubuduće mnogo više uraditi kako bismo iskazali poštovanje i dostojno ispratili naše šehide na Bolji svijet, a njihovim porodicama olakšali bol.

Bošnjaci u manjem entitetu, pored borbe za istinu i pravdu, vode i borbu za grunt. Važno je da ukažemo na njihovo pregalaštvo u ovoj borbi. Šta je poruka njima, a šta svima nama, o ovom važnom pitanju?

– Borba za grunt je borba za svoju kuću, njivu, za svoju adresu na kojoj jesi. Kada se on upiše i ovjeri, onda si svoj na svome i odatle te niko ne može pomaći. Ta borba je najizravnija bitka za Bosnu i Hercegovinu i ona briše posljedice Agresije.

Nažalost, veliki dio zemljišta i šumskog blaga u našoj zemlji je olahko ispušten i nepovratno izgubljen. Stoga se ovovremena borba naših ljudi za grunt čini neizmjerno važnom i dalekosežnom.

Na kraju, koja je Vaša bajramska čestitka vjernicima?

– Mjesec ramazan je vrijeme duboke i svestrane pokornosti Allahu, dželle šanuhu. To je blagoslovljeni dio godine u kojem je na ovoj našoj Planeti više vjere u Jednog Boga i više povjerenja među ljudima. Vjera je temelj za sazrijevanje čovjeka kao jedinke, a povjerenjem se gradi i čuva zajednica.

U ovoj jedinstvenoj ramazanskoj školi naučimo da su vjera i bogobojaznost, povjerenje i solidarnost cjelina pomoću koje se primičemo Božijoj milosti i zadovoljstvu, a istovremeno nas okreću jedne drugima i potvrđuju u našoj duhovnoj upotpunjenosti i našoj ljudskoj plemenitosti.

Molim Allaha Svemilosnog da primi naše ramazanske ibadete, sva naša dobra djela, da nas svjetlo bogobojaznosti čuva od tmine griješenja, a da na temelju međusobnog povjerenja dostojno brinemo o svojoj zajednici i domovini.

Bajram šerif mubarek olsun!

www.stav.ba/Autor: Rabija Arifović