Hvala Allahu Uzvišenom, Kome se obraćamo i od Koga pomoć i zaštitu tražimo, moleći Ga da nas uputi na pravi put kojim ćemo se ustrajno i postojano kretati.

Neka su Allahovi blagoslovi i mir na sve poslanike i vjerovjesnike – svjetionike dobra i uzore svih generacija ljudskoga roda, koji su svojim primjerom pokazali istinu i ispravan način života na ovome svijetu, donoseći im neprestano nadu u bolje sutra.

Neka su Allahovi blagoslovi i mir na posljednjega – pečata svih poslaničkih misija i donositelja konačne upute ljudima Muhammeda, koji je najbolji primjer strpljivosti i ustrajavanja u dobru do kraja svijeta.

Neka je Uzvišeni zadovoljan sa prvim muslimanima, ashabima, časnom porodicom Vjerovjesnika i svima onima koji riječima i djelima svjedoče najveću istinu oba svijeta, koja glasi: “Samo je Allah bog i Muhammed, a.s., Njegov je rob i poslanik.”

Draga braćo i sestre.

U danima smo časnoga i svetog mjeseca redžeba, jednoga od četiri mjeseca u kojima su ljudi čak i u vremenu neznaboštva i neznanja nastojali da očuvaju mir i u potpunosti izbjegavaju sukobe i ratove. Ovo je mjesec koji sa svoje dvije odabrane noći, jedne minule, lejletu-l-regaiba i jedne predstojeće lejletu-l-miradža, navještava skori dolazak mjeseca objave, posta i intenzivnog ibadeta i predanosti Bogu,ramazana. Pripremimo se za predstojeće ibadete opskrbom duhovnosti, strpljenja, milosti i pomaganja drugoga čovjeka, moleći Uvišenoga da nas sa Svojim blagoslovima i blagodatima uvede u okrilja časnoga mjeseca ramazana.

Muslimani naše zemlje se u ovim  aprilskim danima prisjećaju početka agresije na našu domovinu od prije dvadeset i pet godina, sa željom i nadom da nikada više ne budemo u stanju slabosti da ne možemo zaštititi naš narod od zlodjela, zločina, genocida i progona. Domovina je, uz sve poteškoće i napade, skorašnje, davnašnje i današnje,  ipak opstala, zajedno snašim narodom čija je sudbina duboko povezana sa sudbinom njegove domovine Bosne i Hercegovine.

Valja nama, i pored svih neugodnosti i teškoća, nastaviti čuvati i graditi domovinu kao okvir u kojem će živjeti buduće generacije. Kako to učiniti? Kako ostvarivati takve namjere?

Putem odgoja, izgradnjei zaštite čovjeka, koje je najveće blago jedne zemlje, uz kojeg ona opstoji i od čijeg kvaliteta zavisi autoritet i ugled države u svijetu.

Pomoću promocije dobrih namjera i pozitivnih ideja i nade u uspješan završetak poslova i zadataka možemo učiniti više za našu zemlju i njene stanovnike.

Sijanjem optimizma, a ne pesimizma, nade, a ne defetizma, perspektivnosti, a ne besperspektivnosti ulit ćemo u mlade generacije snagu i energiju uspjeha i prosperiteta koji će ovu zemlju okrenuti u drugačijem pravcu: pravcu uspjeha, nade i ispravne vizije.

Promocijom porodice, braka i rađanja potomstva, a ne nemorala i života bez braka, djece i porodice sačuvat ćemo biološku jezgru našega naroda, što je pretpostavka bilo kakvog materijalnog uspjeha u budućnosti.

Vjera nas uči da planiramo, da imamo dobre namjere, da se zalažemo i trudimo i vjerujemo u uspjeh i dobar ishod svih djela, dok nam, s druge strane, kazuje danas pesimizam i opća obamrlost ideja i aktivnosti neće dovesti do bilo kakvog dobra niti uspjeha ovoga i budućeg svijeta.

Uzvišeni Allah u suri El-Feth bodri vjernike da o Uzvišenom Allahu imaju dobro mišljenje, što podrazumijeva da vjeruju u Njega, Njegovu pomoć i samilost, tako da,po njihovim dubokim uvjerenjima, nema poteškoća koje ne mogu savladati niti prepreka koje ne mogu zaobići na osnovama časnih namjera, truda i zalaganja. Oni su uvjereni da iza njihovog uspjeha, sreće i zadovoljstva stoji Onaj Koji upravlja svime u Univerzumu i od Koga na početku i na kraju zavisi svaki uspjeh:

On uliva smirenost u srca vjernika da bi još više učvrstili vjerovanje koje imaju – a vojske nebesa i Zemlje su Allahove; Allah sve zna i mudar je – da bi vjernike i vjernice uveo u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti, i da bi prešao preko hrđavih postupaka njihovih – a to je u Allaha veliki uspjeh – i da bi kaznio licemjere i licemjerke i mnogobošce i mnogoboškinje koji o Allahu zlo misle – neka zlo njih snađe! Allah se na njih rasrdio i prokleo ih i pripremio na Džehennem, a grozno je on boravište! (El-Feth, 4-6)

Poslanik, s.a.v.s., uči nas lijepom mišljenju o Uzvišenom Allahu i nadi u Njegovu pomoć i milost, uz opasku da je On uz čovjeka prema njegovim očekivanjima i nadanjima, te vjeri u Njegovu pomoć:

Uzvišeni Allah kaže: “Ja sam tamo gdje Moj rob zamisli i Ja sam uz njega kada Me spomene. Ako Me spomene u sebi, Ja ga spomenem u Sebi; a ako Me spomene u skupu, Ja ga spomenem u skupu boljem od njegovog. Ako Mi se približi koliko jedan pedalj, Ja mu se približim koliko lakat. Ako Mi se približi za lakat, Ja mu se približim za hvat. Ako Mi u susret krene idući, Ja krenem njemu žureći.”(Bilježe Buhari Muslim, Tirmizi i Ibn Madždže).

Naš zadatak je približiti se Uzvišenom Allahu, raditi po Njegovim naredbama i pravilima, a uspjeh će svakako uslijediti, jer se nagrada za dobro i dobročinstvo vraća višestruko.

U Behram-begovoj medresi u Tuzli je krajem marta 2017. godine održana 18. debata učenika srednjih škola na temu „Gdje mi je bolje? U Bosni i Hercegovini ili…” na kojoj su učestvovali predstavnici 28 srednjih škola iz Bosne i Hercegovine i okruženja. Učenici su skrenuli pažnju na istraživanja koja ukazuju na atmosferu opće besperspektivnosti i gubljenja nade u bolje dane u našoj zemlji do te mjere da je to rezultiralo masovnim iseljavanjem u zemlje Evrope najvrjednijeg, najobrazovanijeg i najmlađeg dijela populacije. Istraživanja pokazuju da se sve više mladih ljudi iseljava iz naše zemlje,što više nije samo statistika već vidljiva pojava koja se manifestira gotovo svakodnevno u našim gradovima i selima.

Ono što je zabrinjavajuće jeste atmosfera u našim školama, koja učenike usmjerava prema pesimizmu, beznadežnosti i besperspektivnosti života u Bosni i Hercegovini.

Jedna učenica Behram-begove medrese izvela je koristan zaključak o tome kako ne trebamo i ne možemo vlastitu kuću zamijeniti drugom – komšijinom, ukoliko je ta druga bolja i ukoliko sadržava ono što mi u svojoj kući nemamo.

Učenica je od svoje majke prenijela vrlo važnu životnu istinu koja ukazuje na nužnost i imperativ rada za dobrobit vlastite kuće, da bi ona bila napredna i dobra onako kako je dobra susjedova. Nije rješenje u tome da napustimo svoju kuću zbog toga što nam se druga čini ljepšom i udobnijom za život. To i ne mora uvijek biti tako, nego nam se može samo činiti.

Podučimo mlade generacije da ispravno uviđaju i da donose zdrave i ispravne zaključke o sebi i društvu kojem žive.

Predaja bez ikakve borbe nije tradicija našega naroda, koji je stoljećima istrajavao u odbrani granica naše zemlje i pored opasnosti koje su nadirale i sa Istoka i sa Zapada.

Pesimizam i beznađe je nešto što je u suprotnosti s vjerskim tekstovima islama koji sve do jednoga ukazuju na nadu, optimizam i iščekivanja povoljnih ishoda koji će na koncu rezultirati boravkom u dženetskim baščama za koje Uzvišenog molimo.

Učiti mlade da ne mogu učiniti ništa za sebe, za svoju zemlju i porodicu i opću dobrobit suprostavlja se zdravoj logici i ispravnom rasuđivanju koje kazuje da će onaj ko se trudi, zalaže, pronazi izlaze iz problema ipak na kraju i pored poteškoća pobijediti i izaći na svjetlo nakon mraka.

Podučimo naše mlade generacije traženju Allahovog zadovoljstva, u čemu je blagoslov i smiraj duše i tijela usamljenoga čovjeka kojem materijalna bogatstva ovoga svijeta ne mogu nadomjestiti siromaštvo duše, niti obezbijediti sreću.

Sreća i zadovoljstvo počivaju u dubokom vjerovanju, zahvalnosti i zadovoljstvu Allahovom odredbom u onome čime nas je darovao, ali i u onome što nam je uskratio. Zahvaljujmo se Uzvišenom na svakom novom danu, sunčanim zrakama, svježem vazduhu, kapljicama vode, zrncima zemlje i svim blagodatima koje su neizrecive i neizmjerne, što su resursi neophodni za život svakoga čovjeka koje daruje svakome, i vjerniku i onome ko Ga negira, i zahvalnome i nezahvalnome, bez ispostavljanja bilo kakvoga materijalnog računa, svojstvenog ljudima svakoga vremena.

Molimo Uzvišenog da nas pomogne u ispravnom rasuđivanju i slijeđenju Njegovoga puta, koji čovjeka neizostavno dovodi do zadovoljstva i sreće na ovome i drugome svijetu, a udalji nas od puta šejtanovog, koji ljude izvodi iz svjetla u tamu nevjerovanja, grijeha i ispraznoga života.

Gospodaru naš, molimo te u ovom odabranom danu da podariš bolesnima zdravlje,

siromašnima opskrbu,

zalutalima sa Tvoga puta svjetlo upute Tvoje,

našim mladim generacijama moralnost i snagu da uspiju u svojim ispravnim nakanama,

našim predstavnicma mudrost, poštenje i odgovornost,

našoj domovini mir, stabilnost i prosperitet,

šehidima bosanskim obilne nagrade u perivojima dženetskim.

Gospodaru naš,

ne ostavi nam ni jedan grijeh, a da ga ne oprostiš,

niti jednu brigu, a da je ne otkloniš,

niti ijednu želju i potrebu s kojom si Ti zadovoljan, a da je ne ispuniš, o Ti od svih milosnih Najmilostiviji!

UPUTI NAS PRAVIM PUTEM GOSPODARU!

AMIN JA RABBEL ALEMIN!


Hatib: Ahmed Hatunić
Džamija Behram-begove medrese, 7.4.2017.