„Za sve muslimane svijeta mjesec ramazan doista predstavlja vremensko razdoblje u toku godine koje posjeduje posebnu čarobnu moć, ostavljajući snažno psihološko djejstvo na pojedinca koji se u tom mjesecu posvećuje ibadetu i duhovnim vrijednostima islama.“

Ovim riječima počinje svoj tekst pod nazivom „Ramazan i poslije ramazan“ Hifzija Suljkić u listu Hikmet 1998. godine. Opisujući mnoge okolnosti koje ramazanu daju takvo obilježje, u zaključnim rečenicama Suljkić naglašava da naše ukupne islamske dužnosti ne prestaju svršetkom ramazana.

„Pojednostavljeno kazano, islamski život ne traje samo mjesec dana. Ne može se, tokom ramazana, istrajavati u ibadetu i uzdržavanju od harama a odmah nakon njega nastaviti po starom. Islam se živi čitavog života. Ramazanom ne iskupljujemo svoj uhodani nehaj prema onome čime nas Allah, dž.š., duži tokom godine. Ramazan je tek vid intenzivnije duhovne komunikacije sa Svevišnjim, koju istinski musliman teži održavati sve do konačne Azrailove posjete.“

Na ovaj kratak ali poučan tekst odlučili smo ponovo ukazati i objaviti ga, ovoga puta, u Edukativnom magazinu „Moj ramazan“. Magazin koji izlazi već sedam godina i ovog ramazana donosi zanimljive i korisne tekstove.

Post mjeseca ramazana zauzima posebno mjesto u životu vjernika. To je jedan od temeljnih ibadeta u islamu, kako nas je u poznatom hadisu podučio Allahov Poslanik, alejhi selam, kada je rekao da se islam temelji na pet stubova, a jedan od njih je post mjeseca ramazana.

Međutim, postoje situacije u kojima nismo uvijek u mogućnosti da ibadet posta izvršimo u propisanom vremenu. To su situacije koje spadaju u kategoriju opravdanih, poput trenutne bolesti, putovanja, trudnoće ili dojenja, kada su vjernici oslobođeni ramazanskog posta, ali nisu oslobođeni da propuštene dane posta nadoknade. Kada nas okolnosti navedu da u danima ramazana putujemo, jasni su propisi na koji način će musafir ili putnik postupiti. O ovoj temi piše Ehlimana Suljić.

Postoje i druge dvije kategorije osoba koje propuštaju ramazanski post: oni koji neopravdano propuste ili prekinu svoj post i oni koji potpuno propuste postiti tokom ramazana zbog teške bolesti ili starosti, bez izgledne nade da će te dane moći nekada napostiti. Za ove dvije skupine Uzvišeni Gospodar je, iz Svoje milosti, ostavio mogućnost da i oni osjete bar neke blagodati ovoga blagoslovljenog mjeseca i na taj način zasluže obećanu nagradu kod svoga Gospodara. Te dvije mogućnosti su keffaret i fidja o čemu piše mr. Abdulah Husić.

U ovo blagoslovljeno vrijeme mnogo više se okupljamo u našim džamijama. Džamije su Allahove kuće, izvor smiraja i duhovnosti, te je stoga u njima neophodno iskazivati duboko poštovanje i odnositi se prema njima s poštovanjem. O nekim adabima, pohvalnim radnjama tokom dolaska i boravka u džamiji piše hafiz Merim Đulović.

Međuljudski odnosi su esencijalno pitanje ummeta i čovječanstva općenito. Nažalost, svjedoci smo poremećenih međuljudskih odnosa kako na lokalnom, tako i na globalnom nivou, koji poprimaju dimenzije haotičnog stanja, a koje čovječanstvo ovim intezitetom nije do sada preživljavalo. Međuljudski odnosi se prvenstveno grade na vjerovanju i islamskom potvrđivanju. Zar išta drugo može jače vezivati u bratsku ljubav od vjerovanja u Allaha, dželle šanuhu, i ostale temelje islama i prakticiranja temeljnih islamskih dužnosti koje poprimaju posebnu dimenziju u mjesecu ramazanu. O ovoj temi donosimo tekst mr. Smajo-ef. Mustafića.

Naglašavajući da harmonija unutar našeg bića gradi međuljudske odnose unutar porodice, u magazinu je i veoma sadržajan tekst o međuljudskim odnosima u porodici autora mr. Rijada Šestana i Almase Šestan.

Nastavljajući ovu temu, o nepovredivost komšijskog prava i dostojanstva piše hafiza Zahida Vračo, međuljudskim odnosima u školi i odgojno-obrazovnom procesu mr. Amra Sinanović, a o digitalnoj komunikaciji među djecom mr. Mevla Mehanović.

Svojih ramazana iz djetinjstva, te onih koji su se nizali poslije, prisjetio se prof. Idriz-ef. Memić. Tekst je pripremio Alem Dedić.

Neke mentalno-zdravstvene i duhovne aspekte islamskog posta objašnjava profesor emeritus dr. Izet Zikjri Pajević, subspecijalista kliničke psihijatrije i psihoterapije.

O ramazanu, musafiru koji nas svake godine zijareti i unosi toplinu u naše duše i domove i koji sa sobom donosi brojne blagodati, pisao je dr. Mensur-ef. Husić.

Tradicionalno, i u ovom broju objavljena je ramazanska poruka muftije tuzlanskog dr. Vahid-ef. Fazlovića, u kojoj se ističu bogobojaznost i plemenitost kao najbolje ramazansko naslijeđe.

Ove godine na naslovnoj strani Magazina je prelijepa Ahmet-pašina ili Bijela džamija u Gračanici. Džamiju je dao izgraditi Ahmed-paša Budimlija, koji je, najvjerovatnije, poslije pada Budima 1686. godine došao u Gračanicu. Za njega se vezuje i izgradnja gračaničke čaršije, dućana, sahat-kule, hamama… Tokom viševjekovnog postojanja, ova džamija je dijelila sudbinu gračaničke čaršije. U oktobru 1995. godine posljednja granata ispaljena sa četničkog uporišta na Ozrenu pogodila je i srušila munaru Bijele džamije. Odmah po završetku agresije na Bosnu i Hercegovinu nanovo je podignuta munara visoka 39 metara i izvršena je sanacije džamije koja je svečano otvorena u oktobru 1997. godine.

Edukativni magazin „Moj ramazan“ izdaje Muftijstvo tuzlansko, a urednica je Amina Đulović.

Magazin se može čitati i preuzeti OVDJE.